Tobit
7:1 I kad dođoše u Ekbatan, dođoše do kuće Raguelove,
a Sara ih dočeka: i pošto su se pozdravili, dovela je
u kuću.
7:2 Tada reče Raguel Edni svojoj ženi: Kako je ovaj mladić sličan Tovitu
moj rođak!
7:3 I upita ih Raguel: Odakle ste, braćo? kome su rekli,
Mi smo od sinova Neftalimovih, koji su zarobljeni u Ninivi.
7:4 Tada im reče: Poznajete li Tovita našeg rođaka? A oni su rekli: Mi
poznajem ga. Zatim je rekao: Je li dobrog zdravlja?
7:5 A oni rekoše: Živ je i zdrav, a Tobija reče: On
je moj otac.
7:6 Tada je Raguel skočio, poljubio ga i zaplakao,
7:7 I blagoslovi ga i reče mu: Ti si sin poštenog i
dobar čovjek. Ali kada je čuo da je Tobit slijep, bio je tužan,
i plakao.
7:8 I isto tako Edna njegova žena i Sara njegova kći su plakali. Štaviše oni
veselo ih zabavljao; a nakon toga su ubili ovna
stado, postavili su zalihe mesa na sto. Tada je Tobija rekao Rafaelu:
Brate Azarije, govori o onim stvarima o kojima si govorio u
način, i neka ovaj posao bude poslat.
7:9 Tako je prenio stvar s Raguelom, a Raguel reče Tobiji:
Jedite i pijte i veselite se:
7:10 Jer dobro je da se oženiš mojom kćerkom; ipak ja
objaviće ti istinu.
7:11 Svoju kćer sam dao za sedam muškaraca, koji su umrli te noći
uđoše k njoj, ali za sada budi vesela. Ali Tobias
rekao, neću ništa jesti ovdje, dok se ne dogovorimo i zakunemo jedni drugima.
7:12 Raguel reče: "Onda je uzmite od sada prema načinu, jer
ti si njen rođak, a ona je tvoja, i dao ti je milostivi Bog
dobar uspeh u svemu.
7:13 Tada je pozvao svoju kćer Saru, a ona je došla svom ocu i on
uze je za ruku i dade je za ženu Tobiji govoreći: Gle,
uzmi je po Mojsijevu zakonu i odvedi je svome ocu. I on
blagoslovio ih;
7:14 I nazvao Ednu svojom ženom, i uzeo papir, i napisao instrument
saveze, i zapečatio ga.
7:15 Onda su počeli da jedu.
7:16 Nakon što je Raguel pozvao svoju ženu Ednu i rekao joj: Sestro, pripremi se
drugu sobu, i uvedite je tamo.
7:17 Kada je učinila kako joj je naredio, dovela ju je tamo:
i ona je plakala, i primila je suze svoje kćeri i rekla je
ona,
7:18 Utješi se, kćeri moja; dao ti Gospodar neba i zemlje
radost zbog ove tvoje tuge: utješi se, kćeri moja.