Rimljanima
4:1 Šta onda reći da je Abraham naš otac, što se tiče
meso, našao?
4:2 Jer ako je Abraham djelima opravdan, ima čime da se slavi; ali
ne pred Bogom.
4:3 Jer šta kaže Sveto pismo? Abraham je vjerovao Bogu, i to je bilo uračunato
njemu za pravdu.
4:4 A onome koji radi nagrada se ne računa u milosti, nego u
dug.
4:5 Ali onome koji ne radi, ali vjeruje u onoga koji opravdava
bezbožnik, njegova se vjera uračunava u pravednost.
4:6 Kao što i David opisuje blaženstvo čoveka kome Bog
pripisuje pravednost bez djela,
4:7 Govoreći: Blago onima kojima su bezakonja oproštena i čiji grijesi
su pokriveni.
4:8 Blago čovjeku kome Gospod neće pripisati grijeh.
4:9 Ova blaženstvo dolazi samo na obrezanje, ili na
neobrezivanje takođe? jer kažemo da se Abrahamu računala vjera
pravednost.
4:10 Kako se onda računalo? kada je bio u obrezovanju, ili u
neobrezivanje? Ne u obrezivanju, nego u neobrezanju.
4:11 I primi znak obrezanja, pečat pravednosti
vjeru koju je još bio neobrezan: da bi on mogao biti
otac svih onih koji vjeruju, iako nisu obrezani; to
pravednost bi im se takođe mogla pripisati:
4:12 I otac obrezanja onima koji nisu od obrezanja
samo, nego i koji hodaju stopama te vjere našeg oca
Abraham, koji je još bio neobrezan.
4:13 Jer obećanje, da će on biti naslednik sveta, nije bilo
Abrahamu, ili njegovom potomstvu, kroz zakon, ali kroz pravednost
vjere.
4:14 Jer ako su oni koji su po zakonu nasljednici, vjera je ništavna, i
obecanje bez efekta:
4:15 Jer zakon proizvodi gnjev; jer gdje nema zakona, nema ga
transgresija.
4:16 Zato je od vjere, da bude po milosti; do kraja
obećanje bi moglo biti sigurno za sve seme; ne samo na ono što je od
zakon, nego i ono što je od Abrahamove vjere; ko je
otac svih nas,
4:17 (Kao što je napisano, učinio sam te ocem mnogih naroda) prije
onoga kome je povjerovao, Boga, koji oživljava mrtve i priziva
one stvari koje nisu kao da jesu.
4:18 Koji protiv nade poverova u nadu, da bi mogao postati otac
mnogi narodi, prema onome što je rečeno, tako će biti i tvoje potomstvo.
4:19 I budući da nije slab u vjeri, nije smatrao svoje tijelo sada mrtvim,
kada je imao oko sto godina, ni mrtvilo
Sarina utroba:
4:20 Nije zateturao od obećanja Božijeg kroz neverovanje; ali je bio jak
u vjeri, dajući slavu Bogu;
4:21 I pošto je bio potpuno uveren da je ono što je obećao i mogao
izvoditi.
4:22 I zato mu je to pripisano za pravednost.
4:23 Nije napisano samo radi njega, da mu je to pripisano;
4:24 Ali i nama, kojima će se to pripisati, ako mu to vjerujemo
uskrsnuo Isusa Gospoda našeg iz mrtvih;
4:25 Koji je izbačen za naše prestupe, i ponovo podignut za naše
opravdanje.