1 Ezdra 2:1 Prve godine Kira, kralja Perzijanaca, riječ o Gospodin bi se mogao ispuniti, što je obećao Jeremyjevim ustima; 2:2 Gospodin je podigao duh Kira, kralja Perzijanaca, i on objavio po cijelom svom kraljevstvu, a također i pisanjem, 2:3 Govoreći: Ovako govori Kir, kralj Perzijanaca; Gospodin Izraelov, Svevišnji Gospodine, učinio me kraljem cijelog svijeta, 2:4 I naredi mi da mu sagradim kuću u Jeruzalemu u Židovima. 2:5 Ako je dakle tko od vas iz njegova naroda, neka Gospodin pa i Gospodar njegov neka bude s njim i neka se popne u Jeruzalem koji je unutra Judeju i sagradi dom Gospodina Izraelova, jer on je Gospodin koji stanuje u Jeruzalemu. 2:6 Koji dakle stanuju u okolnim mjestima, neka mu pomognu, oni, ja reci, to su njegovi susjedi, po zlatu i po srebru, 2:7 S darovima, s konjima, i s govedima, i s drugim stvarima, koje imaju postavljen zavjetom za hram Gospodnji u Jeruzalemu. 2:8 Zatim poglavari judejskih obitelji i plemena Benjaminova ustao; također i svećenici, i leviti, i svi oni čiji je um Gospodin je krenuo gore i sagradio kuću Gospodinu Jeruzalem, 2:9 I oni koji su živjeli oko njih i pomagali im u svemu srebra i zlata, s konjima i govedima, i s vrlo mnogo besplatnih darova velikog broja čiji su umovi bili potaknuti na to. 2:10 Kralj Kir također je iznio svete posude koje je imao Nabuhodonosor odveden iz Jeruzalema i postavio u svoj hram idole. 2:11 Kad ih je Kir, perzijanski kralj, izveo, izbavio ih je Mitridatu, njegovom rizničaru: 2:12 I predao ih je Sanabasaru, upravitelju Judeje. 2:13 A ovo je bio njihov broj; Tisuću zlatnih pehara i tisuću od srebra, kadionica od srebra dvadeset devet, posuda od zlata trideset, i od srebrnih dvije tisuće četiri stotine i deset i tisuću drugih posuda. 2:14 Tako je ostalo sve posuđe od zlata i srebra što je bilo odneseno pet tisuća četiri stotine šezdeset i devet. 2:15 Vratio ih je Sanabassar, zajedno s njima iz sužanjstva, od Babilona do Jeruzalema. 2:16 Ali u vrijeme Artekserksa, perzijskog kralja Belemusa, i Mitridat, i Tabelije, i Ratum, i Beltetmus, i Semelije tajnik, s ostalima koji su bili u povjerenstvu s njima, stan u Samariji i drugim mjestima, pisali mu protiv onih koji su tamo živjeli Judeja i Jeruzalem slijede ova pisma; 2:17 Kralju Artekserksu, našem gospodaru, Tvojim slugama, Rathumu, pripovjedaču, i Semelije, pisar, i ostatak njihova vijeća, i suci koji su u Celosyriju i Fenikiju. 2:18 Neka bude sada poznato gospodaru kralju da Židovi koji su od vas do mi, došavši u Jeruzalem, taj buntovnički i zao grad, gradimo tržnice, i popravi zidove i postavi temelje hrama. 2:19 Sada, ako se ovaj grad i njegove zidine ponovo naprave, neće samo odbijaju davati danak, nego se i bune protiv kraljeva. 2:20 I budući da su stvari koje se odnose na hram sada u rukama, mi mislim da je primjereno ne zanemariti takvu stvar, 2:21 Ali razgovarati s našim gospodarom kraljem s namjerom da, ako bude tvoj užitak se može tražiti u knjigama tvojih otaca: 2:22 I naći ćeš u ljetopisima što je zapisano o njima stvari, i razumjet će da je taj grad bio buntovan, zabrinjavajući i kraljevi i gradovi: 2:23 I da su Židovi bili buntovni i da su u njemu uvijek ratovali; za zbog čega je i ovaj grad opustošen. 2:24 Stoga ti sada izjavljujemo, o gospodaru kralju, da ako ovo grad se opet sagradi, a zidine njegove nanovo podignu, ti ćeš iz od sada nema prolaza u Celosyriju i Feniku. 2:25 Tada je kralj ponovno pisao Rathumusu, pripovjedaču, da Beltetmu, pisaru Semeliju i ostalima koji su bili unutra komisija, i stanovnici u Samariji i Siriji i Fenikiji, nakon ovoga način; 2:26 Pročitao sam poslanicu koju ste mi poslali; naredio marljivo traženje i ustanovljeno je da taj grad je od početka vježbao protiv kraljeva; 2:27 I ljudi u njemu bili su predani pobuni i ratu, i to moćnom kraljevi i žestoki bili su u Jeruzalemu, koji su vladali i utjerivali danak u Celosirija i Fenika. 2:28 Sada sam zapovjedio da spriječim te ljude u izgradnji grad, i pazi da se u njemu ništa više ne radi; 2:29 I da ti zli radnici više ne smetaju kraljevi, 2:30 Zatim se čitaju njegova pisma kralju Artekserksu, Ratumu i Semeliju pisar, i ostali koji su bili u službi s njima, udaljivši se žurno prema Jeruzalemu s četom konjanika i mnoštvom ljudi u bojnom redu, počeli su ometati graditelje; i zgrada hrama u Jeruzalemu prestao do druge godine vladavine Darije, kralj Perzijanaca.