Tobit
2:1 Sada kada sam se ponovo vratio kući, i moja žena Ana mi je vraćena,
sa mojim sinom Tobijom, na praznik Pedesetnice, koji je sveti praznik
od sedam sedmica, pripremljena mi je dobra večera u kojoj sam
sjeo da jede.
2:2 A kad videh mesa u izobilju, rekoh sinu svome: Idi i donesi šta
siroti čovječe ma koga nađeš od naše braće, na koga se sjeća
Gospod; i, evo, ja ostajem za tebe.
2:3 Ali on opet dođe i reče: Oče, jedan je od našeg naroda zadavljen, i
je izbačen na pijacu.
2:4 Onda pre nego što sam probao bilo kakvo meso, krenuo sam i uzeo ga
sobu do zalaska sunca.
2:5 Onda sam se vratio, oprao se i jeo svoje meso u teškom stanju,
2:6 Sjećajući se tog Amosovog proročanstva, kako je rekao, biće vaši praznici
pretvorio se u tugu, a sve tvoje veselje u jadikovanje.
2:7 Zato sam plakao, i nakon zalaska sunca otišao sam i napravio a
grob, i sahranio ga.
2:8 Ali moji susedi su mi se rugali i govorili: Ovaj čovek se još ne boji da bude
pogubljen zbog ovoga: koji je pobjegao; a ipak, gle, on zakopava
ponovo mrtav.
2:9 Iste noći i ja sam se vratio sa sahrane, i spavao kraj zida
moje dvorište je zagađeno i moje lice otkriveno:
2:10 I nisam znao da su u zidu vrapci, i moje oči
otvorene, vrapci su utišali toplu balegu u moje oči i pojavila se bjelina
u mojim očima: i otišao sam kod lekara, ali mi nisu pomogli:
štaviše, Ahiahar me je hranio, sve dok nisam otišao u Elimaidu.
2:11 I moja supruga Ana je uzimala ženske poslove.
2:12 I kada ih je poslala kući vlasnicima, oni su joj isplatili platu, i
dao i njoj osim klinca.
2:13 I kad je to bilo u mojoj kući i počelo plakati, rekoh joj: Od
odakle je ovaj klinac? nije ukradeno? dati vlasnicima; jer jeste
nije dozvoljeno jesti bilo šta što je ukradeno.
2:14 Ali ona mi odgovori: Dato je na dar više od plate.
Ali ja joj nisam vjerovao, ali sam je zamolio da to preda vlasnicima: i
Bio sam postiđen zbog nje. Ali ona mi je odgovorila: Gdje je tvoja milostinja i
tvoja pravedna djela? gle, ti i sva tvoja djela su poznata.