1 Ezdra 4:1 Tada drugi, koji je govorio o moći kraljevoj, poče reći, 4:2 O ljudi, ne ističu li se snagom ljudi koji vladaju morem i kopnom i sve stvari u njima? 4:3 Ipak, kralj je moćniji: jer on je gospodar svih ovih stvari, i ima vlast nad njima; i što god im zapovjedi oni čine. 4:4 Ako im on naredi da ratuju jedni protiv drugih, oni to i učine: ako on pošalji ih protiv neprijatelja, oni idu i ruše planine zidova i kula. 4:5 Ubijaju i bivaju ubijeni, a ne krše kraljevu zapovijed: ako dobiju pobjedu, sve donesu kralju, kao i plijen, kao sve ostalo. 4:6 Isto tako za one koji nisu vojnici i nemaju veze s ratovima, ali koristite stočarstvo, kad opet požnju ono što su posijali, donose ga kralju i tjeraju jedni druge da plaćaju danak kralj. 4:7 Pa ipak, on je samo jedan čovjek: ako zapovjedi da se ubije, ubijaju; ako on zapovjediti poštedjeti, poštedjeti; 4:8 Ako zapovjedi da udare, udare; ako zapovjedi da opustoše, oni učiniti opustošenim; ako on naredi da se gradi, oni grade; 4:9 Ako zapovjedi da sijeku, sijeku; ako zapovjedi da posade, oni biljka. 4:10 Tako mu se pokorava sav njegov narod i njegova vojska; jede i pije i odmara se. 4:11 A ovi bdiju oko njega da nitko ne odstupi i ne učini njegova stvar, niti mu u bilo čemu neposlušni. 4:12 O ljudi, kako ne bi kralj bio najmoćniji, kad je takav poslušao? I držao je jezik za zubima. 4:13 Zatim treći, koji je govorio o ženama i o istini (ovo je bilo Zorobabel) je počeo govoriti. 4:14 O ljudi, to nije veliki kralj, niti mnoštvo ljudi, niti to vino, koje ističe; tko je onda taj koji njima vlada ili ima gospodstvo nad njima? zar nisu žene? 4:15 Žene su rodile kralja i sav narod koji vlada morem i zemljište. 4:16 I od njih dođoše, i odgojiše one koji posadiše vinogradi, odakle dolazi vino. 4:17 Oni također prave odjeću za ljude; oni donose slavu ljudima; i bez žena ne mogu biti muškarci. 4:18 Da, i ako su ljudi sakupili zlato i srebro, ili bilo koje drugo dobra stvar, zar ne vole ženu koja je zgodna u korist i ljepota? 4:19 I pustivši sve te stvari ne zjape, pa čak i otvorene usta fiksiraju svoje oči brzo na nju; i nemaju svi ljudi više želje za njoj nego srebru ili zlatu ili bilo čemu drugom? 4:20 Čovjek ostavlja svoga oca koji ga je odgojio i svoju domovinu, i prilijepi se uz svoju ženu. 4:21 Ne želi provesti život sa svojom ženom. i ne sjeća se ni jednog ni drugog otac, ni majka, ni domovina. 4:22 I po ovome morate znati da žene vladaju vama: zar ne? trud i trud, i sve davati i donositi ženi? 4:23 Da, čovjek uzima svoj mač i odlazi da pljačka i krade, ploviti po moru i po rijekama; 4:24 Ugleda lava i ide u tami; a kad ima ukradeno, opljačkano i opljačkano, donosi svojoj ljubavi. 4:25 Stoga čovjek voli svoju ženu više nego oca ili majku. 4:26 Da, mnogi su poludjeli za ženama i postali sluge radi njih. 4:27 Mnogi su također stradali, griješili i griješili zbog žena. 4:28 A sada mi ne vjerujete? nije li kralj velik u svojoj moći? nemoj sve regije ga se boje dotaknuti? 4:29 Ipak, vidjeh njega i Apame, kraljevu priležnicu, kćer divan Bartacus, sjedi s desne strane kralja, 4:30 Uzevši krunu s kraljeve glave i stavivši je na sebe glava; udarila je i kralja lijevom rukom. 4:31 I pored svega toga, kralj je razjapio i zurio u nju otvorenih usta: ako mu se smijala, smijao se i on; ali ako je uzela Neraspoloženje prema njemu, kralj je volio laskati, da bi ona mogla biti opet pomirio s njim. 4:32 O vi muškarci, kako je moguće da žene budu jake kad tako rade? 4:33 Tada se kralj i prinčevi pogledaše, i on poče govoriti o istini. 4:34 O vi muškarci, zar žene nisu jake? velika je zemlja, visoko je nebo, brzo je sunce na svom putu, jer on okružuje nebesa unaokolo, i vraća se na svoje mjesto u jednom danu. 4:35 Nije li velik onaj koji to čini? stoga je velika istina, i jači od svih stvari. 4:36 Sva zemlja kliče u istini, i nebo je blagoslivlja. djela se tresu i dršću od njega, i ništa nepravedno nije u njemu. 4:37 Vino je zlo, kralj je zao, žene su zle, sva djeca ljudi su zli, i takva su sva njihova zla djela; i nema istina u njima; u svojoj će nepravdi i oni propasti. 4:38 Što se tiče istine, ona traje i uvijek je jaka; živi i osvaja zauvijek. 4:39 Kod nje nema prihvaćanja osoba ni nagrada; ali ona to čini stvari koje su pravedne, i suzdržava se od svih nepravednih i zlih stvari; i svi ljudi dobro rade kao njezina djela. 4:40 Niti u njezinu sudu nema nepravde; a ona je snaga, kraljevstvo, moć i veličanstvo, svih vremena. Blagoslovljen Bog istine. 4:41 I na to šuti. I sav je narod tada povikao, i rekao, Velika je Istina i moćna iznad svih stvari. 4:42 Tada mu kralj reče: Traži što hoćeš više nego što je određeno u pisanom obliku, i mi ćemo ga dati tebi, jer si ti proglašen najmudrijim; a ti ćeš sjediti do mene i zvat ćeš se moj rođak. 4:43 Tada reče kralju: "Sjeti se svoga zavjeta kojim si se zavjetovao sagradi Jeruzalem, u dan kada si došao u svoje kraljevstvo, 4:44 I otpremiti sve posude koje su odnesene iz Jeruzalema, koju je Kir odvojio, kad se zavjetovao da će uništiti Babilon i poslati opet ih tamo. 4:45 Također si se zavjetovao da ćeš sagraditi hram koji su Edomci spalili kada su Judeju opustošili Kaldejci. 4:46 A sada, o gospodaru kralju, ovo je ono što tražim i što ja želja tvoja, a ovo je kneževska velikodušnost koja proizlazi iz sebe: Želim stoga da izvršiš zavjet, izvedbu za što si se svojim ustima zavjetovao Kralju nebeskom. 4:47 Tada ustade kralj Darije, poljubi ga i napisa mu pisma svim rizničarima i poručnicima i kapetanima i guvernerima, to neka sigurno provedu na svom putu i njega i sve one koji idu zajedno s njim izgraditi Jeruzalem. 4:48 Pisao je pisma i poručnicima koji su bili u Celosyriji i Feniciju, i njima u Liban, da donesu cedrovo drvo od Libana do Jeruzalema, i da bi s njim izgradili grad mu. 4:49 Štoviše, pisao je za sve Židove koji su otišli iz njegova kraljevstva Židovstvo, što se tiče njihove slobode, da nijedan časnik, nijedan vladar, ne poručnik, niti blagajnik, neka nasilno uđu na njihova vrata; 4:50 I da sva zemlja koju drže bude slobodna bez danka; i da bi Edomci trebali dati sela Židova koja zatim su držali: 4:51 Da, godišnje bi trebalo davati dvadeset talenata za izgradnju hram, sve do vremena kada je sagrađen; 4:52 I drugih deset talenata godišnje za održavanje paljenica na žrtvenik svaki dan, jer su imali zapovijed prinijeti sedamnaest: 4:53 I svi oni koji su išli iz Babilona da sagrade grad su imali slobodnu slobodu, kao i oni kao i njihovo potomstvo, i svi svećenici koji otišao. 4:54 Također je napisao u vezi. zaduženja i svećenička odijela gdje služe; 4:55 Isto tako i za zaduženja nad levitima, koja će im se dati do dan kad je Dom bio dovršen i Jeruzalem sagrađen. 4:56 I zapovjedi da se svima koji drže grad daju mirovine i plaće. 4:57 Poslao je i sve posude iz Babilona koje je Kir postavio odvojeno; i sve što je Cyrus dao u zapovijedi, isto je naložio također treba učiniti i poslati u Jeruzalem. 4:58 Kad je ovaj mladić izišao, podigao je lice k nebu prema Jeruzalemu i slavio Kralja nebeskoga, 4:59 I reče: "Od tebe dolazi pobjeda, od tebe dolazi mudrost, i tvoja." slava je, a ja sam tvoj sluga. 4:60 Blagoslovljen si ti koji si mi dao mudrost, jer tebi zahvaljujem, o Gospodine otaca naših. 4:61 I tako on uze pisma, izađe i dođe u Babilon ispričao sve svojoj braći. 4:62 I hvališe Boga svojih otaca jer im je dao sloboda i sloboda 4:63 Da ide gore i sagradi Jeruzalem i Hram koji se po njemu zove ime: i gostili su se uz glazbala glazbe i veselja sedam dana.