Solomonova pjesma
2:1 Ja sam ruža Šaronska i đurđevak.
2:2 Kako ljiljan među trnjem, tako je i moja ljubav među kćerima.
2:3 Kao što je jabuka među drvećem u drveću, među njima je i moj voljeni
sinovi. Sjeo sam pod njegovu sjenu s velikim oduševljenjem i njegovim plodom
bilo slatko po mom ukusu.
2:4 Doveo me je u dom za bankete, a njegov barjak nada mnom je bila ljubav.
2:5 Ostani me bočicama, utješi me jabukama: muka mi je od ljubavi.
2:6 Lijeva ruka mu je ispod moje glave, a desna me grli.
2:7 Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, srnama i košutama
polja, da ne uzburkaš, niti probudiš moju ljubav, dok on ne želi.
2:8 Glas moje voljene! gle, dolazi skačući po planinama,
skakanje po brdima.
2:9 Moj dragi je kao srna ili mladi jelen: gle, on stoji iza naših
zid, on gleda prema prozorima, pokazujući se kroz
rešetka.
2:10 Moj voljeni progovori i reče mi: Ustani, ljubavi moja, lijepa moja, i
odlazi.
2:11 Jer, gle, zima je prošla, kiša je prošla i nestala;
2:12 Cvijeće se pojavljuje na zemlji; vrijeme je pjevanja ptica
dođi, i glas kornjače se čuje u našoj zemlji;
2:13 Smokva pušta smokve svoje zelene, i vinove loze nežne
grožđe daje dobar miris. Ustani, ljubavi moja, lepa moja, i odlazi.
2:14 O, golubice moja, koja si u pukotinama stena, u tajnim mestima
stepenice, daj da vidim tvoje lice, daj da čujem tvoj glas; za slatko
je tvoj glas, i tvoje je lice lijepo.
2:15 Uzmite nam lisice, male lisice, koje kvare vinovu lozu: za našu lozu
imaju nežno grožđe.
2:16 Moj dragi je moj, a ja sam njegova: on se hrani među ljiljanima.
2:17 Dok ne svane dan i senke ne pobegnu, okreni se, draga moja, i budi
ti si kao srna ili mladi jelen na planinama Bether.