Tobit 7:1 I kad dođoše u Ekbatan, dođoše do kuće Raguelove, a Sara ih dočeka: i pošto su se pozdravili, dovela je u kuću. 7:2 Tada reče Raguel Edni svojoj ženi: Kako je ovaj mladić sličan Tovitu moj rođak! 7:3 I upita ih Raguel: Odakle ste, braćo? kome su rekli, Mi smo od sinova Neftalimovih, koji su zarobljeni u Ninivi. 7:4 Tada im reče: Poznajete li Tovita našeg rođaka? A oni su rekli: Mi poznajem ga. Zatim je rekao: Je li dobrog zdravlja? 7:5 A oni rekoše: Živ je i zdrav, a Tobija reče: On je moj otac. 7:6 Tada je Raguel skočio, poljubio ga i zaplakao, 7:7 I blagoslovi ga i reče mu: Ti si sin poštenog i dobar čovjek. Ali kada je čuo da je Tobit slijep, bio je tužan, i plakao. 7:8 I isto tako Edna njegova žena i Sara njegova kći su plakali. Štaviše oni veselo ih zabavljao; a nakon toga su ubili ovna stado, postavili su zalihe mesa na sto. Tada je Tobija rekao Rafaelu: Brate Azarije, govori o onim stvarima o kojima si govorio u način, i neka ovaj posao bude poslat. 7:9 Tako je prenio stvar s Raguelom, a Raguel reče Tobiji: Jedite i pijte i veselite se: 7:10 Jer dobro je da se oženiš mojom kćerkom; ipak ja objaviće ti istinu. 7:11 Svoju kćer sam dao za sedam muškaraca, koji su umrli te noći uđoše k njoj, ali za sada budi vesela. Ali Tobias rekao, neću ništa jesti ovdje, dok se ne dogovorimo i zakunemo jedni drugima. 7:12 Raguel reče: "Onda je uzmite od sada prema načinu, jer ti si njen rođak, a ona je tvoja, i dao ti je milostivi Bog dobar uspeh u svemu. 7:13 Tada je pozvao svoju kćer Saru, a ona je došla svom ocu i on uze je za ruku i dade je za ženu Tobiji govoreći: Gle, uzmi je po Mojsijevu zakonu i odvedi je svome ocu. I on blagoslovio ih; 7:14 I nazvao Ednu svojom ženom, i uzeo papir, i napisao instrument saveze, i zapečatio ga. 7:15 Onda su počeli da jedu. 7:16 Nakon što je Raguel pozvao svoju ženu Ednu i rekao joj: Sestro, pripremi se drugu sobu, i uvedite je tamo. 7:17 Kada je učinila kako joj je naredio, dovela ju je tamo: i ona je plakala, i primila je suze svoje kćeri i rekla je ona, 7:18 Utješi se, kćeri moja; dao ti Gospodar neba i zemlje radost zbog ove tvoje tuge: utješi se, kćeri moja.