1 Korinćanima
2:1 A ja, braćo, kad sam došao k vama, nisam došao s veličinom riječi
ili mudrosti, objavljujući vam svjedočanstvo Božje.
2:2 Jer sam odlučio ne znati ništa među vama, osim Isusa Krista, i
njega razapeti.
2:3 I bijah s vama u slabosti i strahu i velikom drhtanju.
2:4 A moj govor i moje propovijedanje ne bijahu primamljive ljudske riječi
mudrosti, ali u pokazivanju Duha i snage:
2:5 Da vaša vjera ne počiva na ljudskoj mudrosti, nego na snazi
od Boga.
2:6 Mi pak mudrost govorimo među savršenima, ali ne mudrost
ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta, koji propadaju.
2:7 Ali mi govorimo Božju mudrost u tajni, i to skrivenu mudrost,
koje je Bog pred svijetom odredio na našu slavu:
2:8 Koju nije znao nijedan od knezova ovoga svijeta; jer da su je spoznali,
ne bi razapeli Gospodina slave.
2:9 Ali kao što je pisano: Oko ne vidje, uho ne ču, niti
ušao u srce čovjeka, stvari koje je Bog pripremio
oni koji ga vole.
2:10 Ali Bog nam ih je otkrio svojim Duhom: za Duha
sve istražuje, da, dubine Božje.
2:11 Jer ono što čovjek zna što je čovječje, osim duha čovječjega koji
je u njemu? tako i što je Božje nitko ne zna osim Duha
Bog.
2:12 Sada nismo primili duha svijeta, nego duha koji
je od Boga; da bismo mogli znati stvari koje su nam besplatno dane
Bog.
2:13 Što i govorimo, ne riječima ljudske mudrosti
poučava, ali koje poučava Duh Sveti; uspoređujući duhovne stvari
s duhovnim.
2:14 Ali naravni čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega, jer
za njega su ludost i ne može ih spoznati jer oni
se duhovno razaznaju.
2:15 Duhovan pak prosuđuje sve, ali i sam biva suđen
nitko.
2:16 Jer tko je spoznao um Gospodnji da ga pouči? Ali
mi imamo Kristov um.