1 Samuele
1:1 Ci era un omu di Ramathaimzophim, di a muntagna di Efraim, è
si chjamava Elkana, u figliolu di Jeroham, u figliolu di Elihu, u figliolu di
Tohu, figliolu di Zuph, un Efrata:
1:2 È avia dui mogli. u nomu di quellu era Anna, è u nome di
l'altra Peninnah: è Peninnah avia figlioli, ma Anna ùn avia micca
i zitelli.
1:3 È st'omu cullà fora di a so cità ogni annu à adurà è à sacrificà
à u Signore di l'armata in Silo. È i dui figlioli di Eli, Hophni è
Fineas, i sacerdoti di u Signore, eranu quì.
1:4 È quandu era u tempu chì Elkana offre, hà datu à Peninna
moglia, è à tutti i so figlioli è e so figliole, porzioni:
1:5 Ma à Anna hà datu una parte degna. perchè hà amatu Hannah: ma u
U Signore avia chjusu u so ventre.
1:6 È u so avversariu ancu pruvucatu a so ferita, per fà a so fret, perchè
U Signore avia chjusu u so ventre.
1:7 È cum'è ch'ellu facia cusì annu per annu, quand'ellu si n'andò à a casa
Eternu, cusì l'hà pruvucatu; dunque pienghje, è ùn manghja micca.
1:8 Allora Elkana, u so maritu, li disse: "Anna, perchè pienghji?" è perchè
ùn manghjate micca? è perchè u to core hè afflittu ? ùn sò micca megliu à tè
chè dece figlioli ?
1:9 Allora Anna s'arrizzò dopu avè manghjatu in Shiloh, è dopu avè
ubriacu. Or Eli, le prêtre, s'assit sur un siège près d'un montant du temple de l'
SIGNORE.
1:10 È ella era in l'amarezza di l'ànima, è pricava à u Signore, è pienghje.
dolente.
1:11 È hà prumessu un votu, è disse:, O Signore di l'ospiti, s'è vo vulete veramente.
nantu à l'afflizione di a to serva, è ricordate di mè, è ùn vi scurdate micca
a to serva, ma daraghju à a to serva un zitellu omu, allora I
u darà à u Signore tutti i ghjorni di a so vita, è ùn ci sarà micca
rasolu vene nantu à a so testa.
1:12 È accadde chì, cum'è ella cuntinuò à pricà davanti à u Signore, chì Eli
marcò a so bocca.
1:13 Avà, Anna, hà parlatu in u so core. solu e so labbra si movevanu, ma a so voce
ùn era micca intesu: dunque Eli hà pensatu ch'ella era stata borra.
1:14 È Eli li disse: "Quantu vi sarà ubriacu?" mette u to vinu
da tè.
1:15 È Anna rispose, è disse: "No, u mo signore, sò una donna di un dulore.
spiritu: Ùn aghju bevu nè vinu nè bevande forte, ma aghju versatu
a mo ànima davanti à u Signore.
1:16 Ùn cuntà a to serva per una figliola di Belial, per fora di u
abbundanza di a mo lagnanza è di u dulore aghju parlatu finu à quì.
1:17 Allora Eli rispose, è disse: "Và in pace, è u Diu d'Israele dà
tè a to petizione ch'è vo avete dumandatu da ellu.
1:18 È ella disse: "Lasciate a to ancella truvà grazia in u to ochju. Allora a donna
Si n'andò, è manghjava, è u so visu ùn era più tristu.
1:19 È s'arrizzò in a matina, è adurà davanti à u Signore.
è tornò, è ghjunsenu à a so casa in Rama, è Elkana cunniscia Anna
a so moglia; è u Signore si ricurdò d'ella.
1:20 Per quessa hè accadutu, quandu u tempu hè ghjuntu dopu à Anna
cuncepì, ch'ella parturi un figliolu, è u chjamava Samuel, dicendu:
Perchè l'aghju dumandatu à u Signore.
1:21 È l'omu Elkana, è tutta a so casa, si n'andò à offre à u Signore
u sacrifiziu annu, è u so votu.
1:22 Ma Anna ùn si n'andò. perchè ella disse à u so maritu: Ùn andaraghju micca
finu à chì u zitellu sia svizzatu, è allora u purteraghju, per ch'ellu si prisenta
davanti à u Signore, è stà quì per sempre.
1:23 Elkana, u so maritu, li disse: "Fà ciò chì ti pari bè. tarrà
finu à chì l'avete svintatu; solu u Signore stabilisce a so parolla. Allora u
donna stava, è hà datu u so figliolu finu à ch'ella u sevrà.
1:24 È dopu ch'ella avia svintatu, u pigliò cun ella, cù trè
tauri, è un efa di farina, è una buttiglia di vinu, è li purtò
à a casa di u Signore in Silo, è u zitellu era ghjovanu.
1:25 È tombu un toru, è purtò u zitellu à Eli.
1:26 È ella disse: "O mio signore, cum'è a to ànima vive, u mo signore, sò a donna.
chì stava vicinu à tè quì, pricava à u Signore.
1:27 Per stu zitellu aghju pricatu; è u Signore m'hà datu a mo dumanda chì aghju
li dumandò:
1:28 Dunque, l'aghju pristatu à u Signore. finu à ch'ellu campa
serà prestatu à u Signore. È ellu adurò u Signore quì.