Solomonova pjesma 2:1 Ja sam ruža Šaronska i đurđevak. 2:2 Kako ljiljan među trnjem, tako je i moja ljubav među kćerima. 2:3 Kao što je jabuka među drvećem u drveću, među njima je i moj voljeni sinovi. Sjeo sam pod njegovu sjenu s velikim oduševljenjem i njegovim plodom bilo slatko po mom ukusu. 2:4 Doveo me je u dom za bankete, a njegov barjak nada mnom je bila ljubav. 2:5 Ostani me bočicama, utješi me jabukama: muka mi je od ljubavi. 2:6 Lijeva ruka mu je ispod moje glave, a desna me grli. 2:7 Zaklinjem vas, kćeri jerusalimske, srnama i košutama polja, da ne uzburkaš, niti probudiš moju ljubav, dok on ne želi. 2:8 Glas moje voljene! gle, dolazi skačući po planinama, skakanje po brdima. 2:9 Moj dragi je kao srna ili mladi jelen: gle, on stoji iza naših zid, on gleda prema prozorima, pokazujući se kroz rešetka. 2:10 Moj voljeni progovori i reče mi: Ustani, ljubavi moja, lijepa moja, i odlazi. 2:11 Jer, gle, zima je prošla, kiša je prošla i nestala; 2:12 Cvijeće se pojavljuje na zemlji; vrijeme je pjevanja ptica dođi, i glas kornjače se čuje u našoj zemlji; 2:13 Smokva pušta smokve svoje zelene, i vinove loze nežne grožđe daje dobar miris. Ustani, ljubavi moja, lepa moja, i odlazi. 2:14 O, golubice moja, koja si u pukotinama stena, u tajnim mestima stepenice, daj da vidim tvoje lice, daj da čujem tvoj glas; za slatko je tvoj glas, i tvoje je lice lijepo. 2:15 Uzmite nam lisice, male lisice, koje kvare vinovu lozu: za našu lozu imaju nežno grožđe. 2:16 Moj dragi je moj, a ja sam njegova: on se hrani među ljiljanima. 2:17 Dok ne svane dan i senke ne pobegnu, okreni se, draga moja, i budi ti si kao srna ili mladi jelen na planinama Bether.