Solomonova pjesma
3:1 Noću na krevetu svom tražih onoga koga voli duša moja: tražih ga, ali
nije ga našao.
3:2 Sada ću ustati, i ići ću po gradu po ulicama i širom
puteve ću tražiti onoga koga ljubi duša moja: tražio sam ga, ali ga našao
ne.
3:3 Nađoše me stražari koji idu po gradu, kojima rekoh: Vidjeli ste ga
koga voli moja duša?
3:4 Malo sam prešao od njih, ali nađoh onoga koga je moj
duša voli: držao sam ga i nisam ga pustio dok nisam doveo
njega u kuću moje majke i u odaju one koja je zatrudnjela
ja.
3:5 Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, srnama i košutama
polja, da ne uzburkaš, niti probudiš moju ljubav, dok on ne želi.
3:6 Ko je ovaj što izlazi iz pustinje kao stubovi dima,
namirisan smirnom i tamjanom, sa svim prahovima trgovca?
3:7 Gle postelja njegova, koja je Solomonova; šezdeset hrabrih muškaraca je oko toga,
hrabrog Izraela.
3:8 Svi oni drže mačeve, jer su vešti u ratu: svaki ima svoj mač
butinu od straha u noći.
3:9 Kralj Solomon je napravio sebi kola od libanskog drveta.
3:10 Napravio je stubove od srebra, dno od zlata,
pokrivajući ga od purpura, a sredina je popločana ljubavlju, jer
kćeri Jerusalima.
3:11 Izađite, kćeri Sionske, i pogledajte kralja Solomona sa krunom
čime ga je njegova majka krunisala u danu njegovih venčanja, i u
dan radosti njegovog srca.