Solomonova pjesma 3:1 Noću na krevetu svom tražih onoga koga voli duša moja: tražih ga, ali nije ga našao. 3:2 Sada ću ustati, i ići ću po gradu po ulicama i širom puteve ću tražiti onoga koga ljubi duša moja: tražio sam ga, ali ga našao ne. 3:3 Nađoše me stražari koji idu po gradu, kojima rekoh: Vidjeli ste ga koga voli moja duša? 3:4 Malo sam prešao od njih, ali nađoh onoga koga je moj duša voli: držao sam ga i nisam ga pustio dok nisam doveo njega u kuću moje majke i u odaju one koja je zatrudnjela ja. 3:5 Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, srnama i košutama polja, da ne uzburkaš, niti probudiš moju ljubav, dok on ne želi. 3:6 Ko je ovaj što izlazi iz pustinje kao stubovi dima, namirisan smirnom i tamjanom, sa svim prahovima trgovca? 3:7 Gle postelja njegova, koja je Solomonova; šezdeset hrabrih muškaraca je oko toga, hrabrog Izraela. 3:8 Svi oni drže mačeve, jer su vešti u ratu: svaki ima svoj mač butinu od straha u noći. 3:9 Kralj Solomon je napravio sebi kola od libanskog drveta. 3:10 Napravio je stubove od srebra, dno od zlata, pokrivajući ga od purpura, a sredina je popločana ljubavlju, jer kćeri Jerusalima. 3:11 Izađite, kćeri Sionske, i pogledajte kralja Solomona sa krunom čime ga je njegova majka krunisala u danu njegovih venčanja, i u dan radosti njegovog srca.