1 Samuele 1:1 Ci era un omu di Ramathaimzophim, di a muntagna di Efraim, è si chjamava Elkana, u figliolu di Jeroham, u figliolu di Elihu, u figliolu di Tohu, figliolu di Zuph, un Efrata: 1:2 È avia dui mogli. u nomu di quellu era Anna, è u nome di l'altra Peninnah: è Peninnah avia figlioli, ma Anna ùn avia micca i zitelli. 1:3 È st'omu cullà fora di a so cità ogni annu à adurà è à sacrificà à u Signore di l'armata in Silo. È i dui figlioli di Eli, Hophni è Fineas, i sacerdoti di u Signore, eranu quì. 1:4 È quandu era u tempu chì Elkana offre, hà datu à Peninna moglia, è à tutti i so figlioli è e so figliole, porzioni: 1:5 Ma à Anna hà datu una parte degna. perchè hà amatu Hannah: ma u U Signore avia chjusu u so ventre. 1:6 È u so avversariu ancu pruvucatu a so ferita, per fà a so fret, perchè U Signore avia chjusu u so ventre. 1:7 È cum'è ch'ellu facia cusì annu per annu, quand'ellu si n'andò à a casa Eternu, cusì l'hà pruvucatu; dunque pienghje, è ùn manghja micca. 1:8 Allora Elkana, u so maritu, li disse: "Anna, perchè pienghji?" è perchè ùn manghjate micca? è perchè u to core hè afflittu ? ùn sò micca megliu à tè chè dece figlioli ? 1:9 Allora Anna s'arrizzò dopu avè manghjatu in Shiloh, è dopu avè ubriacu. Or Eli, le prêtre, s'assit sur un siège près d'un montant du temple de l' SIGNORE. 1:10 È ella era in l'amarezza di l'ànima, è pricava à u Signore, è pienghje. dolente. 1:11 È hà prumessu un votu, è disse:, O Signore di l'ospiti, s'è vo vulete veramente. nantu à l'afflizione di a to serva, è ricordate di mè, è ùn vi scurdate micca a to serva, ma daraghju à a to serva un zitellu omu, allora I u darà à u Signore tutti i ghjorni di a so vita, è ùn ci sarà micca rasolu vene nantu à a so testa. 1:12 È accadde chì, cum'è ella cuntinuò à pricà davanti à u Signore, chì Eli marcò a so bocca. 1:13 Avà, Anna, hà parlatu in u so core. solu e so labbra si movevanu, ma a so voce ùn era micca intesu: dunque Eli hà pensatu ch'ella era stata borra. 1:14 È Eli li disse: "Quantu vi sarà ubriacu?" mette u to vinu da tè. 1:15 È Anna rispose, è disse: "No, u mo signore, sò una donna di un dulore. spiritu: Ùn aghju bevu nè vinu nè bevande forte, ma aghju versatu a mo ànima davanti à u Signore. 1:16 Ùn cuntà a to serva per una figliola di Belial, per fora di u abbundanza di a mo lagnanza è di u dulore aghju parlatu finu à quì. 1:17 Allora Eli rispose, è disse: "Và in pace, è u Diu d'Israele dà tè a to petizione ch'è vo avete dumandatu da ellu. 1:18 È ella disse: "Lasciate a to ancella truvà grazia in u to ochju. Allora a donna Si n'andò, è manghjava, è u so visu ùn era più tristu. 1:19 È s'arrizzò in a matina, è adurà davanti à u Signore. è tornò, è ghjunsenu à a so casa in Rama, è Elkana cunniscia Anna a so moglia; è u Signore si ricurdò d'ella. 1:20 Per quessa hè accadutu, quandu u tempu hè ghjuntu dopu à Anna cuncepì, ch'ella parturi un figliolu, è u chjamava Samuel, dicendu: Perchè l'aghju dumandatu à u Signore. 1:21 È l'omu Elkana, è tutta a so casa, si n'andò à offre à u Signore u sacrifiziu annu, è u so votu. 1:22 Ma Anna ùn si n'andò. perchè ella disse à u so maritu: Ùn andaraghju micca finu à chì u zitellu sia svizzatu, è allora u purteraghju, per ch'ellu si prisenta davanti à u Signore, è stà quì per sempre. 1:23 Elkana, u so maritu, li disse: "Fà ciò chì ti pari bè. tarrà finu à chì l'avete svintatu; solu u Signore stabilisce a so parolla. Allora u donna stava, è hà datu u so figliolu finu à ch'ella u sevrà. 1:24 È dopu ch'ella avia svintatu, u pigliò cun ella, cù trè tauri, è un efa di farina, è una buttiglia di vinu, è li purtò à a casa di u Signore in Silo, è u zitellu era ghjovanu. 1:25 È tombu un toru, è purtò u zitellu à Eli. 1:26 È ella disse: "O mio signore, cum'è a to ànima vive, u mo signore, sò a donna. chì stava vicinu à tè quì, pricava à u Signore. 1:27 Per stu zitellu aghju pricatu; è u Signore m'hà datu a mo dumanda chì aghju li dumandò: 1:28 Dunque, l'aghju pristatu à u Signore. finu à ch'ellu campa serà prestatu à u Signore. È ellu adurò u Signore quì.