Otkrivenje
14:1 I pogledah, i gle, Jagnje stoji na gori Sion, a s njim
sto četrdeset i četiri hiljade, sa napisanim imenom njegovog oca
njihova čela.
14:2 I čuh glas s neba, kao glas mnogih voda, i kao glas
glas velikog groma: i čuo sam glas harfista kako sviraju
njihove harfe:
14:3 I pevali su kao novu pesmu pred prestolom i pred prestolom
četiri zvijeri i starješine: i niko nije mogao naučiti tu pjesmu osim one
sto četrdeset i četiri hiljade, koji su bili otkupljeni sa zemlje.
14:4 To su oni koji se nisu oskvrnili sa ženama; jer su djevice.
To su oni koji slijede Jagnje gdje god da ide. Ovo su bili
otkupljeni od ljudi, kao prvina Bogu i Jagnjetu.
14:5 I u ustima njihovim ne nađe se lukavstva, jer su prije bili bez greške
Božji presto.
14:6 I video sam drugog anđela kako leti posred neba, imajući
vječno evanđelje da propovijeda onima koji žive na zemlji i da
svaki narod, i rod, i jezik, i narod,
14:7 Govoreći u sav glas: Bojte se Boga i dajte mu slavu; za sat vremena
Suda njegova je došao; i poklonite se Onome koji je stvorio nebo i zemlju,
i more, i izvore vode.
14:8 I drugi anđeo pođe za njim govoreći: Pao je Vavilon, pao je,
taj veliki grad, jer je napojila sve narode vinom
gnev zbog njenog bluda.
14:9 I treći anđeo pođe za njima govoreći jakim glasom: Ako iko
obožavaj zvijer i njen lik, i primi njegov žig na čelo,
ili u njegovoj ruci,
14:10 To će piti vino gnjeva Božjega koje se toči
bez mešanja u čašu svog ogorčenja; i on će biti
mučen ognjem i sumporom u prisustvu svetih anđela,
i u prisustvu Jagnjeta:
14:11 I dim njihove muke diže se u vijeke vjekova, i oni
nemaju odmora ni danju ni noću, koji se klanjaju zvijeri i njenom liku, i
ko primi žig njegovog imena.
14:12 Evo strpljenja svetih: evo onih koji čuvaju
Božije zapovesti i Isusova vera.
14:13 I začuh glas s neba kako mi govori: Napiši, blagosloveni su
mrtvi koji od sada umiru u Gospodu: Da, govori Duh, to
mogu se odmoriti od svog rada; i njihova djela ih prate.
14:14 I pogledah, i gle oblak bijeli, a na oblaku sjedi kao
Sinu Čovječjemu, koji ima na glavi zlatnu krunu, a u ruci
oštar srp.
14:15 I drugi anđeo je izašao iz hrama, vapajući iz sveg glasa
onaj koji je sjedio na oblaku, ubaci svoj srp i požnjeti za vrijeme
došao je da požnješ; jer je žetva na zemlji zrela.
14:16 I onaj koji sjedi na oblaku baci srp svoj na zemlju; i
zemlja je požnjeta.
14:17 I drugi anđeo iziđe iz hrama koji je na nebu, i on
ima oštar srp.
14:18 I drugi anđeo iziđe od oltara, koji je imao vlast nad vatrom;
i povika jakim vapajem onome koji je imao oštar srp, govoreći:
Zabij svoj oštar srp i skupi grozdove vinove loze
zemlja; jer je njeno grožđe potpuno zrelo.
14:19 I anđeo baci srp svoj u zemlju i sabere vinovu lozu
zemlje, i baci ga u veliku presu gnjeva Božjeg.
14:20 I gazi se po presi izvan grada, i poteče krv
presa, čak do konjskih uzda, na razmaku od hiljadu
i šest stotina stadija.