1 Korinćanima 2:1 A ja, braćo, kad sam došao k vama, nisam došao s veličinom riječi ili mudrosti, objavljujući vam svjedočanstvo Božje. 2:2 Jer sam odlučio ne znati ništa među vama, osim Isusa Krista, i njega razapeti. 2:3 I bijah s vama u slabosti i strahu i velikom drhtanju. 2:4 A moj govor i moje propovijedanje ne bijahu primamljive ljudske riječi mudrosti, ali u pokazivanju Duha i snage: 2:5 Da vaša vjera ne počiva na ljudskoj mudrosti, nego na snazi od Boga. 2:6 Mi pak mudrost govorimo među savršenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta, koji propadaju. 2:7 Ali mi govorimo Božju mudrost u tajni, i to skrivenu mudrost, koje je Bog pred svijetom odredio na našu slavu: 2:8 Koju nije znao nijedan od knezova ovoga svijeta; jer da su je spoznali, ne bi razapeli Gospodina slave. 2:9 Ali kao što je pisano: Oko ne vidje, uho ne ču, niti ušao u srce čovjeka, stvari koje je Bog pripremio oni koji ga vole. 2:10 Ali Bog nam ih je otkrio svojim Duhom: za Duha sve istražuje, da, dubine Božje. 2:11 Jer ono što čovjek zna što je čovječje, osim duha čovječjega koji je u njemu? tako i što je Božje nitko ne zna osim Duha Bog. 2:12 Sada nismo primili duha svijeta, nego duha koji je od Boga; da bismo mogli znati stvari koje su nam besplatno dane Bog. 2:13 Što i govorimo, ne riječima ljudske mudrosti poučava, ali koje poučava Duh Sveti; uspoređujući duhovne stvari s duhovnim. 2:14 Ali naravni čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega, jer za njega su ludost i ne može ih spoznati jer oni se duhovno razaznaju. 2:15 Duhovan pak prosuđuje sve, ali i sam biva suđen nitko. 2:16 Jer tko je spoznao um Gospodnji da ga pouči? Ali mi imamo Kristov um.