Zaharija
7:1 I dogodi se četvrte godine kralja Darija, riječ o
GOSPOD dođe Zahariji četvrtog dana devetog mjeseca, čak
Chisleu;
7:2 Kad su poslali u kuću Božju Šerezera i Regemeleha, i
njihovi ljudi, da se mole pred Gospodom,
7:3 I da razgovara sa svećenicima koji su bili u domu Gospodnjem
vojskama i prorocima govoreći: Zar da plačem u petom mjesecu,
odvajam se, kao što sam radio ovih toliko godina?
7:4 Tada mi dođe riječ Gospoda nad vojskama govoreći:
7:5 Govori svemu narodu zemlje i sveštenicima govoreći: Kada
postili ste i tugovali u petom i sedmom mjesecu, čak tih sedamdeset
godine, jeste li uopće postili meni, čak i meni?
7:6 I kad ste jeli i kad ste pili, niste jeli
sami i pijte za sebe?
7:7 Zar ne čujete riječi koje je GOSPOD viknuo preko prvih
proroka, kada je Jerusalim bio naseljen i u blagostanju, i gradovi
od toga oko nje, kada su ljudi naseljavali jug i ravnicu?
7:8 I dođe riječ Gospodnja Zahariji govoreći:
7:9 Ovako govori Gospod nad vojskama govoreći: Izvršite pravi sud i pokažite
milosrđe i samilost svakoga prema bratu svome:
7:10 I ne tlačite udovicu, ni siročad, ni stranca, ni onoga
siromašan; i neka niko od vas ne zamisli zlo protiv svog brata u svom
srce.
7:11 Ali oni su odbili da slušaju, i povukli rame, i stali
uši njihove da ne čuju.
7:12 Da, načinili su svoja srca kao nepokolebljiv kamen, da ne čuju
zakon i riječi koje je Jahve nad vojskama poslao u svom duhu
po prijašnjim prorocima: stoga dođe veliki gnjev od Gospoda
domaćini.
7:13 Zato se dogodi da kako je vikao, a oni ne htjedoše čuti;
pa su povikali, a ja nisam htio čuti, govori Gospod nad vojskama:
7:14 Ali ja sam ih rasuo vihorom među sve narode koje su oni
nije znao. Tako je zemlja bila pusta za njima, da nijedan čovjek nije prošao
kroz niti se vratili: jer su opustošili ugodnu zemlju.