1 Makabejci 1:1 I dogodi se nakon onog Aleksandra, sina Filipova, Makedonca, koji izašao iz zemlje Chettiim, porazio Darija, kralja Perzijanaca i Medijana, da on zakralji mjesto njega, prvi nad Grčkom, 1:2 Vodio je mnoge ratove, osvojio mnoge utvrde i pobio kraljeve Zemlja, 1:3 I prođoše do kraja zemlje i uzeše veliki plijen narodi, tako da je zemlja bila tiha pred njim; pri čemu je bio uzvisio i srce mu je bilo uzdignuto. 1:4 I okupi moćnu i snažnu vojsku i zavlada zemljama, i naroda i kraljeva, koji su mu postali poreznici. 1:5 Nakon toga se razbolio i osjetio da će umrijeti. 1:6 Stoga je pozvao svoje sluge, one koji su bili časni i bili su odgajan s njim od njegove mladosti i podijelio svoje kraljevstvo među njima, dok je još bio živ. 1:7 Tako je Aleksandar vladao dvanaest godina, a zatim je umro. 1:8 Njegove su sluge vladale svaki na svom mjestu. 1:9 I nakon njegove smrti svi su stavili krune na sebe; tako i njihovi sinovi poslije njih mnogo godina: i zla su se umnožila na zemlji. 1:10 I izađe iz njih zli korijen Antioh zvani Epifan, sin kralja Antioha, koji je bio talac u Rimu, i on vladao u stotinu trideset i sedmoj godini kraljevstva Grci. 1:11 U one dane iziđoše iz Izraela zli ljudi, koji mnoge nagovoriše, govoreći: Hajdemo i sklopimo savez s narodima koji žive o nama: jer otkad smo otišli od njih, imali smo mnogo žalosti. 1:12 Ovaj im se uređaj dobro dopao. 1:13 Tada su neki od ljudi bili toliko naprijed u ovome, da su otišli na kralja, koji im je dao dozvolu da rade prema uredbama pogana: 1:14 Nakon toga su sagradili vježbalište u Jeruzalemu prema običaji pogana: 1:15 Oni su se neobrezali i napustili sveti Savez, i pridružili su se poganima i prodali su se da čine zlo. 1:16 Kad je kraljevstvo uspostavljeno pred Antiohom, on je mislio da vladati nad Egiptom kako bi mogao imati vlast nad dva kraljevstva. 1:17 Stoga je ušao u Egipat s velikim mnoštvom, s bojnim kolima, i slonove, i konjanike, i veliku mornaricu, 1:18 Zaratili su protiv Ptolemeja, kralja Egipta, ali se Ptolemej bojao njega, i pobjegao; a mnogi su bili smrtno ranjeni. 1:19 Tako su dobili jake gradove u egipatskoj zemlji, a on ih je zauzeo plijen od toga. 1:20 I nakon što je Antioh porazio Egipat, vratio se opet u stotinu četrdeset i treće godine, i pošao protiv Izraela i Jeruzalema s velikim mnoštvom, 1:21 I ponosno uđoše u Svetište i uzeše zlatni žrtvenik, i svijećnjak svjetla i sve njegove posude, 1:22 I stol s kruhovima postavljenim, posude za točenje i čaše. i kadionice zlatne, i veo, i krunu, i zlato ukrase koji su bili ispred hrama, sve je skinuo. 1:23 Uze i srebro i zlato i dragocjeno posuđe uzeo skriveno blago koje je pronašao. 1:24 I kad je sve odnio, otišao je u svoju zemlju, napravivši a veliki masakr, i to vrlo ponosno rečeno. 1:25 Zato je bila velika žalost u Izraelu posvuda oni su bili; 1:26 Tako su tugovali knezovi i starješine, djevice i mladići oslabio, a ljepota žena se promijenila. 1:27 Svaki zaručnik podigao je tužbalicu i svatovica komora je bila u težini, 1:28 I zemlja je preseljena za svoje stanovnike i sva kuća Jakova bio je prekriven zbunjenošću. 1:29 I nakon što su istekle dvije godine, kralj je poslao svog glavnog sakupljača danak gradovima Judinim, koji su došli u Jeruzalem s velikim mnoštvo, 1:30 I govoraše im miroljubive riječi, ali sve bijaše prijevara; dao mu povjerenje, iznenada je pao na grad i porazio ga vrlo bolno, i uništio mnogo naroda Izraela. 1:31 Kad je uzeo grad, zapali ga i srušio kuće i njihove zidove sa svih strana. 1:32 Ali žene i djeca su bili zarobljeni i zauzeli su stoku. 1:33 Zatim su sagradili Davidov grad s velikim i čvrstim zidom, i sa moćnim kulama, i učini ga jakim uporištem za njih. 1:34 I stavili su u njega grešni narod, zle ljude i utvrđene sebe u njemu. 1:35 Spremili su ga također s oklopom i namirnicama, a kad su se skupili zajedno plijen Jeruzalema, oni su ga tamo položili, i tako su postao bolna zamka: 1:36 Jer to je bilo mjesto zasjede protiv Svetišta i zlo protivnik Izraelu. 1:37 Tako su prolijevali nevinu krv sa svih strana svetišta, i uprljao ga: 1:38 Jeruzalemci su pobjegli pred njima. nakon čega je grad postao obitavalište stranaca i postao čudna onima koji su u njoj rođeni; a vlastita su je djeca ostavila. 1:39 Njeno je svetište opustošeno kao pustinja, njezini su se blagdani promijenili u žalost, njezine subote u sramotu, njezinu čast u prijezir. 1:40 Kako je bila njezina slava, tako se povećala njezina sramota i njezina uzvišenost se pretvorila u žalost. 1:41 Nadalje, kralj Antioh je napisao cijelom svom kraljevstvu da sve bude jedan covjek, 1:42 Neka svatko ostavi svoje zakone: tako su se složili svi pogani na zapovijed kralja. 1:43 Da, i mnogi su Izraelci pristali na njegovu religiju, i žrtvovali idolima i oskvrnili subotu. 1:44 Jer je kralj poslao pisma preko glasnika u Jeruzalem i u gradove Jude da slijede čudne zakone zemlje, 1:45 I zabrani paljenice, žrtve i ljevanice u hram; i da oskvrnjuju subote i blagdane: 1:46 I onečistiti svetište i svete ljude: 1:47 Postavite žrtvenike, gajeve i kapelice idolima i žrtvujte svinje meso i nečiste životinje: 1:48 Neka i oni ostave svoju djecu neobrezanu i stvaraju svoju duše odvratne sa svim vrstama nečistoće i profanacije: 1:49 Na kraju bi mogli zaboraviti zakon i promijeniti sve uredbe. 1:50 A tko god ne bi učinio po zapovijedi kraljevoj, on rekao, trebao bi umrijeti. 1:51 Na isti je način pisao cijelom svom kraljevstvu i imenovao nadglednici nad svim narodom, zapovijedajući gradovima Jude da žrtva, grad po grad. 1:52 Tada se okupilo mnoštvo naroda oko njih, svaki ponaosob napustio zakon; i tako su počinili zla u zemlji; 1:53 I tjerali su Izraelce na skrovita mjesta, gdje god su mogli bježati u pomoć. 1:54 Petnaesti dan mjeseca Casleua, sto četrdeset i pete godine postavljaju gnusobu pustoši na žrtvenik, i sagradio žrtvenike idolima po gradovima Judinim sa svih strana; 1:55 Palili su tamjan na vratima svojih kuća i na ulicama. 1:56 I kad razderoše knjige zakona koje nađoše, spalili su ih vatrom. 1:57 I tko god se nađe kod bilo koje knjige oporuke ili ako je ima predani zakonu, kraljeva je zapovijed bila, da su trebali staviti njega do smrti. 1:58 Tako su svojim autoritetom činili Izraelcima svakog mjeseca, do as mnogi kakvi su se našli u gradovima. 1:59 Dvadeset petog dana u mjesecu prinosili su žrtvu na idolski žrtvenik, koji je bio na Božjem žrtveniku. 1:60 U koje vrijeme prema zapovijedi pogubiše neke žene koje su uzrokovale obrezivanje svoje djece. 1:61 I objesiše im dojenčad o vratove i opljačkaše im kuće, i pobili one koji su ih bili obrezali. 1:62 Međutim, mnogi u Izraelu bili su potpuno odlučni i potvrđeni u sebi da ne jede ništa nečisto. 1:63 Zato radije umrijeti da se ne okaljaju jelima, i da ne bi oskvrnili sveti savez: tako su onda umrli. 1:64 I nastade vrlo veliki gnjev na Izraelu.