Tobit
5:1 Tobija tada odgovori i reče: Oče, učinit ću sve što ti
naredio si mi:
5:2 Ali kako da primim novac, kad ga ne poznajem?
5:3 Zatim mu dade rukopis i reče mu: Traži sebi čovjeka
koji može ići s tobom, dok sam još živ, i dat ću mu platu.
i idi i primi novac.
5:4 Dakle, kada je otišao da traži čoveka, našao je Rafaela koji je bio
anđeo.
5:5 Ali on nije znao; a on mu reče: "Možeš li sa mnom u Rages?"
a poznaješ li dobro ta mjesta?
5:6 Kome anđeo reče: Poći ću s tobom, a ja dobro znam put.
jer sam odsjeo kod našeg brata Gabaela.
5:7 Tada mu Tobija reče: Ostani za mene dok ne kažem svom ocu.
5:8 Tada mu reče: Idi i ne zadržavaj se. Pa je ušao i rekao svojim
oče, evo, našao sam jednoga koji će sa mnom. onda je rekao,
Pozovi ga k meni da znam iz kojeg je plemena i da li je
povjerljiv čovjek da ide s tobom.
5:9 I on ga je pozvao, i ušao je, i pozdravili su jedan drugog.
5:10 Tada mu Tovit reče: Brate, pokaži mi iz kog plemena i porodice si
art.
5:11 Kome on reče: Tražiš li pleme ili porodicu, ili najamnika
ići sa svojim sinom? Tada mu Tobit reče: Znao bih, brate, tvoje
rod i ime.
5:12 Tada reče: Ja sam Azarija, sin Ananije velikog i tvog
braćo.
5:13 Tada Tobit reče: Dobrodošao si, brate; ne ljuti se sada na mene,
jer sam se raspitivao da upoznam tvoje pleme i tvoju porodicu; jer ti jesi
moj brat, poštenog i dobrog roda: jer poznajem Ananiju i
Jonatas, sinovi tog velikog Samaje, dok smo zajedno išli u Jerusalim
da se klanja i prinese prvence i desetine plodova; i
nisu bili zavedeni greškom naše braće: brate moj, ti
umjetnost dobre dionice.
5:14 Ali reci mi koju platu da ti dam? hoćeš li drahm dnevno, i
stvari koje su neophodne, kao za mog sina?
5:15 Da, štaviše, ako se vratite zdravi, ja ću dodati nešto na vašu platu.
5:16 Tako da su bili zadovoljni. Zatim reče Tobiji: Pripremi se
putovanje, i Bog ti šalje dobar put. I kada je njegov sin imao
pripremio sve za put, njegov otac je rekao: "Idi s ovim."
čovječe i Bog, koji prebivaš na nebu, neka bude uspješan na tvom putu i
anđeo Božiji ti pravi društvo. Tako su izašli oboje, i mladi
muški pas sa njima.
5:17 Ali majka njegova Ana zaplaka i reče Tovitu: Zašto si otpustio naše
sine? nije li on štap naše ruke da ulazi i izlazi ispred nas?
5:18 Ne budite pohlepni dodavati novac novcu: ali neka bude kao odbacivanje
našeg deteta.
5:19 Jer nam je dovoljno ono što nam je Gospod dao da živimo.
5:20 Tada joj Tobit reče: Ne pazi, sestro moja; on će se vratiti
sigurnost, i tvoje će ga oči vidjeti.
5:21 Jer će mu dobri anđeo praviti društvo, i njegovo će putovanje biti
prosperitetan, i vratiće se siguran.
5:22 Onda je prekinula plač.