1 Ezdra
2:1 Prve godine Kira, kralja Perzijanaca, riječ o
Gospodin bi se mogao ispuniti, što je obećao Jeremyjevim ustima;
2:2 Gospodin je podigao duh Kira, kralja Perzijanaca, i on
objavio po cijelom svom kraljevstvu, a također i pisanjem,
2:3 Govoreći: Ovako govori Kir, kralj Perzijanaca; Gospodin Izraelov,
Svevišnji Gospodine, učinio me kraljem cijelog svijeta,
2:4 I naredi mi da mu sagradim kuću u Jeruzalemu u Židovima.
2:5 Ako je dakle tko od vas iz njegova naroda, neka Gospodin
pa i Gospodar njegov neka bude s njim i neka se popne u Jeruzalem koji je unutra
Judeju i sagradi dom Gospodina Izraelova, jer on je Gospodin
koji stanuje u Jeruzalemu.
2:6 Koji dakle stanuju u okolnim mjestima, neka mu pomognu, oni, ja
reci, to su njegovi susjedi, po zlatu i po srebru,
2:7 S darovima, s konjima, i s govedima, i s drugim stvarima, koje imaju
postavljen zavjetom za hram Gospodnji u Jeruzalemu.
2:8 Zatim poglavari judejskih obitelji i plemena Benjaminova
ustao; također i svećenici, i leviti, i svi oni čiji je um
Gospodin je krenuo gore i sagradio kuću Gospodinu
Jeruzalem,
2:9 I oni koji su živjeli oko njih i pomagali im u svemu
srebra i zlata, s konjima i govedima, i s vrlo mnogo besplatnih darova
velikog broja čiji su umovi bili potaknuti na to.
2:10 Kralj Kir također je iznio svete posude koje je imao Nabuhodonosor
odveden iz Jeruzalema i postavio u svoj hram idole.
2:11 Kad ih je Kir, perzijanski kralj, izveo, izbavio ih je
Mitridatu, njegovom rizničaru:
2:12 I predao ih je Sanabasaru, upravitelju Judeje.
2:13 A ovo je bio njihov broj; Tisuću zlatnih pehara i tisuću
od srebra, kadionica od srebra dvadeset devet, posuda od zlata trideset, i od
srebrnih dvije tisuće četiri stotine i deset i tisuću drugih posuda.
2:14 Tako je ostalo sve posuđe od zlata i srebra što je bilo odneseno
pet tisuća četiri stotine šezdeset i devet.
2:15 Vratio ih je Sanabassar, zajedno s njima iz
sužanjstva, od Babilona do Jeruzalema.
2:16 Ali u vrijeme Artekserksa, perzijskog kralja Belemusa, i
Mitridat, i Tabelije, i Ratum, i Beltetmus, i Semelije
tajnik, s ostalima koji su bili u povjerenstvu s njima, stan
u Samariji i drugim mjestima, pisali mu protiv onih koji su tamo živjeli
Judeja i Jeruzalem slijede ova pisma;
2:17 Kralju Artekserksu, našem gospodaru, Tvojim slugama, Rathumu, pripovjedaču, i
Semelije, pisar, i ostatak njihova vijeća, i suci koji
su u Celosyriju i Fenikiju.
2:18 Neka bude sada poznato gospodaru kralju da Židovi koji su od vas do
mi, došavši u Jeruzalem, taj buntovnički i zao grad, gradimo
tržnice, i popravi zidove i postavi temelje
hrama.
2:19 Sada, ako se ovaj grad i njegove zidine ponovo naprave, neće
samo odbijaju davati danak, nego se i bune protiv kraljeva.
2:20 I budući da su stvari koje se odnose na hram sada u rukama, mi
mislim da je primjereno ne zanemariti takvu stvar,
2:21 Ali razgovarati s našim gospodarom kraljem s namjerom da, ako bude tvoj
užitak se može tražiti u knjigama tvojih otaca:
2:22 I naći ćeš u ljetopisima što je zapisano o njima
stvari, i razumjet će da je taj grad bio buntovan, zabrinjavajući
i kraljevi i gradovi:
2:23 I da su Židovi bili buntovni i da su u njemu uvijek ratovali; za
zbog čega je i ovaj grad opustošen.
2:24 Stoga ti sada izjavljujemo, o gospodaru kralju, da ako ovo
grad se opet sagradi, a zidine njegove nanovo podignu, ti ćeš iz
od sada nema prolaza u Celosyriju i Feniku.
2:25 Tada je kralj ponovno pisao Rathumusu, pripovjedaču, da
Beltetmu, pisaru Semeliju i ostalima koji su bili unutra
komisija, i stanovnici u Samariji i Siriji i Fenikiji, nakon ovoga
način;
2:26 Pročitao sam poslanicu koju ste mi poslali;
naredio marljivo traženje i ustanovljeno je da taj grad
je od početka vježbao protiv kraljeva;
2:27 I ljudi u njemu bili su predani pobuni i ratu, i to moćnom
kraljevi i žestoki bili su u Jeruzalemu, koji su vladali i utjerivali danak u
Celosirija i Fenika.
2:28 Sada sam zapovjedio da spriječim te ljude u izgradnji
grad, i pazi da se u njemu ništa više ne radi;
2:29 I da ti zli radnici više ne smetaju
kraljevi,
2:30 Zatim se čitaju njegova pisma kralju Artekserksu, Ratumu i Semeliju
pisar, i ostali koji su bili u službi s njima, udaljivši se
žurno prema Jeruzalemu s četom konjanika i mnoštvom
ljudi u bojnom redu, počeli su ometati graditelje; i zgrada
hrama u Jeruzalemu prestao do druge godine vladavine
Darije, kralj Perzijanaca.