Ecclesiaste 1:1 E parolle di u Predicatore, u figliolu di David, rè in Ghjerusalemme. 1:2 Vanità di vanità, dice u Predicatore, vanità di vanità; tuttu hè vanità. 1:3 Chì prufittu hà un omu di tuttu u so travagliu ch'ellu piglia sottu à u sole? 1:4 Una generazione passa, è un altru generazioni vene a terra ferma per sempre. 1:5 U sole s'alza ancu, è u sole tramonta, è s'avvicina à u so locu induv'ellu hè natu. 1:6 U ventu và versu u sudu, è si gira versu u nordu. lu gira continuamente, è u ventu torna torna secondu i so circuiti. 1:7 Tutti i fiumi curriri in lu mari; ma u mare ùn hè micca pienu; à u locu da induve venenu i fiumi, ci tornanu torna. 1:8 Tutte e cose sò piena di travagliu; l'omu ùn pò micca dì : l'ochju ùn hè micca cuntentu di vede, nè l'arechja piena di sente. 1:9 A cosa chì hè statu, hè ciò chì hà da esse. è ciò chì hè fattu hè ciò chì deve esse fattu: è ùn ci hè nunda di novu sottu u sole. 1:10 Ci hè qualcosa chì si pò dì, "Vede, questu hè novu? hà statu digià di i tempi vechji, chì era prima di noi. 1:11 Ùn ci hè micca ricordu di e cose prima; nè ùn ci sarà ricordu di e cose chì venenu cù quelli chì venenu dopu. 1:12 Eiu, u Predicatore era rè di Israele in Ghjerusalemme. 1:13 È aghju datu u mo core à circà è circà fora di a saviezza riguardanti tutti e cose chì sò fatte sottu à u celu: stu dulore travagliu hà datu à Diu i figlioli di l'omu per esse esercitati cun ellu. 1:14 Aghju vistu tutti i travaglii chì sò fatti sottu à u sole. è, eccu, tutti hè vanità è vexazione di u spiritu. 1:15 Ciò chì hè curve ùn pò esse fattu dritta, è ciò chì hè manca ùn pò esse numeratu. 1:16 I cummunicà cù u mio core, dicendu: "Eccu, sò ghjuntu à un gran duminiu. è aghju acquistatu più saviezza chè tutti quelli chì sò stati prima di mè Ghjerusalemme: sì, u mo core hà avutu una grande sperienza di saviezza è cunniscenza. 1:17 È aghju datu u mo core à cunnosce a saviezza, è à cunnosce a pazzia è a follia capitu chì questu hè ancu vexazione di u spiritu. 1:18 Perchè in assai saviezza hè assai dulore, è quellu chì cresce a cunniscenza aumenta a tristezza.