Tobit 5:1 Tobija tada odgovori i reče: Oče, učinit ću sve što ti naredio si mi: 5:2 Ali kako da primim novac, kad ga ne poznajem? 5:3 Zatim mu dade rukopis i reče mu: Traži sebi čovjeka koji može ići s tobom, dok sam još živ, i dat ću mu platu. i idi i primi novac. 5:4 Dakle, kada je otišao da traži čoveka, našao je Rafaela koji je bio anđeo. 5:5 Ali on nije znao; a on mu reče: "Možeš li sa mnom u Rages?" a poznaješ li dobro ta mjesta? 5:6 Kome anđeo reče: Poći ću s tobom, a ja dobro znam put. jer sam odsjeo kod našeg brata Gabaela. 5:7 Tada mu Tobija reče: Ostani za mene dok ne kažem svom ocu. 5:8 Tada mu reče: Idi i ne zadržavaj se. Pa je ušao i rekao svojim oče, evo, našao sam jednoga koji će sa mnom. onda je rekao, Pozovi ga k meni da znam iz kojeg je plemena i da li je povjerljiv čovjek da ide s tobom. 5:9 I on ga je pozvao, i ušao je, i pozdravili su jedan drugog. 5:10 Tada mu Tovit reče: Brate, pokaži mi iz kog plemena i porodice si art. 5:11 Kome on reče: Tražiš li pleme ili porodicu, ili najamnika ići sa svojim sinom? Tada mu Tobit reče: Znao bih, brate, tvoje rod i ime. 5:12 Tada reče: Ja sam Azarija, sin Ananije velikog i tvog braćo. 5:13 Tada Tobit reče: Dobrodošao si, brate; ne ljuti se sada na mene, jer sam se raspitivao da upoznam tvoje pleme i tvoju porodicu; jer ti jesi moj brat, poštenog i dobrog roda: jer poznajem Ananiju i Jonatas, sinovi tog velikog Samaje, dok smo zajedno išli u Jerusalim da se klanja i prinese prvence i desetine plodova; i nisu bili zavedeni greškom naše braće: brate moj, ti umjetnost dobre dionice. 5:14 Ali reci mi koju platu da ti dam? hoćeš li drahm dnevno, i stvari koje su neophodne, kao za mog sina? 5:15 Da, štaviše, ako se vratite zdravi, ja ću dodati nešto na vašu platu. 5:16 Tako da su bili zadovoljni. Zatim reče Tobiji: Pripremi se putovanje, i Bog ti šalje dobar put. I kada je njegov sin imao pripremio sve za put, njegov otac je rekao: "Idi s ovim." čovječe i Bog, koji prebivaš na nebu, neka bude uspješan na tvom putu i anđeo Božiji ti pravi društvo. Tako su izašli oboje, i mladi muški pas sa njima. 5:17 Ali majka njegova Ana zaplaka i reče Tovitu: Zašto si otpustio naše sine? nije li on štap naše ruke da ulazi i izlazi ispred nas? 5:18 Ne budite pohlepni dodavati novac novcu: ali neka bude kao odbacivanje našeg deteta. 5:19 Jer nam je dovoljno ono što nam je Gospod dao da živimo. 5:20 Tada joj Tobit reče: Ne pazi, sestro moja; on će se vratiti sigurnost, i tvoje će ga oči vidjeti. 5:21 Jer će mu dobri anđeo praviti društvo, i njegovo će putovanje biti prosperitetan, i vratiće se siguran. 5:22 Onda je prekinula plač.