Psalmi 139:1 O Gospode, ti si me ispitao i poznao si me. 139:2 Ti znaš moje sjedenje i moj ustanak, ti razumiješ moje mislila izdaleka. 139:3 Ti obilaziš moj put i moje ležanje, i sve poznaješ moji putevi. 139:4 Jer nema riječi na mom jeziku, ali, gle, Gospode, ti to znaš totalno. 139:5 Opkolio si me iza i sprijeda, i stavio si ruku na mene. 139:6 Takvo znanje je previše divno za mene; visoko je, ne mogu dostići to. 139:7 Kuda da odem od duha tvoga? ili kuda da pobjegnem od tebe prisustvo? 139:8 Ako se popnem na nebo, ti si tamo; ako namjestim krevet u paklu, gle, ti si tamo. 139:9 Ako uzmem krila jutra i nastanim se u krajnjim krajevima more; 139:10 I tamo će me tvoja ruka voditi, i tvoja desnica će me držati. 139:11 Ako kažem, sigurno će me tama pokriti; čak će i noć biti svjetlo o meni. 139:12 Da, tama se ne krije od tebe; ali noć sija kao dan: i tama i svjetlost su ti slični. 139:13 Jer ti si posedovao moje uzde, pokrio si me majčinim matericu. 139:14 Hvaliću te; jer sam strašno i divno stvoren: divan su tvoja djela; i da moja duša dobro zna za pravo. 139:15 Moja supstanca nije bila skrivena od tebe, kada sam stvoren u tajnosti, i radoznalo urađeno u najnižim dijelovima zemlje. 139:16 Tvoje oči su videle moju supstancu, ali su bile nesavršene; i u tvojoj knjizi svi moji članovi su bili napisani, koji su u kontinuitetu bili oblikovani, kada još nije bilo nijednog od njih. 139:17 Kako su dragocene i tvoje misli za mene, Bože! koliko je velika suma Od njih! 139:18 Ako ih prebrojim, više ih je od peska: kad ja budan, još sam s tobom. 139:19 Zaista ćeš ubiti zle, Bože: odstupi od mene, dakle, prokleti ljudi. 139:20 Jer oni govore protiv tebe opako, i tvoji neprijatelji uzimaju tvoje ime u uzaludno. 139:21 Zar ne mrzim one, Gospode, koji mrze tebe? i nisam ožalošćen oni koji ustaju protiv tebe? 139:22 Mrzim ih savršenom mržnjom: smatram ih svojim neprijateljima. 139:23 Istraži me, Bože, i upoznaj moje srce: iskušaj me i upoznaj moje misli: 139:24 I vidi da li ima zao put u meni, i povedi me na put vječna.