Zaharija
4:1 I anđeo koji je govorio sa mnom ponovo dođe i probudi me kao čoveka
koji se probudio iz njegovog sna,
4:2 I reče mi: šta vidiš? A ja rekoh, pogledao sam i gle
svijećnjak sav od zlata, sa zdjelom na vrhu i njegovih sedam
svjetiljke na njemu, i sedam cijevi na sedam svjetiljki koje su na
vrh toga:
4:3 I dvije masline kraj njega, jedna s desne strane posude, i jedna
drugi na njegovoj lijevoj strani.
4:4 Odgovorih i rekoh anđelu koji je razgovarao sa mnom govoreći: Šta?
jesu li ovo, gospodaru?
4:5 Tada anđeo koji je razgovarao sa mnom odgovori i reče mi: Znaj
zar ne šta je ovo? A ja sam rekao: Ne, gospodaru.
4:6 Tada on odgovori i reče mi govoreći: Ovo je riječ Gospodnja
Zerubabelu, govoreći: Ne snagom, niti snagom, nego mojim duhom,
govori Gospod nad vojskama.
4:7 Ko si ti, goro velika? prije Zerubabela ti ćeš postati a
običan: i on će iznijeti njegov nadgrobni spomenik uz povike,
plačući, Grace, milost za to.
4:8 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
4:9 Ruke Zerubabelove postavile su temelj ove kuće; njegov
ruke će ga također završiti; i znat ćeš da je Gospod nad vojskama
poslao me k vama.
4:10 Jer ko je prezreo dan malih stvari? jer će se radovati,
i vidjet će visak u ruci Zerubabelovoj sa tih sedam;
to su oči Gospodnje, koje prolaze amo-tamo kroz celinu
zemlja.
4:11 Tada odgovorim i rekoh mu: Na čemu su ove dvije masline?
na desnoj strani svijećnjaka i na njegovoj lijevoj strani?
4:12 I opet odgovorih i rekoh mu: šta su ove dvije masline?
grane koje kroz dvije zlatne cijevi ispuštaju zlatno ulje
sebe?
4:13 A on mi odgovori i reče: zar ne znaš šta je ovo? i rekao sam,
Ne, gospodaru.
4:14 Tada reče: Ovo su dva pomazanika koji stoje pred Gospodom
cijelu zemlju.