Susanna 1:1 U Vavilonu je stanovao jedan čovek po imenu Joakim: 1:2 I uze ženu, koja se zvala Suzana, kćer Helkijinu, a veoma lepa žena, koja se bojala Gospoda. 1:3 I njeni roditelji su bili pravedni, i poučavaše kćer svoju Mojsijev zakon. 1:4 A Joakim je bio veliki bogat čovek, i imao je lepu baštu koja se pridružila njegovom kuća: i njemu su pribjegli Židovi; jer je bio časniji od svi ostali. 1:5 Iste godine su imenovana dvojica starih ljudi koji će biti sudije, o kojima je Gospod govorio, da je zlo došlo iz Babilona od drevnih sudija, koji su kao da su upravljali ljudima. 1:6 Ovi su držali mnogo u Joakimovoj kući, i sve što je bilo u zakonu došao do njih. 1:7 Sada kada su ljudi otišli u podne, Suzana je ušla u nju muževljev vrt za šetnju. 1:8 I dva starca su je viđala kako ulazi svaki dan i hoda; tako da njihova požuda je bila raspaljena prema njoj. 1:9 I izopačiše um svoj, i odvratiše oči svoje, da oni možda neće gledati u nebo, niti pamtiti pravedne presude. 1:10 I premda su oboje bili ranjeni njenom ljubavlju, ali se nisu usudili ni jednom pokazati druga njegova tuga. 1:11 Jer ih je bilo stid da ispolje svoju požudu koju su želeli da imaju da radim sa njom. 1:12 Ipak su marljivo posmatrali iz dana u dan da je vide. 1:13 A jedan reče drugome: hajdemo kući, jer je večera vrijeme. 1:14 Pa kad su izašli, razdvojili su se jedno od drugog, i vrativši se ponovo došli su na isto mjesto; a nakon toga su imali pitali jedni druge o uzroku, oni su priznali svoju požudu: tada odredio im je vrijeme zajedno, kada bi je mogli naći samu. 1:15 I ispalo je, kako su gledali kako treba, ona je ušla kao i ranije sa samo dvije sluškinje, a ona je bila željna da se opere u bašti: jer bilo je vruce. 1:16 I tamo nije bilo tela osim dvojice starešina, koji su se sakrili sebe i posmatrali je. 1:17 Onda je rekla svojim sluškinjama: Donesite mi ulje i loptice za pranje i zatvorite baštenska vrata, da se operem. 1:18 I učiniše kako im je rekla, zatvoriše baštenska vrata i iziđoše sami na tajna vrata da donesu stvari koje je naredila njih: ali nisu vidjeli starješine, jer su bili skriveni. 1:19 A kad su sluškinje otišle, dva starca ustadoše i potrčaše k ona, govoreći, 1:20 Gle, vrata bašte su zatvorena, da nas niko ne može videti, i mi smo unutra ljubav s tobom; zato pristani na nas i lezi s nama. 1:21 Ako ne želiš, svjedočit ćemo protiv tebe, da je mladić bio s tobom, i zato si otpustio svoje sluškinje od sebe. 1:22 Tada je Suzana uzdahnula i rekla: Stegnuta sam sa svih strana, jer ako učini ovo, to je smrt za mene: i ako to ne učinim, ne mogu pobjeći tvoje ruke. 1:23 Bolje mi je da padnem u tvoje ruke, i da to ne uradim, nego da grešim u očima Gospodnjim. 1:24 Sa tim je Suzana plakala iz sveg glasa: i dva starca su povikala protiv nje. 1:25 Onda je otrčao onaj i otvorio baštenska vrata. 1:26 Dakle, kada su kućne sluge čule vapaj u vrtu, oni dojurila na privatna vrata, da vidi šta joj je učinjeno. 1:27 Ali kada su starešine objavile svoju stvar, sluge su bile veoma postiđen: jer nikada nije bilo takvog izveštaja o Suzani. 1:28 I dogodi se sledećeg dana, kada se narod okupi kod nje muža Joakima, dva starca su takođe došla puni nestašne mašte protiv Susanne da je ubije; 1:29 I reče pred narodom: pošaljite po Suzanu, kćer Kelkijinu, Joakimova žena. I tako su poslali. 1:30 Tako je došla sa svojim ocem i majkom, svojom decom i svim njom rod. 1:31 Suzana je bila veoma delikatna žena i lepa za posmatranje. 1:32 I ovi zli ljudi su naredili da joj otkriju lice, (jer je ona bila pokriveni) da bi bili ispunjeni njenom lepotom. 1:33 Zato su njeni prijatelji i svi koji su je videli plakali. 1:34 Tada dva starješine ustadoše usred naroda i položiše svoje ruke na njenoj glavi. 1:35 I ona plačući pogleda prema nebu, jer se njeno srce uzda u to Gospode. 1:36 I rekoše starešine: Dok smo sami šetali vrtom, došla je ova žena ušao sa dvije sluškinje, zatvorio baštenska vrata i poslao sluškinje. 1:37 Tada priđe k njoj jedan mladić, koji je tamo bio sakriven, i leže s njom. 1:38 Onda mi koji smo stajali u uglu bašte, gledajući ovo zlo, dotrčao do njih. 1:39 I kada smo ih videli zajedno, čoveka nismo mogli da držimo, jer je bio jači od nas, otvorio vrata i iskočio. 1:40 Ali pošto smo uzeli ovu ženu, pitali smo ko je mladić, osim ona ne bi nam rekao: o ovim stvarima svjedočimo. 1:41 Tada im je skupština poverovala kao starešine i sudije naroda: pa su je osudili na smrt. 1:42 Tada Suzana poviče iz sveg glasa i reče: O večni Bože, koji zna tajne i zna sve stvari prije nego što postanu: 1:43 Ti znaš da su oni lažno svjedočili protiv mene, i gle, moram umrijeti; dok ja nikada nisam radio takve stvari kao što su ovi ljudi zlonamjerno izmišljen protiv mene. 1:44 I Gospod je čuo njen glas. 1:45 Stoga, kada je vođena da bude ubijena, Gospod je podigao sveti duh mladog mladića koji se zvao Danijel: 1:46 Ko je plakao iz sveg glasa, ja sam čist od krvi ove žene. 1:47 Tada ih sav narod okrene prema njemu i rekoše: Šta to znače? riječi koje si izgovorio? 1:48 I on je stajao usred njih rekao: Jeste li vi toliki budale, vi sinovi Izrael, da bez ispitivanja ili znanja o istini imate osudio kćer Izraela? 1:49 Vratite se ponovo na mesto suda, jer su oni lažno svedočili protiv nje. 1:50 Zbog toga se sav narod opet užurbano obrati, i starješine rekoše nego: Dođi, sjedni među nas i pokaži nam to, jer ti je Bog dao čast starešine. 1:51 Tada im Danilo reče: Sklonite ovo dvoje jedno od drugog, i ja ću ih ispitati. 1:52 Pa kad su ih razdvojili jedan od drugoga, pozva jednog od njih, i rekao mu: "O ti koji si ostario u zloći, sada tvoji grijesi koje si počinio ranije su izašli na vidjelo. 1:53 Jer si izrekao lažnu presudu i osudio si nevine i pustio krivca na slobodu; iako Gospod kaže: Nevini i pravednika ne ubij. 1:54 A sad, ako si je video, reci mi, pod kojim si drvetom video druže se zajedno? Ko je odgovorio, Ispod drveta mastika. 1:55 A Danijel reče: Vrlo dobro; lagao si protiv svoje glave; za čak i sada je anđeo Božiji primio Božju kaznu da te poseče u dva. 1:56 Tako ga je ostavio na stranu, i naredio da dovedu drugog, i rekao da njega, o ti seme Hanaansko, a ne Judino, ljepota te je prevarila, i požuda je izopačila tvoje srce. 1:57 Tako ste postupili sa kćerima Izrailjevim, a one od straha bio u društvu s tobom, ali kći Judina nije htjela poslušati tvoje opačina. 1:58 Reci mi, dakle, pod kojim si ih drvom poveo u društvo zajedno? Ko je odgovorio: Ispod crnike. 1:59 Tada mu Daniel reče: Dobro; lagao si i protiv svojih glava: jer anđeo Božji čeka mačem da te prepolovi, da te uništi. 1:60 Uz to je sav zbor povikao iz sveg glasa i hvalio Boga, koji spasava one koji se uzdaju u njega. 1:61 I digoše se protiv dvojice starešina, jer ih je Danilo osudio lažni svjedok svojim ustima: 1:62 I prema Mojsijevom zakonu oni su im učinili na takav način zlonamjerno su namjeravali učiniti svom susjedu: i natjerali su ih smrt. Tako je nevina krv spašena istog dana. 1:63 Stoga su Kelcija i njegova žena hvalili Boga za svoju kćer Suzanu, sa Joakimom njenim mužem i svom rodbinom, jer nije bilo nepoštenje pronađeno u njoj. 1:64 Od tog dana pa nadalje Daniel je imao veliku reputaciju u očima ljudi.