Salomonova mudrost
12:1 Jer je Tvoj netruležni Duh u svemu.
12:2 Zato malo-pomalo kažnjavaš one koji vrijeđaju, i
opomenuti ih tako što će ih setiti onoga što su uvredili,
da ostave zloću svoju, povjeruju u tebe, Gospode.
12:3 Jer je tvoja volja bila da rukama naših otaca uništiš oboje
stari stanovnici tvoje svete zemlje,
12:4 Koga si mrzeo da čini najodvratnija dela vradžbina, i zlih
žrtve;
12:5 A takođe i one nemilosrdne ubice dece i proždiranje ljudi
meso i krvne gozbe,
12:6 Sa svojim sveštenicima iz sredine njihove idolopokloničke ekipe, i
roditelji, koji su svojim rukama ubijali duše bez pomoći:
12:7 Da bi zemlja, koju si cijenio iznad svih drugih, dobila a
dostojna kolonija Božje djece.
12:8 Ali i one koje si kao ljude poštedio, i ose si poslao,
preteče vojske tvoje, da ih malo i malo uništiš.
12:9 Nije da nisi bio u stanju da dovedeš bezbožnika pod ruku
pravednih u borbi, ili da ih odmah uništi okrutnim zvijerima, ili
sa jednom grubom recju:
12:10 Ali izvršavajući svoje presude nad njima malo i malo, ti si dao
mjesto pokajanja, ne znajući da su nevaljali
generacije, i da je njihova zloba uzgojena u njima, i da je njihova
razmišljanje se nikada ne bi promenilo.
12:11 Jer beše prokleto seme od početka; ni ti iz straha
od bilo kojeg čovjeka dajte im oprost za one stvari u kojima su sagriješili.
12:12 Jer ko će reći: šta si učinio? ili ko će se suprotstaviti tvome
osuda? ili ko će te optužiti za narode koji nestaju, koga
napravio si? ili ko će doći da stane protiv tebe, da se osveti
nepravedni ljudi?
12:13 Jer niti postoji Bog osim tebe koji brine za sve, kome ti
mogao bi pokazati da tvoj sud nije neispravan.
12:14 Ni kralj ni tiranin neće moći okrenuti svoje lice protiv tebe
bilo koga koga si kaznio.
12:15 Dakle, pošto si i sam pravedan, ti naređuješ sve
pravedno: misleći da nije u skladu s tvojom moći da ga osudiš
koji nije zaslužio da bude kažnjen.
12:16 Jer je tvoja moć početak pravednosti, i zato što jesi
Gospodaru svega, čini te da budeš milostiv prema svima.
12:17 Jer kad ljudi ne poveruju da si pun moći, ti
pokaži svoju snagu, i među onima koji to znaju čini njihovu
manifestuje se smelost.
12:18 Ali ti, savladavajući svoju moć, sudi po pravičnosti, a nama naređuje
velika naklonost: jer možeš koristiti moć kada hoćeš.
12:19 Ali takvim si djelima naučio svoj narod da pravednik treba
budi milostiv i učinio si svoju djecu dobrim nadom
daje pokajanje za grijehe.
12:20 Jer ako si kaznio neprijatelje svoje djece i osuđene
do smrti, s takvim promišljanjem, dajući im vrijeme i mjesto, pri čemu
mogli bi biti oslobođeni svoje zlobe:
12:21 Sa koliko si opreznošću sudio svojim sinovima,
čije si se očeve zakleo i sklopio saveze dobrih obećanja?
12:22 Stoga, dok nas ti kažnjavaš, ti bičuješ naše neprijatelje
hiljadu puta više, s namjerom da, kada sudimo, trebamo
pažljivo razmisli o tvojoj dobroti, i kada smo sami osuđeni, mi
treba tražiti milost.
12:23 Zato, dok su ljudi živeli raskalašeno i nepravedno, ti
mučio ih svojim vlastitim gadostima.
12:24 Jer su zalutali veoma daleko na putevima zablude, i držali su ih
bogovi, koji su čak i među zvijerima njihovih neprijatelja bili prezreni
prevareni, kao deca bez razumevanja.
12:25 Zato njima, kao deci bez razuma, ti
nije poslao presudu da im se ruga.
12:26 Ali oni koji ne bi bili reformisani tim ispravljanjem, u kome je on
se zabavljao sa njima, osetiće sud dostojan Boga.
12:27 Jer, gle, za šta su se zamerili, kad su kažnjeni, to
je, za one za koje su mislili da su bogovi; [sada] kažnjen u njima,
kada su to vidjeli, priznali su ga kao pravog Boga, koga prije
poricali su da znaju: pa ih je stoga naišla krajnja osuda.