Otkrivenje 14:1 I pogledah, i gle, Jagnje stoji na gori Sion, a s njim sto četrdeset i četiri hiljade, sa napisanim imenom njegovog oca njihova čela. 14:2 I čuh glas s neba, kao glas mnogih voda, i kao glas glas velikog groma: i čuo sam glas harfista kako sviraju njihove harfe: 14:3 I pevali su kao novu pesmu pred prestolom i pred prestolom četiri zvijeri i starješine: i niko nije mogao naučiti tu pjesmu osim one sto četrdeset i četiri hiljade, koji su bili otkupljeni sa zemlje. 14:4 To su oni koji se nisu oskvrnili sa ženama; jer su djevice. To su oni koji slijede Jagnje gdje god da ide. Ovo su bili otkupljeni od ljudi, kao prvina Bogu i Jagnjetu. 14:5 I u ustima njihovim ne nađe se lukavstva, jer su prije bili bez greške Božji presto. 14:6 I video sam drugog anđela kako leti posred neba, imajući vječno evanđelje da propovijeda onima koji žive na zemlji i da svaki narod, i rod, i jezik, i narod, 14:7 Govoreći u sav glas: Bojte se Boga i dajte mu slavu; za sat vremena Suda njegova je došao; i poklonite se Onome koji je stvorio nebo i zemlju, i more, i izvore vode. 14:8 I drugi anđeo pođe za njim govoreći: Pao je Vavilon, pao je, taj veliki grad, jer je napojila sve narode vinom gnev zbog njenog bluda. 14:9 I treći anđeo pođe za njima govoreći jakim glasom: Ako iko obožavaj zvijer i njen lik, i primi njegov žig na čelo, ili u njegovoj ruci, 14:10 To će piti vino gnjeva Božjega koje se toči bez mešanja u čašu svog ogorčenja; i on će biti mučen ognjem i sumporom u prisustvu svetih anđela, i u prisustvu Jagnjeta: 14:11 I dim njihove muke diže se u vijeke vjekova, i oni nemaju odmora ni danju ni noću, koji se klanjaju zvijeri i njenom liku, i ko primi žig njegovog imena. 14:12 Evo strpljenja svetih: evo onih koji čuvaju Božije zapovesti i Isusova vera. 14:13 I začuh glas s neba kako mi govori: Napiši, blagosloveni su mrtvi koji od sada umiru u Gospodu: Da, govori Duh, to mogu se odmoriti od svog rada; i njihova djela ih prate. 14:14 I pogledah, i gle oblak bijeli, a na oblaku sjedi kao Sinu Čovječjemu, koji ima na glavi zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. 14:15 I drugi anđeo je izašao iz hrama, vapajući iz sveg glasa onaj koji je sjedio na oblaku, ubaci svoj srp i požnjeti za vrijeme došao je da požnješ; jer je žetva na zemlji zrela. 14:16 I onaj koji sjedi na oblaku baci srp svoj na zemlju; i zemlja je požnjeta. 14:17 I drugi anđeo iziđe iz hrama koji je na nebu, i on ima oštar srp. 14:18 I drugi anđeo iziđe od oltara, koji je imao vlast nad vatrom; i povika jakim vapajem onome koji je imao oštar srp, govoreći: Zabij svoj oštar srp i skupi grozdove vinove loze zemlja; jer je njeno grožđe potpuno zrelo. 14:19 I anđeo baci srp svoj u zemlju i sabere vinovu lozu zemlje, i baci ga u veliku presu gnjeva Božjeg. 14:20 I gazi se po presi izvan grada, i poteče krv presa, čak do konjskih uzda, na razmaku od hiljadu i šest stotina stadija.