1 Ljetopisa
17:1 I dok je David sjedio u svojoj kući, David reče
Prorok Natan, evo, ja prebivam u kući od cedrovine, ali kovčeg od
zavjet Jahvin ostaje pod zavjesama.
17:2 Tada Natan reče Davidu: "Učini sve što ti je na srcu!" jer Bog je
s tobom.
17:3 Iste noći dođe riječ Božja Natanu:
izreka,
17:4 Idi i reci mom sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: Nećeš graditi
meni kuća za stanovanje:
17:5 Jer nisam stanovao u kući od dana kad sam podigao Izraela
do danas; nego su išli od šatora do šatora i od jednog šatora
drugome.
17:6 Kamo god sam hodio sa svim Izraelom, rekao sam koju riječ svakome od njih
suce Izraelove, kojima sam zapovjedio da pasu moj narod govoreći: Zašto su
nisi mi sagradio kuću od cedrovine?
17:7 Sada, dakle, ovako ćeš reći mom sluzi Davidu: Ovako govori
GOSPODINE nad vojskama, uzeh te iz tora s ovcama, čak i od praćenja
ovce, da budeš vladar nad mojim narodom Izraelom.
17:8 I bio sam s tobom kamo god si hodao, i rezao sam
ukloni sve neprijatelje tvoje ispred tebe i dao sam sebi slično ime
ime velikih ljudi koji su na zemlji.
17:9 Ja ću odrediti mjesto za svoj narod Izrael i zasadit ću ga,
i oni će živjeti na svome mjestu i neće se više pomicati; ni
hoće li ih sinovi zloće više uništavati, kao na
početak,
17:10 I od vremena kad sam zapovjedio sucima nad svojim narodom Izraelom.
Štoviše, pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Nadalje, to ti kažem
Jahve će ti sagraditi kuću.
17:11 I dogodit će se, kad ti isteknu dani, morat ćeš otići u
budi s ocima svojim, da podignem potomstvo tvoje poslije tebe, koje
bit će od tvojih sinova; i uspostavit ću njegovo kraljevstvo.
17:12 On će mi sagraditi kuću, a ja ću mu učvrstiti prijestolje zauvijek.
17:13 Ja ću mu biti otac, a on će meni biti sin, a svoga neću uzeti
milost od njega, kao što sam je uzeo od onoga koji je bio prije tebe.
17:14 Ali ja ću ga nastaniti u svojoj kući i u svom kraljevstvu zauvijek;
prijestolje će biti utvrđeno zauvijek.
17:15 Po svim ovim riječima i po svemu ovom viđenju tako je bilo
Nathan razgovara s Davidom.
17:16 Tada dođe kralj David, sjede pred Jahvu i reče: "Tko sam ja, o
GOSPODINE Bože, a što je moja kuća, da si me doveo ovamo?
17:17 Ali to je malo u tvojim očima, Bože; jer i ti imaš
govorio o kući tvoga sluge za dugo vremena i žurio
smatrao me kao čovjeka visokoga stupnja, GOSPODINE Bože.
17:18 Što ti David još može reći za čast sluge tvoga? za
ti poznaješ svoga slugu.
17:19 Jahve, radi sluge svoga i po srcu svome
ti si učinio svu ovu veličinu, obznanjujući sve te velike stvari.
17:20 Jahve, nitko nije kao ti, niti ima Boga osim tebe,
prema svemu što smo čuli svojim ušima.
17:21 I koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, koga Bog
otišao je otkupiti da bude njegov vlastiti narod, da te učini velikim imenom
i strahota, protjerujući narode ispred naroda svoga, koji
iz Egipta si otkupio?
17:22 Za svoj si narod, Izraela, učinio svojim narodom zauvijek; i
ti si, GOSPODINE, postao njihov Bog.
17:23 Zato sada, Jahve, pusti ono što si rekao za svoje
sluga i glede njegove kuće budi utvrđen zauvijek i čini kao ti
rekao je.
17:24 Neka bude utvrđeno, da se tvoje ime veliča dovijeka,
govoreći: Jahve nad Vojskama je Bog Izraelov, Bog Izraelov!
i neka dom Davida, sluge tvojega, bude čvrst pred tobom.
17:25 Jer ti si, Bože moj, rekao sluzi svome da ćeš mu sagraditi
kuća: zato je sluga tvoj našao u srcu moliti prije
ti.
17:26 A sada, Jahve, ti si Bog i obećao si ovu dobrotu svojoj
sluga:
17:27 Sada, dakle, neka blagoslovi kuću svoga sluge
Neka bude pred tobom zauvijek, jer ti blagoslivljaš, Jahve, i bit će
budi blagoslovljen zauvijek.