Zaharija 7:1 I dogodi se četvrte godine kralja Darija, riječ o GOSPOD dođe Zahariji četvrtog dana devetog mjeseca, čak Chisleu; 7:2 Kad su poslali u kuću Božju Šerezera i Regemeleha, i njihovi ljudi, da se mole pred Gospodom, 7:3 I da razgovara sa svećenicima koji su bili u domu Gospodnjem vojskama i prorocima govoreći: Zar da plačem u petom mjesecu, odvajam se, kao što sam radio ovih toliko godina? 7:4 Tada mi dođe riječ Gospoda nad vojskama govoreći: 7:5 Govori svemu narodu zemlje i sveštenicima govoreći: Kada postili ste i tugovali u petom i sedmom mjesecu, čak tih sedamdeset godine, jeste li uopće postili meni, čak i meni? 7:6 I kad ste jeli i kad ste pili, niste jeli sami i pijte za sebe? 7:7 Zar ne čujete riječi koje je GOSPOD viknuo preko prvih proroka, kada je Jerusalim bio naseljen i u blagostanju, i gradovi od toga oko nje, kada su ljudi naseljavali jug i ravnicu? 7:8 I dođe riječ Gospodnja Zahariji govoreći: 7:9 Ovako govori Gospod nad vojskama govoreći: Izvršite pravi sud i pokažite milosrđe i samilost svakoga prema bratu svome: 7:10 I ne tlačite udovicu, ni siročad, ni stranca, ni onoga siromašan; i neka niko od vas ne zamisli zlo protiv svog brata u svom srce. 7:11 Ali oni su odbili da slušaju, i povukli rame, i stali uši njihove da ne čuju. 7:12 Da, načinili su svoja srca kao nepokolebljiv kamen, da ne čuju zakon i riječi koje je Jahve nad vojskama poslao u svom duhu po prijašnjim prorocima: stoga dođe veliki gnjev od Gospoda domaćini. 7:13 Zato se dogodi da kako je vikao, a oni ne htjedoše čuti; pa su povikali, a ja nisam htio čuti, govori Gospod nad vojskama: 7:14 Ali ja sam ih rasuo vihorom među sve narode koje su oni nije znao. Tako je zemlja bila pusta za njima, da nijedan čovjek nije prošao kroz niti se vratili: jer su opustošili ugodnu zemlju.