Tobit
10:1 Sada je Tobit njegov otac brojio svaki dan, i kada je dane putovanja
istekli su, a nisu došli,
10:2 Tada Tovit reče: Jesu li zarobljeni? ili je Gabael mrtav, a nema
covek da mu da novac?
10:3 Zato mu je bilo jako žao.
10:4 Tada mu žena reče: Moj sin je mrtav, jer ostaje dugo; i
počela je da oplakuje za njim i rekla:
10:5 Sada ništa ne marim, sine moj, otkad sam te pustio, svetlost
moje oči.
10:6 Kome Tobit reče: Ćuti, ne brini, jer je siguran.
10:7 Ali ona reče: Ćuti i ne zavaravaj me; moj sin je mrtav. I
izlazila je svaki dan putem kojim su oni išli i nije jela meso
danju i nije prestajala cele noći da oplakuje svog sina Tobije,
sve dok nije isteklo četrnaest dana vjenčanja, koje je imao Raguel
zakleo se da će tamo provesti. Tada Tobija reče Raguelu: Pusti me,
jer moj otac i moja majka više ne traže da me vide.
10:8 Ali njegov svekar mu reče: Ostani sa mnom, pa ću ti poslati
tvog oca, i oni će mu reći kako stvari idu s tobom.
10:9 Ali Tobija reče: Ne; ali pusti me kod oca.
10:10 Tada Raguel ustane i dade mu Saru svoju ženu i polovicu svog blaga,
sluge, i stoka, i novac:
10:11 I blagoslovi ih, i otpusti ih govoreći: Bože nebeski daj
sretan vam put, djeco moja.
10:12 I reče svojoj kćeri: Poštuj tasta i svekrvu svoju.
koji su sada tvoji roditelji, da čujem dobar izvještaj o tebi. I on
poljubio je. Edna je takođe rekla Tobiji: "Gospodin neba te vrati,
moj dragi brate, i daj da mogu vidjeti tvoju djecu moje kćeri
Saro prije nego što umrem, da se radujem pred Gospodom: evo, predajem
moja kćerka tebi od posebnog povjerenja; gdje su nemoj je moliti
zlo.