Ecclesiaste
1:1 E parolle di u Predicatore, u figliolu di David, rè in Ghjerusalemme.
1:2 Vanità di vanità, dice u Predicatore, vanità di vanità; tuttu hè
vanità.
1:3 Chì prufittu hà un omu di tuttu u so travagliu ch'ellu piglia sottu à u sole?
1:4 Una generazione passa, è un altru generazioni vene
a terra ferma per sempre.
1:5 U sole s'alza ancu, è u sole tramonta, è s'avvicina à u so locu
induv'ellu hè natu.
1:6 U ventu và versu u sudu, è si gira versu u nordu. lu
gira continuamente, è u ventu torna torna secondu
i so circuiti.
1:7 Tutti i fiumi curriri in lu mari; ma u mare ùn hè micca pienu; à u locu
da induve venenu i fiumi, ci tornanu torna.
1:8 Tutte e cose sò piena di travagliu; l'omu ùn pò micca dì : l'ochju ùn hè micca
cuntentu di vede, nè l'arechja piena di sente.
1:9 A cosa chì hè statu, hè ciò chì hà da esse. è ciò chì hè
fattu hè ciò chì deve esse fattu: è ùn ci hè nunda di novu sottu u
sole.
1:10 Ci hè qualcosa chì si pò dì, "Vede, questu hè novu? hà
statu digià di i tempi vechji, chì era prima di noi.
1:11 Ùn ci hè micca ricordu di e cose prima; nè ùn ci sarà
ricordu di e cose chì venenu cù quelli chì venenu dopu.
1:12 Eiu, u Predicatore era rè di Israele in Ghjerusalemme.
1:13 È aghju datu u mo core à circà è circà fora di a saviezza riguardanti tutti
e cose chì sò fatte sottu à u celu: stu dulore travagliu hà datu à Diu
i figlioli di l'omu per esse esercitati cun ellu.
1:14 Aghju vistu tutti i travaglii chì sò fatti sottu à u sole. è, eccu, tutti
hè vanità è vexazione di u spiritu.
1:15 Ciò chì hè curve ùn pò esse fattu dritta, è ciò chì hè manca
ùn pò esse numeratu.
1:16 I cummunicà cù u mio core, dicendu: "Eccu, sò ghjuntu à un gran duminiu.
è aghju acquistatu più saviezza chè tutti quelli chì sò stati prima di mè
Ghjerusalemme: sì, u mo core hà avutu una grande sperienza di saviezza è cunniscenza.
1:17 È aghju datu u mo core à cunnosce a saviezza, è à cunnosce a pazzia è a follia
capitu chì questu hè ancu vexazione di u spiritu.
1:18 Perchè in assai saviezza hè assai dulore, è quellu chì cresce a cunniscenza
aumenta a tristezza.