1 Kraljevi
2:1 Bližili su se dani Davidovi da umre; a on je naplatio
njegov sin Salomon govoreći:
2:2 Ja idem putem sve zemlje; budi dakle jak i pokaži
thyself a man;
2:3 Drži zapovijed Jahve, Boga svoga, idi njegovim putovima, čuvaj ih
njegove uredbe i njegove zapovijedi i njegove presude i njegove
svjedočanstva, kako je pisano u Mojsijevu zakonu, da možeš
napreduj u svemu što radiš i kamo god se okreneš:
2:4 Da Jahve nastavi svoju riječ koju je rekao za mene,
govoreći: Ako tvoja djeca budu pazila na svoj put, da idu preda mnom
istina svim srcem svojim i svom dušom svojom, neće izostati
ti (reče on) čovjek na prijestolju Izraela.
2:5 Osim toga, znaš što mi je Joab, sin Serujin, učinio,
što je učinio dvojici zapovjednika izraelske vojske, Abneru g
sinu Nerovu i Amasi, sinu Jeterovu, kojega je ubio i prosuo
krv rata u miru, i stavi krv rata na svoj pojas koji je bio
oko njegovih bokova i u cipelama što su mu bile na nogama.
2:6 Postupaj dakle po svojoj mudrosti i ne daj da mu sijeda glava padne
do groba u miru.
2:7 Ali pokaži dobrotu prema sinovima Barzilaja iz Gileada i neka im
budi od onih koji jedu za tvojim stolom: jer tako su došli k meni kad sam bježao
zbog Absaloma brata tvoga.
2:8 I evo, sa sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca
Bahurim, koji me prokleo teškim prokletstvom u dan kad sam otišao
Mahanaim: ali on je došao do mene u susret u Jordanu, i ja sam mu se zakleo
Jahve govoreći: Neću te pogubiti mačem.
2:9 Sada ga, dakle, ne drži krivim, jer ti si mudar čovjek i
znaš što bi mu trebao učiniti; ali njegovu sijedu glavu donesi ti
krvlju u grob.
2:10 Tako je David počinuo kod svojih otaca i bio je sahranjen u gradu Davidovu.
2:11 David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina i sedam
godine vladao je u Hebronu, a kraljevao je trideset i tri godine
Jeruzalem.
2:12 Tada sjede Salomon na prijestolje Davida, svoga oca. i njegovo kraljevstvo
bio je uvelike uspostavljen.
2:13 Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, Salomonovoj majci.
A ona reče: Dolaziš li s mirom? A on reče: Mirno.
2:14 Još reče: "Imam ti nešto reći." A ona je rekla, Reci
na.
2:15 A on reče: "Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i sav Izrael."
okrenuti svoja lica prema meni da kraljevam: ali kraljevstvo je
okrenuo se i pripao mom bratu, jer mu je od Jahve.
2:16 A sada te molim jednu molbu, ne uskrati mi. A ona mu reče,
Reci dalje.
2:17 I reče: "Govori, molim te, kralju Salomonu (jer on neće
reci ti ne,) da mi dade Abišagu Šunamku za ženu.
2:18 A Bat-Šeba reče: "Pa, dobro!" Ja ću u tvoje ime govoriti s kraljem.
2:19 Zato Bat-Šeba ode kralju Salomonu da s njim razgovara o
Adonija. I kralj joj ustade u susret i pokloni joj se.
i sjeo na svoje prijestolje, i naredio da se postavi stolica za kraljevu
majka; a ona mu je sjedila s desne strane.
2:20 Zatim reče: Želim jednu malu molbu od tebe; Molim te, reci mi
ne ne. A kralj joj reče: Pitaj, majko moja, jer neću
reci ti ne.
2:21 Ona reče: "Neka Abišaga Šunamka bude dana Adoniji tvojoj
brat ženi.
2:22 A kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "A zašto ti
pitati Abišagu Šunamku za Adoniju? traži za njega i kraljevstvo;
jer on je moj stariji brat; čak i za njega, i za svećenika Abiathara,
i za Joaba, sina Serujina.
2:23 Tada se kralj Salomon zakleo Jahvom govoreći: "Bog neka mi učini tako i još više
također, ako Adonija nije rekao ovu riječ protiv vlastitog života.
2:24 Sada, dakle, tako živa Jahve, koji me utvrdi i postavi!
na prijestolju Davida, oca moga, i koji mi načini dom kao on
obećao da će Adonija danas biti pogubljen.
2:25 Kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina; i on
palo na njega da je umro.
2:26 A svećeniku Abiatharu reče kralj: "Idi u Anatot, u
vlastita polja; jer ti si vrijedan smrti: ali neću u ovom trenutku
vrijeme te usmrti, jer si nosio Kovčeg Jahve Boga
pred mojim ocem Davidom i jer si u svemu stradao
pri čemu je moj otac bio pogođen.
2:27 Tako je Salomon izbacio Ebjatara iz svećenika Jahvina; da on
da se ispuni riječ Jahvina koju je rekao o Domu
Eli u Šilu.
2:28 Tada glas dođe do Joaba: Joab se okrenuo za Adonijom, iako je
nije okrenuo za Abšalomom. Joab pobježe u šator Jahvin.
i uhvatio se za rogove oltara.
2:29 Javiše kralju Salomonu da je Joab pobjegao u šator
GOSPODIN; i evo ga kod žrtvenika. Tada je Salomon poslao Benaju
sin Jojadin govoreći: Idi, udari ga.
2:30 Benaja je došao u šator Jahvin i rekao mu: "Ovako
reče kralj: Iziđi. A on reče: Ne; ali umrijet ću ovdje. I
Benaja je ponovno javio kralju, rekavši: Ovako reče Joab, a tako i on
odgovorio mi je.
2:31 Kralj mu reče: "Učini kako je rekao i udari na njega, i
pokopati ga; da ti skineš nevinu krv koju Joab
šupa, od mene i od kuće mog oca.
2:32 I Jahve će vratiti krv njegovu na njegovu glavu, koja je pala na dvoje
ljude pravednije i bolje od njega, i pobio ih mačem, moj
otac David ne znajući za to, naime, Abner, sin Nerov, kapetan
vojske izraelske i Amasa, sin Jeterov, zapovjednik vojske
od Judeje.
2:33 Njihova će se krv stoga vratiti na Joabovu glavu i na
glava njegova potomstva zauvijek: ali na Davida i na njegovo potomstvo i na
njegova kuća, i na njegovom prijestolju, bit će zauvijek mir od
GOSPODAR.
2:34 Benaja, sin Jojadin, pođe, napadne ga i ubije ga.
i pokopan je u vlastitoj kući u pustinji.
2:35 Kralj je postavio Benaju, sina Jojadina, na njegovo mjesto nad vojskom.
i svećenika Sadoka kralj postavi na mjesto Ebjatara.
2:36 Kralj posla po Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi!"
kuću u Jeruzalemu i ondje ostani i odande više ne izlazi
kamo.
2:37 Doista, onoga dana kad iziđeš i prijeđeš
Brook Kidron, sigurno ćeš znati da ćeš sigurno umrijeti:
krv tvoja na glavu tvoju.
2:38 Šimej reče kralju: "Dobra je riječ, kao moj gospodar kralj
rekao, tako će učiniti tvoj sluga. Šimej je boravio u Jeruzalemu mnogo
dana.
2:39 I dogodi se nakon tri godine da dvojica slugu
od Šimeja pobjegao k Akišu, sinu Maakinu, kralju Gata. I oni
reče Šimeju: "Evo tvojih slugu u Gatu."
2:40 Šimej ustade, osedla magarca i ode u Gat k Akišu
potraži njegove sluge. Šimej ode i dovede svoje sluge iz Gata.
2:41 Salomonu je rečeno da je Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i
je opet došao.
2:42 Kralj posla po Šimeja i reče mu: "Nisam li?"
zakuni te Jahvom i usprotivio ti se govoreći: Znaj
za određeno, na dan kada izađete, i hodati u inozemstvu bilo
kamo, da ćeš sigurno umrijeti? a ti si mi rekao: Riječ
to što sam čuo je dobro.
2:43 Zašto onda nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed?
za koje sam te optužio?
2:44 Kralj još reče Šimeju: Ti znaš svu zloću koja
tvoje srce zna da si učinio Davidu, mom ocu: dakle
vratit će Jahve zloću tvoju na glavu tvoju;
2:45 I kralj Salomon bit će blagoslovljen, i prijestolje Davidovo bit će
utvrđen pred Jahvom zauvijek.
2:46 Kralj zapovjedi Benaji, sinu Jojadinu; koji se ugasio, i
pao na njega, da je umro. I kraljevstvo je bilo utvrđeno u ruci
Salomonovog.