Zaharija 4:1 I anđeo koji je govorio sa mnom ponovo dođe i probudi me kao čoveka koji se probudio iz njegovog sna, 4:2 I reče mi: šta vidiš? A ja rekoh, pogledao sam i gle svijećnjak sav od zlata, sa zdjelom na vrhu i njegovih sedam svjetiljke na njemu, i sedam cijevi na sedam svjetiljki koje su na vrh toga: 4:3 I dvije masline kraj njega, jedna s desne strane posude, i jedna drugi na njegovoj lijevoj strani. 4:4 Odgovorih i rekoh anđelu koji je razgovarao sa mnom govoreći: Šta? jesu li ovo, gospodaru? 4:5 Tada anđeo koji je razgovarao sa mnom odgovori i reče mi: Znaj zar ne šta je ovo? A ja sam rekao: Ne, gospodaru. 4:6 Tada on odgovori i reče mi govoreći: Ovo je riječ Gospodnja Zerubabelu, govoreći: Ne snagom, niti snagom, nego mojim duhom, govori Gospod nad vojskama. 4:7 Ko si ti, goro velika? prije Zerubabela ti ćeš postati a običan: i on će iznijeti njegov nadgrobni spomenik uz povike, plačući, Grace, milost za to. 4:8 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 4:9 Ruke Zerubabelove postavile su temelj ove kuće; njegov ruke će ga također završiti; i znat ćeš da je Gospod nad vojskama poslao me k vama. 4:10 Jer ko je prezreo dan malih stvari? jer će se radovati, i vidjet će visak u ruci Zerubabelovoj sa tih sedam; to su oči Gospodnje, koje prolaze amo-tamo kroz celinu zemlja. 4:11 Tada odgovorim i rekoh mu: Na čemu su ove dvije masline? na desnoj strani svijećnjaka i na njegovoj lijevoj strani? 4:12 I opet odgovorih i rekoh mu: šta su ove dvije masline? grane koje kroz dvije zlatne cijevi ispuštaju zlatno ulje sebe? 4:13 A on mi odgovori i reče: zar ne znaš šta je ovo? i rekao sam, Ne, gospodaru. 4:14 Tada reče: Ovo su dva pomazanika koji stoje pred Gospodom cijelu zemlju.