1 Ljetopisa 17:1 I dok je David sjedio u svojoj kući, David reče Prorok Natan, evo, ja prebivam u kući od cedrovine, ali kovčeg od zavjet Jahvin ostaje pod zavjesama. 17:2 Tada Natan reče Davidu: "Učini sve što ti je na srcu!" jer Bog je s tobom. 17:3 Iste noći dođe riječ Božja Natanu: izreka, 17:4 Idi i reci mom sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: Nećeš graditi meni kuća za stanovanje: 17:5 Jer nisam stanovao u kući od dana kad sam podigao Izraela do danas; nego su išli od šatora do šatora i od jednog šatora drugome. 17:6 Kamo god sam hodio sa svim Izraelom, rekao sam koju riječ svakome od njih suce Izraelove, kojima sam zapovjedio da pasu moj narod govoreći: Zašto su nisi mi sagradio kuću od cedrovine? 17:7 Sada, dakle, ovako ćeš reći mom sluzi Davidu: Ovako govori GOSPODINE nad vojskama, uzeh te iz tora s ovcama, čak i od praćenja ovce, da budeš vladar nad mojim narodom Izraelom. 17:8 I bio sam s tobom kamo god si hodao, i rezao sam ukloni sve neprijatelje tvoje ispred tebe i dao sam sebi slično ime ime velikih ljudi koji su na zemlji. 17:9 Ja ću odrediti mjesto za svoj narod Izrael i zasadit ću ga, i oni će živjeti na svome mjestu i neće se više pomicati; ni hoće li ih sinovi zloće više uništavati, kao na početak, 17:10 I od vremena kad sam zapovjedio sucima nad svojim narodom Izraelom. Štoviše, pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Nadalje, to ti kažem Jahve će ti sagraditi kuću. 17:11 I dogodit će se, kad ti isteknu dani, morat ćeš otići u budi s ocima svojim, da podignem potomstvo tvoje poslije tebe, koje bit će od tvojih sinova; i uspostavit ću njegovo kraljevstvo. 17:12 On će mi sagraditi kuću, a ja ću mu učvrstiti prijestolje zauvijek. 17:13 Ja ću mu biti otac, a on će meni biti sin, a svoga neću uzeti milost od njega, kao što sam je uzeo od onoga koji je bio prije tebe. 17:14 Ali ja ću ga nastaniti u svojoj kući i u svom kraljevstvu zauvijek; prijestolje će biti utvrđeno zauvijek. 17:15 Po svim ovim riječima i po svemu ovom viđenju tako je bilo Nathan razgovara s Davidom. 17:16 Tada dođe kralj David, sjede pred Jahvu i reče: "Tko sam ja, o GOSPODINE Bože, a što je moja kuća, da si me doveo ovamo? 17:17 Ali to je malo u tvojim očima, Bože; jer i ti imaš govorio o kući tvoga sluge za dugo vremena i žurio smatrao me kao čovjeka visokoga stupnja, GOSPODINE Bože. 17:18 Što ti David još može reći za čast sluge tvoga? za ti poznaješ svoga slugu. 17:19 Jahve, radi sluge svoga i po srcu svome ti si učinio svu ovu veličinu, obznanjujući sve te velike stvari. 17:20 Jahve, nitko nije kao ti, niti ima Boga osim tebe, prema svemu što smo čuli svojim ušima. 17:21 I koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, koga Bog otišao je otkupiti da bude njegov vlastiti narod, da te učini velikim imenom i strahota, protjerujući narode ispred naroda svoga, koji iz Egipta si otkupio? 17:22 Za svoj si narod, Izraela, učinio svojim narodom zauvijek; i ti si, GOSPODINE, postao njihov Bog. 17:23 Zato sada, Jahve, pusti ono što si rekao za svoje sluga i glede njegove kuće budi utvrđen zauvijek i čini kao ti rekao je. 17:24 Neka bude utvrđeno, da se tvoje ime veliča dovijeka, govoreći: Jahve nad Vojskama je Bog Izraelov, Bog Izraelov! i neka dom Davida, sluge tvojega, bude čvrst pred tobom. 17:25 Jer ti si, Bože moj, rekao sluzi svome da ćeš mu sagraditi kuća: zato je sluga tvoj našao u srcu moliti prije ti. 17:26 A sada, Jahve, ti si Bog i obećao si ovu dobrotu svojoj sluga: 17:27 Sada, dakle, neka blagoslovi kuću svoga sluge Neka bude pred tobom zauvijek, jer ti blagoslivljaš, Jahve, i bit će budi blagoslovljen zauvijek.