Ruth 1:1 U danima kada su sudije presudile, došlo je do a glad u zemlji. I jedan čovjek iz Betlehema Jude je otišao da boravi u zemlji Moabskoj, on, njegova žena i njegova dva sina. 1:2 Ime tog čovjeka bilo je Elimeleh, a ime njegove žene Noemi, i ime njegova dva sina Mahlona i Chiliona, Efraćana Betlehemjudah. I dođoše u zemlju Moabsku i nastaviše tamo. 1:3 I Elimeleh Noemin muž umrije; i ostala je i njena dva sina. 1:4 I uzeše za žene moavske žene; zvao se onaj Orpa, i ime druge Rute; i nastadoše tamo oko deset godine. 1:5 I Mahlon i Hilion pomriješe obojica; a žena je ostala njena dva sina i njen muž. 1:6 Tada je ustala sa svojim snahama da se vrati sa nje zemlja moapska: jer je čula u zemlji moapskoj kako to GOSPOD je posjetio svoj narod dajući im kruh. 1:7 Zato je izašla iz mesta gde je bila, i njena dva snahe sa njom; i krenuli su putem da se vrate u zemlje Jude. 1:8 I reče Noemi svojim dvjema snahama: idite, vratite se svaka k njoj majčin dom: GOSPOD će biti milosrdan s vama, kao što ste vi postupali s vama mrtav, i sa mnom. 1:9 Da vam da Gospod da nađete počinak, svaki od vas u kući svojoj njen muž. Zatim ih je poljubila; i oni su podigli svoj glas, i plakao. 1:10 A oni joj rekoše: Zaista ćemo se vratiti s tobom u tvoj narod. 1:11 I reče Noemi: Okrenite se, kćeri moje, zašto idete sa mnom? su ima li još sinova u mojoj utrobi da vam budu muževi? 1:12 Okrenite se, kćeri moje, idite svojim putem; jer sam prestar da bih imao muža. Kad bih rekla, imam nade, ako bih imala i muža noću, i treba da rodi sinove; 1:13 Da li biste se zadržali za njih dok ne odrastu? da li biste ostali za njih od muževa? ne, moje kćeri; jer me to mnogo žalosti radi vas da ruka Gospodnja izađe na mene. 1:14 I podigoše glas, i opet zaplakaše; i Orpa je poljubi Svekrva; ali Rut se priljubila za nju. 1:15 A ona reče: Gle, tvoja snaja se vratila svom narodu, i k bogovima njezinim: vrati se za svojom snahom. 1:16 A Ruta reče: Zamoli me da te ne ostavim, niti da se vratim od slijeđenja za tobom: jer kamo ti ideš, ja ću ići; a gde si ti prenoćio, ja prenoćit će: tvoj narod će biti moj narod, a tvoj Bog moj Bog: 1:17 Gdje ti umreš, ja ću umrijeti, i tamo ću biti sahranjen: tako neka učini Gospod meni, i još više, ako samo smrt treba da rastavi tebe i mene. 1:18 Kada je videla da je odlučna da pođe sa njom, onda je ona ostavio razgovor s njom. 1:19 Tako su njih dvoje otišli dok nisu došli u Vitlejem. I desilo se, kada došli su u Betlehem, da se sav grad pomerio oko njih, i rekoše: Je li ovo Naomi? 1:20 A ona im reče: Ne zovite me Noemi, zovite me Mara Svemogući se vrlo gorko ponio sa mnom. 1:21 Izađoh pun, i Gospod me vrati kući prazna: zašto onda zovite me Noemi, jer je Jahve svjedočio protiv mene i Svemogući me je pogodio? 1:22 Tako se Noemi vratila, a Ruta Moavka, njena snaha, sa nju, koja se vratila iz zemlje moapske; i oni dođoše k sebi Betlehem na početku žetve ječma.