1 Kraljevi
17:1 A Ilija Tišbićanin, koji je bio od stanovnika Gileada, reče
Ahab, tako živ bio Jahve, Bog Izraelov, pred kojim stojim, bit će
ne bude rose ni kiše ovih godina, nego po mojoj riječi.
17:2 I dođe mu riječ Jahvina:
17:3 Idi odavde, okreni se na istok i sakrij se kraj potoka
Cherith, to je prije Jordana.
17:4 I bit će da ćeš piti iz potoka; i ja imam
naredio gavranima da te tamo hrane.
17:5 On ode i učini po riječi Jahvinoj, jer ode i
stanovao je uz potok Kerit, koji je ispred Jordana.
17:6 Gavrani su mu ujutro donijeli kruh i meso, i kruh i
meso navečer; i on je pio iz potoka.
17:7 Nakon nekog vremena potok je presušio jer
nije bilo kiše u zemlji.
17:8 I dođe mu riječ Jahvina:
17:9 Ustani, idi u Sareptu, koja pripada Sidonu, i nastani se ondje.
evo, zapovjedio sam jednoj udovici da te hrani.
17:10 On ustade i ode u Sareptu. I kad je došao do vrata od
grad, gle, žena udovica je ondje skupljao drva: i on
pozvao ju je i rekao: Donesi mi, molim te, malo vode u a
posudu, da mogu piti.
17:11 I dok je ona išla da ga donese, on je zovne i reče: Donesi mi!
Molim te, zalogaj kruha u tvojoj ruci.
17:12 A ona reče: Živ mi Jahve, Bog tvoj, nemam kolača, nego
pregršt brašna u bačvu i malo ulja u vrč; i gle, ja
skupljam dva štapa, da mogu ući i obući ga za sebe i svoje
sine, da ga pojedemo i umremo.
17:13 A Ilija joj reče: Ne boj se! idi i učini kako si rekao: ali
prvo mi od toga napravi mali kolač i donesi mi ga, a zatim
napravi za sebe i za svoga sina.
17:14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Bačva brašna neće
pustoš, niti će ulja nestati u vrču do dana kad Jahve
šalje kišu na zemlju.
17:15 I ona ode i učini po riječi Ilijinoj: i ona i on
i njezina kuća, jeli su mnogo dana.
17:16 Brašno u bačvi nije nestalo, ni ulje u vrču nestalo,
po riječi Jahvinoj koju je rekao preko Ilije.
17:17 Poslije toga dogodi se da sin te žene
gospodarica kuće, razboljela se; i njegova je bolest bila tako bolna, da
u njemu nije ostalo ni daha.
17:18 I ona reče Iliji: Što ja imam s tobom, čovječe
Bog? jesi li došao k meni da podsjetiš moj grijeh i da ubiješ moj
sin?
17:19 A on joj reče: Daj mi svoga sina. I on ga izvadi iz njezinih grudi,
i odnio ga gore u potkrovlje, gdje je boravio, i položio ga na svoje
vlastiti krevet.
17:20 I zavapi Jahvi govoreći: Jahve, Bože moj, imaš li i ti
nanio zlo udovici s kojom živim, ubivši njezina sina?
17:21 I tri puta se pružio nad djetetom i zavapio
GOSPODINE, i reče: GOSPODINE, Bože moj, neka dođe duša ovoga djeteta
ponovno u njega.
17:22 I Jahve usliši glas Ilijin; i dođe duša djeteta
ponovno u njega, i on je oživio.
17:23 Ilija uze dijete i izvede ga iz sobe u
kuću i predade ga njegovoj majci, a Ilija reče: Vidi tvoju
sin živi.
17:24 A žena reče Iliji: "Po ovome znam da si ti čovjek
Boga i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istina.