Rimljanima 4:1 Šta onda reći da je Abraham naš otac, što se tiče meso, našao? 4:2 Jer ako je Abraham djelima opravdan, ima čime da se slavi; ali ne pred Bogom. 4:3 Jer šta kaže Sveto pismo? Abraham je vjerovao Bogu, i to je bilo uračunato njemu za pravdu. 4:4 A onome koji radi nagrada se ne računa u milosti, nego u dug. 4:5 Ali onome koji ne radi, ali vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnik, njegova se vjera uračunava u pravednost. 4:6 Kao što i David opisuje blaženstvo čoveka kome Bog pripisuje pravednost bez djela, 4:7 Govoreći: Blago onima kojima su bezakonja oproštena i čiji grijesi su pokriveni. 4:8 Blago čovjeku kome Gospod neće pripisati grijeh. 4:9 Ova blaženstvo dolazi samo na obrezanje, ili na neobrezivanje takođe? jer kažemo da se Abrahamu računala vjera pravednost. 4:10 Kako se onda računalo? kada je bio u obrezovanju, ili u neobrezivanje? Ne u obrezivanju, nego u neobrezanju. 4:11 I primi znak obrezanja, pečat pravednosti vjeru koju je još bio neobrezan: da bi on mogao biti otac svih onih koji vjeruju, iako nisu obrezani; to pravednost bi im se takođe mogla pripisati: 4:12 I otac obrezanja onima koji nisu od obrezanja samo, nego i koji hodaju stopama te vjere našeg oca Abraham, koji je još bio neobrezan. 4:13 Jer obećanje, da će on biti naslednik sveta, nije bilo Abrahamu, ili njegovom potomstvu, kroz zakon, ali kroz pravednost vjere. 4:14 Jer ako su oni koji su po zakonu nasljednici, vjera je ništavna, i obecanje bez efekta: 4:15 Jer zakon proizvodi gnjev; jer gdje nema zakona, nema ga transgresija. 4:16 Zato je od vjere, da bude po milosti; do kraja obećanje bi moglo biti sigurno za sve seme; ne samo na ono što je od zakon, nego i ono što je od Abrahamove vjere; ko je otac svih nas, 4:17 (Kao što je napisano, učinio sam te ocem mnogih naroda) prije onoga kome je povjerovao, Boga, koji oživljava mrtve i priziva one stvari koje nisu kao da jesu. 4:18 Koji protiv nade poverova u nadu, da bi mogao postati otac mnogi narodi, prema onome što je rečeno, tako će biti i tvoje potomstvo. 4:19 I budući da nije slab u vjeri, nije smatrao svoje tijelo sada mrtvim, kada je imao oko sto godina, ni mrtvilo Sarina utroba: 4:20 Nije zateturao od obećanja Božijeg kroz neverovanje; ali je bio jak u vjeri, dajući slavu Bogu; 4:21 I pošto je bio potpuno uveren da je ono što je obećao i mogao izvoditi. 4:22 I zato mu je to pripisano za pravednost. 4:23 Nije napisano samo radi njega, da mu je to pripisano; 4:24 Ali i nama, kojima će se to pripisati, ako mu to vjerujemo uskrsnuo Isusa Gospoda našeg iz mrtvih; 4:25 Koji je izbačen za naše prestupe, i ponovo podignut za naše opravdanje.