Ruth
1:1 U danima kada su sudije presudile, došlo je do a
glad u zemlji. I jedan čovjek iz Betlehema Jude je otišao da boravi
u zemlji Moabskoj, on, njegova žena i njegova dva sina.
1:2 Ime tog čovjeka bilo je Elimeleh, a ime njegove žene Noemi,
i ime njegova dva sina Mahlona i Chiliona, Efraćana
Betlehemjudah. I dođoše u zemlju Moabsku i nastaviše
tamo.
1:3 I Elimeleh Noemin muž umrije; i ostala je i njena dva sina.
1:4 I uzeše za žene moavske žene; zvao se onaj
Orpa, i ime druge Rute; i nastadoše tamo oko deset
godine.
1:5 I Mahlon i Hilion pomriješe obojica; a žena je ostala
njena dva sina i njen muž.
1:6 Tada je ustala sa svojim snahama da se vrati sa nje
zemlja moapska: jer je čula u zemlji moapskoj kako to
GOSPOD je posjetio svoj narod dajući im kruh.
1:7 Zato je izašla iz mesta gde je bila, i njena dva
snahe sa njom; i krenuli su putem da se vrate u
zemlje Jude.
1:8 I reče Noemi svojim dvjema snahama: idite, vratite se svaka k njoj
majčin dom: GOSPOD će biti milosrdan s vama, kao što ste vi postupali s vama
mrtav, i sa mnom.
1:9 Da vam da Gospod da nađete počinak, svaki od vas u kući svojoj
njen muž. Zatim ih je poljubila; i oni su podigli svoj glas, i
plakao.
1:10 A oni joj rekoše: Zaista ćemo se vratiti s tobom u tvoj narod.
1:11 I reče Noemi: Okrenite se, kćeri moje, zašto idete sa mnom? su
ima li još sinova u mojoj utrobi da vam budu muževi?
1:12 Okrenite se, kćeri moje, idite svojim putem; jer sam prestar da bih imao
muža. Kad bih rekla, imam nade, ako bih imala i muža
noću, i treba da rodi sinove;
1:13 Da li biste se zadržali za njih dok ne odrastu? da li biste ostali za njih
od muževa? ne, moje kćeri; jer me to mnogo žalosti
radi vas da ruka Gospodnja izađe na mene.
1:14 I podigoše glas, i opet zaplakaše; i Orpa je poljubi
Svekrva; ali Rut se priljubila za nju.
1:15 A ona reče: Gle, tvoja snaja se vratila svom narodu,
i k bogovima njezinim: vrati se za svojom snahom.
1:16 A Ruta reče: Zamoli me da te ne ostavim, niti da se vratim od slijeđenja
za tobom: jer kamo ti ideš, ja ću ići; a gde si ti prenoćio, ja
prenoćit će: tvoj narod će biti moj narod, a tvoj Bog moj Bog:
1:17 Gdje ti umreš, ja ću umrijeti, i tamo ću biti sahranjen: tako neka učini Gospod
meni, i još više, ako samo smrt treba da rastavi tebe i mene.
1:18 Kada je videla da je odlučna da pođe sa njom, onda je ona
ostavio razgovor s njom.
1:19 Tako su njih dvoje otišli dok nisu došli u Vitlejem. I desilo se, kada
došli su u Betlehem, da se sav grad pomerio oko njih, i
rekoše: Je li ovo Naomi?
1:20 A ona im reče: Ne zovite me Noemi, zovite me Mara
Svemogući se vrlo gorko ponio sa mnom.
1:21 Izađoh pun, i Gospod me vrati kući prazna: zašto onda
zovite me Noemi, jer je Jahve svjedočio protiv mene i
Svemogući me je pogodio?
1:22 Tako se Noemi vratila, a Ruta Moavka, njena snaha, sa
nju, koja se vratila iz zemlje moapske; i oni dođoše k sebi
Betlehem na početku žetve ječma.