Tobit 10:1 Sada je Tobit njegov otac brojio svaki dan, i kada je dane putovanja istekli su, a nisu došli, 10:2 Tada Tovit reče: Jesu li zarobljeni? ili je Gabael mrtav, a nema covek da mu da novac? 10:3 Zato mu je bilo jako žao. 10:4 Tada mu žena reče: Moj sin je mrtav, jer ostaje dugo; i počela je da oplakuje za njim i rekla: 10:5 Sada ništa ne marim, sine moj, otkad sam te pustio, svetlost moje oči. 10:6 Kome Tobit reče: Ćuti, ne brini, jer je siguran. 10:7 Ali ona reče: Ćuti i ne zavaravaj me; moj sin je mrtav. I izlazila je svaki dan putem kojim su oni išli i nije jela meso danju i nije prestajala cele noći da oplakuje svog sina Tobije, sve dok nije isteklo četrnaest dana vjenčanja, koje je imao Raguel zakleo se da će tamo provesti. Tada Tobija reče Raguelu: Pusti me, jer moj otac i moja majka više ne traže da me vide. 10:8 Ali njegov svekar mu reče: Ostani sa mnom, pa ću ti poslati tvog oca, i oni će mu reći kako stvari idu s tobom. 10:9 Ali Tobija reče: Ne; ali pusti me kod oca. 10:10 Tada Raguel ustane i dade mu Saru svoju ženu i polovicu svog blaga, sluge, i stoka, i novac: 10:11 I blagoslovi ih, i otpusti ih govoreći: Bože nebeski daj sretan vam put, djeco moja. 10:12 I reče svojoj kćeri: Poštuj tasta i svekrvu svoju. koji su sada tvoji roditelji, da čujem dobar izvještaj o tebi. I on poljubio je. Edna je takođe rekla Tobiji: "Gospodin neba te vrati, moj dragi brate, i daj da mogu vidjeti tvoju djecu moje kćeri Saro prije nego što umrem, da se radujem pred Gospodom: evo, predajem moja kćerka tebi od posebnog povjerenja; gdje su nemoj je moliti zlo.