1 Makabejci
1:1 I dogodi se nakon onog Aleksandra, sina Filipova, Makedonca, koji
izašao iz zemlje Chettiim, porazio Darija, kralja
Perzijanaca i Medijana, da on zakralji mjesto njega, prvi nad Grčkom,
1:2 Vodio je mnoge ratove, osvojio mnoge utvrde i pobio kraljeve
Zemlja,
1:3 I prođoše do kraja zemlje i uzeše veliki plijen
narodi, tako da je zemlja bila tiha pred njim; pri čemu je bio
uzvisio i srce mu je bilo uzdignuto.
1:4 I okupi moćnu i snažnu vojsku i zavlada zemljama, i
naroda i kraljeva, koji su mu postali poreznici.
1:5 Nakon toga se razbolio i osjetio da će umrijeti.
1:6 Stoga je pozvao svoje sluge, one koji su bili časni i bili su
odgajan s njim od njegove mladosti i podijelio svoje kraljevstvo među njima,
dok je još bio živ.
1:7 Tako je Aleksandar vladao dvanaest godina, a zatim je umro.
1:8 Njegove su sluge vladale svaki na svom mjestu.
1:9 I nakon njegove smrti svi su stavili krune na sebe; tako i njihovi
sinovi poslije njih mnogo godina: i zla su se umnožila na zemlji.
1:10 I izađe iz njih zli korijen Antioh zvani Epifan,
sin kralja Antioha, koji je bio talac u Rimu, i on
vladao u stotinu trideset i sedmoj godini kraljevstva
Grci.
1:11 U one dane iziđoše iz Izraela zli ljudi, koji mnoge nagovoriše,
govoreći: Hajdemo i sklopimo savez s narodima koji žive
o nama: jer otkad smo otišli od njih, imali smo mnogo žalosti.
1:12 Ovaj im se uređaj dobro dopao.
1:13 Tada su neki od ljudi bili toliko naprijed u ovome, da su otišli na
kralja, koji im je dao dozvolu da rade prema uredbama pogana:
1:14 Nakon toga su sagradili vježbalište u Jeruzalemu prema
običaji pogana:
1:15 Oni su se neobrezali i napustili sveti Savez, i
pridružili su se poganima i prodali su se da čine zlo.
1:16 Kad je kraljevstvo uspostavljeno pred Antiohom, on je mislio da
vladati nad Egiptom kako bi mogao imati vlast nad dva kraljevstva.
1:17 Stoga je ušao u Egipat s velikim mnoštvom, s bojnim kolima,
i slonove, i konjanike, i veliku mornaricu,
1:18 Zaratili su protiv Ptolemeja, kralja Egipta, ali se Ptolemej bojao
njega, i pobjegao; a mnogi su bili smrtno ranjeni.
1:19 Tako su dobili jake gradove u egipatskoj zemlji, a on ih je zauzeo
plijen od toga.
1:20 I nakon što je Antioh porazio Egipat, vratio se opet u
stotinu četrdeset i treće godine, i pošao protiv Izraela i Jeruzalema
s velikim mnoštvom,
1:21 I ponosno uđoše u Svetište i uzeše zlatni žrtvenik,
i svijećnjak svjetla i sve njegove posude,
1:22 I stol s kruhovima postavljenim, posude za točenje i čaše.
i kadionice zlatne, i veo, i krunu, i zlato
ukrase koji su bili ispred hrama, sve je skinuo.
1:23 Uze i srebro i zlato i dragocjeno posuđe
uzeo skriveno blago koje je pronašao.
1:24 I kad je sve odnio, otišao je u svoju zemlju, napravivši a
veliki masakr, i to vrlo ponosno rečeno.
1:25 Zato je bila velika žalost u Izraelu posvuda
oni su bili;
1:26 Tako su tugovali knezovi i starješine, djevice i mladići
oslabio, a ljepota žena se promijenila.
1:27 Svaki zaručnik podigao je tužbalicu i svatovica
komora je bila u težini,
1:28 I zemlja je preseljena za svoje stanovnike i sva kuća
Jakova bio je prekriven zbunjenošću.
1:29 I nakon što su istekle dvije godine, kralj je poslao svog glavnog sakupljača
danak gradovima Judinim, koji su došli u Jeruzalem s velikim
mnoštvo,
1:30 I govoraše im miroljubive riječi, ali sve bijaše prijevara;
dao mu povjerenje, iznenada je pao na grad i porazio ga
vrlo bolno, i uništio mnogo naroda Izraela.
1:31 Kad je uzeo grad, zapali ga i
srušio kuće i njihove zidove sa svih strana.
1:32 Ali žene i djeca su bili zarobljeni i zauzeli su stoku.
1:33 Zatim su sagradili Davidov grad s velikim i čvrstim zidom, i
sa moćnim kulama, i učini ga jakim uporištem za njih.
1:34 I stavili su u njega grešni narod, zle ljude i utvrđene
sebe u njemu.
1:35 Spremili su ga također s oklopom i namirnicama, a kad su se skupili
zajedno plijen Jeruzalema, oni su ga tamo položili, i tako su
postao bolna zamka:
1:36 Jer to je bilo mjesto zasjede protiv Svetišta i zlo
protivnik Izraelu.
1:37 Tako su prolijevali nevinu krv sa svih strana svetišta, i
uprljao ga:
1:38 Jeruzalemci su pobjegli pred njima.
nakon čega je grad postao obitavalište stranaca i postao
čudna onima koji su u njoj rođeni; a vlastita su je djeca ostavila.
1:39 Njeno je svetište opustošeno kao pustinja, njezini su se blagdani promijenili
u žalost, njezine subote u sramotu, njezinu čast u prijezir.
1:40 Kako je bila njezina slava, tako se povećala njezina sramota i njezina
uzvišenost se pretvorila u žalost.
1:41 Nadalje, kralj Antioh je napisao cijelom svom kraljevstvu da sve bude
jedan covjek,
1:42 Neka svatko ostavi svoje zakone: tako su se složili svi pogani
na zapovijed kralja.
1:43 Da, i mnogi su Izraelci pristali na njegovu religiju, i
žrtvovali idolima i oskvrnili subotu.
1:44 Jer je kralj poslao pisma preko glasnika u Jeruzalem i u
gradove Jude da slijede čudne zakone zemlje,
1:45 I zabrani paljenice, žrtve i ljevanice u
hram; i da oskvrnjuju subote i blagdane:
1:46 I onečistiti svetište i svete ljude:
1:47 Postavite žrtvenike, gajeve i kapelice idolima i žrtvujte svinje
meso i nečiste životinje:
1:48 Neka i oni ostave svoju djecu neobrezanu i stvaraju svoju
duše odvratne sa svim vrstama nečistoće i profanacije:
1:49 Na kraju bi mogli zaboraviti zakon i promijeniti sve uredbe.
1:50 A tko god ne bi učinio po zapovijedi kraljevoj, on
rekao, trebao bi umrijeti.
1:51 Na isti je način pisao cijelom svom kraljevstvu i imenovao
nadglednici nad svim narodom, zapovijedajući gradovima Jude da
žrtva, grad po grad.
1:52 Tada se okupilo mnoštvo naroda oko njih, svaki ponaosob
napustio zakon; i tako su počinili zla u zemlji;
1:53 I tjerali su Izraelce na skrovita mjesta, gdje god su mogli
bježati u pomoć.
1:54 Petnaesti dan mjeseca Casleua, sto četrdeset i
pete godine postavljaju gnusobu pustoši na žrtvenik,
i sagradio žrtvenike idolima po gradovima Judinim sa svih strana;
1:55 Palili su tamjan na vratima svojih kuća i na ulicama.
1:56 I kad razderoše knjige zakona koje nađoše,
spalili su ih vatrom.
1:57 I tko god se nađe kod bilo koje knjige oporuke ili ako je ima
predani zakonu, kraljeva je zapovijed bila, da su trebali staviti
njega do smrti.
1:58 Tako su svojim autoritetom činili Izraelcima svakog mjeseca, do as
mnogi kakvi su se našli u gradovima.
1:59 Dvadeset petog dana u mjesecu prinosili su žrtvu na
idolski žrtvenik, koji je bio na Božjem žrtveniku.
1:60 U koje vrijeme prema zapovijedi pogubiše neke
žene koje su uzrokovale obrezivanje svoje djece.
1:61 I objesiše im dojenčad o vratove i opljačkaše im kuće,
i pobili one koji su ih bili obrezali.
1:62 Međutim, mnogi u Izraelu bili su potpuno odlučni i potvrđeni u sebi
da ne jede ništa nečisto.
1:63 Zato radije umrijeti da se ne okaljaju jelima,
i da ne bi oskvrnili sveti savez: tako su onda umrli.
1:64 I nastade vrlo veliki gnjev na Izraelu.