Susanna
1:1 U Vavilonu je stanovao jedan čovek po imenu Joakim:
1:2 I uze ženu, koja se zvala Suzana, kćer Helkijinu, a
veoma lepa žena, koja se bojala Gospoda.
1:3 I njeni roditelji su bili pravedni, i poučavaše kćer svoju
Mojsijev zakon.
1:4 A Joakim je bio veliki bogat čovek, i imao je lepu baštu koja se pridružila njegovom
kuća: i njemu su pribjegli Židovi; jer je bio časniji od
svi ostali.
1:5 Iste godine su imenovana dvojica starih ljudi koji će biti
sudije, o kojima je Gospod govorio, da je zlo došlo iz Babilona
od drevnih sudija, koji su kao da su upravljali ljudima.
1:6 Ovi su držali mnogo u Joakimovoj kući, i sve što je bilo u zakonu
došao do njih.
1:7 Sada kada su ljudi otišli u podne, Suzana je ušla u nju
muževljev vrt za šetnju.
1:8 I dva starca su je viđala kako ulazi svaki dan i hoda; tako da
njihova požuda je bila raspaljena prema njoj.
1:9 I izopačiše um svoj, i odvratiše oči svoje, da oni
možda neće gledati u nebo, niti pamtiti pravedne presude.
1:10 I premda su oboje bili ranjeni njenom ljubavlju, ali se nisu usudili ni jednom pokazati
druga njegova tuga.
1:11 Jer ih je bilo stid da ispolje svoju požudu koju su želeli da imaju
da radim sa njom.
1:12 Ipak su marljivo posmatrali iz dana u dan da je vide.
1:13 A jedan reče drugome: hajdemo kući, jer je večera
vrijeme.
1:14 Pa kad su izašli, razdvojili su se jedno od drugog, i
vrativši se ponovo došli su na isto mjesto; a nakon toga su imali
pitali jedni druge o uzroku, oni su priznali svoju požudu: tada
odredio im je vrijeme zajedno, kada bi je mogli naći samu.
1:15 I ispalo je, kako su gledali kako treba, ona je ušla kao i ranije sa
samo dvije sluškinje, a ona je bila željna da se opere u bašti: jer
bilo je vruce.
1:16 I tamo nije bilo tela osim dvojice starešina, koji su se sakrili
sebe i posmatrali je.
1:17 Onda je rekla svojim sluškinjama: Donesite mi ulje i loptice za pranje i zatvorite
baštenska vrata, da se operem.
1:18 I učiniše kako im je rekla, zatvoriše baštenska vrata i iziđoše
sami na tajna vrata da donesu stvari koje je naredila
njih: ali nisu vidjeli starješine, jer su bili skriveni.
1:19 A kad su sluškinje otišle, dva starca ustadoše i potrčaše k
ona, govoreći,
1:20 Gle, vrata bašte su zatvorena, da nas niko ne može videti, i mi smo unutra
ljubav s tobom; zato pristani na nas i lezi s nama.
1:21 Ako ne želiš, svjedočit ćemo protiv tebe, da je mladić
bio s tobom, i zato si otpustio svoje sluškinje od sebe.
1:22 Tada je Suzana uzdahnula i rekla: Stegnuta sam sa svih strana, jer ako
učini ovo, to je smrt za mene: i ako to ne učinim, ne mogu pobjeći
tvoje ruke.
1:23 Bolje mi je da padnem u tvoje ruke, i da to ne uradim, nego da grešim
u očima Gospodnjim.
1:24 Sa tim je Suzana plakala iz sveg glasa: i dva starca su povikala
protiv nje.
1:25 Onda je otrčao onaj i otvorio baštenska vrata.
1:26 Dakle, kada su kućne sluge čule vapaj u vrtu, oni
dojurila na privatna vrata, da vidi šta joj je učinjeno.
1:27 Ali kada su starešine objavile svoju stvar, sluge su bile veoma
postiđen: jer nikada nije bilo takvog izveštaja o Suzani.
1:28 I dogodi se sledećeg dana, kada se narod okupi kod nje
muža Joakima, dva starca su takođe došla puni nestašne mašte
protiv Susanne da je ubije;
1:29 I reče pred narodom: pošaljite po Suzanu, kćer Kelkijinu,
Joakimova žena. I tako su poslali.
1:30 Tako je došla sa svojim ocem i majkom, svojom decom i svim njom
rod.
1:31 Suzana je bila veoma delikatna žena i lepa za posmatranje.
1:32 I ovi zli ljudi su naredili da joj otkriju lice, (jer je ona bila
pokriveni) da bi bili ispunjeni njenom lepotom.
1:33 Zato su njeni prijatelji i svi koji su je videli plakali.
1:34 Tada dva starješine ustadoše usred naroda i položiše svoje
ruke na njenoj glavi.
1:35 I ona plačući pogleda prema nebu, jer se njeno srce uzda u to
Gospode.
1:36 I rekoše starešine: Dok smo sami šetali vrtom, došla je ova žena
ušao sa dvije sluškinje, zatvorio baštenska vrata i poslao sluškinje.
1:37 Tada priđe k njoj jedan mladić, koji je tamo bio sakriven, i leže s njom.
1:38 Onda mi koji smo stajali u uglu bašte, gledajući ovo zlo,
dotrčao do njih.
1:39 I kada smo ih videli zajedno, čoveka nismo mogli da držimo, jer je bio
jači od nas, otvorio vrata i iskočio.
1:40 Ali pošto smo uzeli ovu ženu, pitali smo ko je mladić, osim ona
ne bi nam rekao: o ovim stvarima svjedočimo.
1:41 Tada im je skupština poverovala kao starešine i sudije
naroda: pa su je osudili na smrt.
1:42 Tada Suzana poviče iz sveg glasa i reče: O večni Bože,
koji zna tajne i zna sve stvari prije nego što postanu:
1:43 Ti znaš da su oni lažno svjedočili protiv mene, i gle,
moram umrijeti; dok ja nikada nisam radio takve stvari kao što su ovi ljudi
zlonamjerno izmišljen protiv mene.
1:44 I Gospod je čuo njen glas.
1:45 Stoga, kada je vođena da bude ubijena, Gospod je podigao
sveti duh mladog mladića koji se zvao Danijel:
1:46 Ko je plakao iz sveg glasa, ja sam čist od krvi ove žene.
1:47 Tada ih sav narod okrene prema njemu i rekoše: Šta to znače?
riječi koje si izgovorio?
1:48 I on je stajao usred njih rekao: Jeste li vi toliki budale, vi sinovi
Izrael, da bez ispitivanja ili znanja o istini imate
osudio kćer Izraela?
1:49 Vratite se ponovo na mesto suda, jer su oni lažno svedočili
protiv nje.
1:50 Zbog toga se sav narod opet užurbano obrati, i starješine rekoše
nego: Dođi, sjedni među nas i pokaži nam to, jer ti je Bog dao
čast starešine.
1:51 Tada im Danilo reče: Sklonite ovo dvoje jedno od drugog,
i ja ću ih ispitati.
1:52 Pa kad su ih razdvojili jedan od drugoga, pozva jednog od njih,
i rekao mu: "O ti koji si ostario u zloći, sada tvoji grijesi
koje si počinio ranije su izašli na vidjelo.
1:53 Jer si izrekao lažnu presudu i osudio si nevine
i pustio krivca na slobodu; iako Gospod kaže: Nevini i
pravednika ne ubij.
1:54 A sad, ako si je video, reci mi, pod kojim si drvetom video
druže se zajedno? Ko je odgovorio, Ispod drveta mastika.
1:55 A Danijel reče: Vrlo dobro; lagao si protiv svoje glave; za
čak i sada je anđeo Božiji primio Božju kaznu da te poseče
u dva.
1:56 Tako ga je ostavio na stranu, i naredio da dovedu drugog, i rekao da
njega, o ti seme Hanaansko, a ne Judino, ljepota te je prevarila,
i požuda je izopačila tvoje srce.
1:57 Tako ste postupili sa kćerima Izrailjevim, a one od straha
bio u društvu s tobom, ali kći Judina nije htjela poslušati tvoje
opačina.
1:58 Reci mi, dakle, pod kojim si ih drvom poveo u društvo
zajedno? Ko je odgovorio: Ispod crnike.
1:59 Tada mu Daniel reče: Dobro; lagao si i protiv svojih
glava: jer anđeo Božji čeka mačem da te prepolovi,
da te uništi.
1:60 Uz to je sav zbor povikao iz sveg glasa i hvalio Boga,
koji spasava one koji se uzdaju u njega.
1:61 I digoše se protiv dvojice starešina, jer ih je Danilo osudio
lažni svjedok svojim ustima:
1:62 I prema Mojsijevom zakonu oni su im učinili na takav način
zlonamjerno su namjeravali učiniti svom susjedu: i natjerali su ih
smrt. Tako je nevina krv spašena istog dana.
1:63 Stoga su Kelcija i njegova žena hvalili Boga za svoju kćer Suzanu,
sa Joakimom njenim mužem i svom rodbinom, jer nije bilo
nepoštenje pronađeno u njoj.
1:64 Od tog dana pa nadalje Daniel je imao veliku reputaciju u očima
ljudi.