1 Kraljevi 2:1 Bližili su se dani Davidovi da umre; a on je naplatio njegov sin Salomon govoreći: 2:2 Ja idem putem sve zemlje; budi dakle jak i pokaži thyself a man; 2:3 Drži zapovijed Jahve, Boga svoga, idi njegovim putovima, čuvaj ih njegove uredbe i njegove zapovijedi i njegove presude i njegove svjedočanstva, kako je pisano u Mojsijevu zakonu, da možeš napreduj u svemu što radiš i kamo god se okreneš: 2:4 Da Jahve nastavi svoju riječ koju je rekao za mene, govoreći: Ako tvoja djeca budu pazila na svoj put, da idu preda mnom istina svim srcem svojim i svom dušom svojom, neće izostati ti (reče on) čovjek na prijestolju Izraela. 2:5 Osim toga, znaš što mi je Joab, sin Serujin, učinio, što je učinio dvojici zapovjednika izraelske vojske, Abneru g sinu Nerovu i Amasi, sinu Jeterovu, kojega je ubio i prosuo krv rata u miru, i stavi krv rata na svoj pojas koji je bio oko njegovih bokova i u cipelama što su mu bile na nogama. 2:6 Postupaj dakle po svojoj mudrosti i ne daj da mu sijeda glava padne do groba u miru. 2:7 Ali pokaži dobrotu prema sinovima Barzilaja iz Gileada i neka im budi od onih koji jedu za tvojim stolom: jer tako su došli k meni kad sam bježao zbog Absaloma brata tvoga. 2:8 I evo, sa sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca Bahurim, koji me prokleo teškim prokletstvom u dan kad sam otišao Mahanaim: ali on je došao do mene u susret u Jordanu, i ja sam mu se zakleo Jahve govoreći: Neću te pogubiti mačem. 2:9 Sada ga, dakle, ne drži krivim, jer ti si mudar čovjek i znaš što bi mu trebao učiniti; ali njegovu sijedu glavu donesi ti krvlju u grob. 2:10 Tako je David počinuo kod svojih otaca i bio je sahranjen u gradu Davidovu. 2:11 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina i sedam godine vladao je u Hebronu, a kraljevao je trideset i tri godine Jeruzalem. 2:12 Tada sjede Salomon na prijestolje Davida, svoga oca. i njegovo kraljevstvo bio je uvelike uspostavljen. 2:13 Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, Salomonovoj majci. A ona reče: Dolaziš li s mirom? A on reče: Mirno. 2:14 Još reče: "Imam ti nešto reći." A ona je rekla, Reci na. 2:15 A on reče: "Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i sav Izrael." okrenuti svoja lica prema meni da kraljevam: ali kraljevstvo je okrenuo se i pripao mom bratu, jer mu je od Jahve. 2:16 A sada te molim jednu molbu, ne uskrati mi. A ona mu reče, Reci dalje. 2:17 I reče: "Govori, molim te, kralju Salomonu (jer on neće reci ti ne,) da mi dade Abišagu Šunamku za ženu. 2:18 A Bat-Šeba reče: "Pa, dobro!" Ja ću u tvoje ime govoriti s kraljem. 2:19 Zato Bat-Šeba ode kralju Salomonu da s njim razgovara o Adonija. I kralj joj ustade u susret i pokloni joj se. i sjeo na svoje prijestolje, i naredio da se postavi stolica za kraljevu majka; a ona mu je sjedila s desne strane. 2:20 Zatim reče: Želim jednu malu molbu od tebe; Molim te, reci mi ne ne. A kralj joj reče: Pitaj, majko moja, jer neću reci ti ne. 2:21 Ona reče: "Neka Abišaga Šunamka bude dana Adoniji tvojoj brat ženi. 2:22 A kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "A zašto ti pitati Abišagu Šunamku za Adoniju? traži za njega i kraljevstvo; jer on je moj stariji brat; čak i za njega, i za svećenika Abiathara, i za Joaba, sina Serujina. 2:23 Tada se kralj Salomon zakleo Jahvom govoreći: "Bog neka mi učini tako i još više također, ako Adonija nije rekao ovu riječ protiv vlastitog života. 2:24 Sada, dakle, tako živa Jahve, koji me utvrdi i postavi! na prijestolju Davida, oca moga, i koji mi načini dom kao on obećao da će Adonija danas biti pogubljen. 2:25 Kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina; i on palo na njega da je umro. 2:26 A svećeniku Abiatharu reče kralj: "Idi u Anatot, u vlastita polja; jer ti si vrijedan smrti: ali neću u ovom trenutku vrijeme te usmrti, jer si nosio Kovčeg Jahve Boga pred mojim ocem Davidom i jer si u svemu stradao pri čemu je moj otac bio pogođen. 2:27 Tako je Salomon izbacio Ebjatara iz svećenika Jahvina; da on da se ispuni riječ Jahvina koju je rekao o Domu Eli u Šilu. 2:28 Tada glas dođe do Joaba: Joab se okrenuo za Adonijom, iako je nije okrenuo za Abšalomom. Joab pobježe u šator Jahvin. i uhvatio se za rogove oltara. 2:29 Javiše kralju Salomonu da je Joab pobjegao u šator GOSPODIN; i evo ga kod žrtvenika. Tada je Salomon poslao Benaju sin Jojadin govoreći: Idi, udari ga. 2:30 Benaja je došao u šator Jahvin i rekao mu: "Ovako reče kralj: Iziđi. A on reče: Ne; ali umrijet ću ovdje. I Benaja je ponovno javio kralju, rekavši: Ovako reče Joab, a tako i on odgovorio mi je. 2:31 Kralj mu reče: "Učini kako je rekao i udari na njega, i pokopati ga; da ti skineš nevinu krv koju Joab šupa, od mene i od kuće mog oca. 2:32 I Jahve će vratiti krv njegovu na njegovu glavu, koja je pala na dvoje ljude pravednije i bolje od njega, i pobio ih mačem, moj otac David ne znajući za to, naime, Abner, sin Nerov, kapetan vojske izraelske i Amasa, sin Jeterov, zapovjednik vojske od Judeje. 2:33 Njihova će se krv stoga vratiti na Joabovu glavu i na glava njegova potomstva zauvijek: ali na Davida i na njegovo potomstvo i na njegova kuća, i na njegovom prijestolju, bit će zauvijek mir od GOSPODAR. 2:34 Benaja, sin Jojadin, pođe, napadne ga i ubije ga. i pokopan je u vlastitoj kući u pustinji. 2:35 Kralj je postavio Benaju, sina Jojadina, na njegovo mjesto nad vojskom. i svećenika Sadoka kralj postavi na mjesto Ebjatara. 2:36 Kralj posla po Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi!" kuću u Jeruzalemu i ondje ostani i odande više ne izlazi kamo. 2:37 Doista, onoga dana kad iziđeš i prijeđeš Brook Kidron, sigurno ćeš znati da ćeš sigurno umrijeti: krv tvoja na glavu tvoju. 2:38 Šimej reče kralju: "Dobra je riječ, kao moj gospodar kralj rekao, tako će učiniti tvoj sluga. Šimej je boravio u Jeruzalemu mnogo dana. 2:39 I dogodi se nakon tri godine da dvojica slugu od Šimeja pobjegao k Akišu, sinu Maakinu, kralju Gata. I oni reče Šimeju: "Evo tvojih slugu u Gatu." 2:40 Šimej ustade, osedla magarca i ode u Gat k Akišu potraži njegove sluge. Šimej ode i dovede svoje sluge iz Gata. 2:41 Salomonu je rečeno da je Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i je opet došao. 2:42 Kralj posla po Šimeja i reče mu: "Nisam li?" zakuni te Jahvom i usprotivio ti se govoreći: Znaj za određeno, na dan kada izađete, i hodati u inozemstvu bilo kamo, da ćeš sigurno umrijeti? a ti si mi rekao: Riječ to što sam čuo je dobro. 2:43 Zašto onda nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed? za koje sam te optužio? 2:44 Kralj još reče Šimeju: Ti znaš svu zloću koja tvoje srce zna da si učinio Davidu, mom ocu: dakle vratit će Jahve zloću tvoju na glavu tvoju; 2:45 I kralj Salomon bit će blagoslovljen, i prijestolje Davidovo bit će utvrđen pred Jahvom zauvijek. 2:46 Kralj zapovjedi Benaji, sinu Jojadinu; koji se ugasio, i pao na njega, da je umro. I kraljevstvo je bilo utvrđeno u ruci Salomonovog.