Tobit 2:1 Sada kada sam se ponovo vratio kući, i moja žena Ana mi je vraćena, sa mojim sinom Tobijom, na praznik Pedesetnice, koji je sveti praznik od sedam sedmica, pripremljena mi je dobra večera u kojoj sam sjeo da jede. 2:2 A kad videh mesa u izobilju, rekoh sinu svome: Idi i donesi šta siroti čovječe ma koga nađeš od naše braće, na koga se sjeća Gospod; i, evo, ja ostajem za tebe. 2:3 Ali on opet dođe i reče: Oče, jedan je od našeg naroda zadavljen, i je izbačen na pijacu. 2:4 Onda pre nego što sam probao bilo kakvo meso, krenuo sam i uzeo ga sobu do zalaska sunca. 2:5 Onda sam se vratio, oprao se i jeo svoje meso u teškom stanju, 2:6 Sjećajući se tog Amosovog proročanstva, kako je rekao, biće vaši praznici pretvorio se u tugu, a sve tvoje veselje u jadikovanje. 2:7 Zato sam plakao, i nakon zalaska sunca otišao sam i napravio a grob, i sahranio ga. 2:8 Ali moji susedi su mi se rugali i govorili: Ovaj čovek se još ne boji da bude pogubljen zbog ovoga: koji je pobjegao; a ipak, gle, on zakopava ponovo mrtav. 2:9 Iste noći i ja sam se vratio sa sahrane, i spavao kraj zida moje dvorište je zagađeno i moje lice otkriveno: 2:10 I nisam znao da su u zidu vrapci, i moje oči otvorene, vrapci su utišali toplu balegu u moje oči i pojavila se bjelina u mojim očima: i otišao sam kod lekara, ali mi nisu pomogli: štaviše, Ahiahar me je hranio, sve dok nisam otišao u Elimaidu. 2:11 I moja supruga Ana je uzimala ženske poslove. 2:12 I kada ih je poslala kući vlasnicima, oni su joj isplatili platu, i dao i njoj osim klinca. 2:13 I kad je to bilo u mojoj kući i počelo plakati, rekoh joj: Od odakle je ovaj klinac? nije ukradeno? dati vlasnicima; jer jeste nije dozvoljeno jesti bilo šta što je ukradeno. 2:14 Ali ona mi odgovori: Dato je na dar više od plate. Ali ja joj nisam vjerovao, ali sam je zamolio da to preda vlasnicima: i Bio sam postiđen zbog nje. Ali ona mi je odgovorila: Gdje je tvoja milostinja i tvoja pravedna djela? gle, ti i sva tvoja djela su poznata.