Psalmi
139:1 O Gospode, ti si me ispitao i poznao si me.
139:2 Ti znaš moje sjedenje i moj ustanak, ti razumiješ moje
mislila izdaleka.
139:3 Ti obilaziš moj put i moje ležanje, i sve poznaješ
moji putevi.
139:4 Jer nema riječi na mom jeziku, ali, gle, Gospode, ti to znaš
totalno.
139:5 Opkolio si me iza i sprijeda, i stavio si ruku na mene.
139:6 Takvo znanje je previše divno za mene; visoko je, ne mogu dostići
to.
139:7 Kuda da odem od duha tvoga? ili kuda da pobjegnem od tebe
prisustvo?
139:8 Ako se popnem na nebo, ti si tamo; ako namjestim krevet u paklu,
gle, ti si tamo.
139:9 Ako uzmem krila jutra i nastanim se u krajnjim krajevima
more;
139:10 I tamo će me tvoja ruka voditi, i tvoja desnica će me držati.
139:11 Ako kažem, sigurno će me tama pokriti; čak će i noć biti
svjetlo o meni.
139:12 Da, tama se ne krije od tebe; ali noć sija kao
dan: i tama i svjetlost su ti slični.
139:13 Jer ti si posedovao moje uzde, pokrio si me majčinim
matericu.
139:14 Hvaliću te; jer sam strašno i divno stvoren: divan
su tvoja djela; i da moja duša dobro zna za pravo.
139:15 Moja supstanca nije bila skrivena od tebe, kada sam stvoren u tajnosti, i
radoznalo urađeno u najnižim dijelovima zemlje.
139:16 Tvoje oči su videle moju supstancu, ali su bile nesavršene; i u tvojoj knjizi
svi moji članovi su bili napisani, koji su u kontinuitetu bili oblikovani, kada
još nije bilo nijednog od njih.
139:17 Kako su dragocene i tvoje misli za mene, Bože! koliko je velika suma
Od njih!
139:18 Ako ih prebrojim, više ih je od peska: kad ja
budan, još sam s tobom.
139:19 Zaista ćeš ubiti zle, Bože: odstupi od mene, dakle,
prokleti ljudi.
139:20 Jer oni govore protiv tebe opako, i tvoji neprijatelji uzimaju tvoje ime u
uzaludno.
139:21 Zar ne mrzim one, Gospode, koji mrze tebe? i nisam ožalošćen
oni koji ustaju protiv tebe?
139:22 Mrzim ih savršenom mržnjom: smatram ih svojim neprijateljima.
139:23 Istraži me, Bože, i upoznaj moje srce: iskušaj me i upoznaj moje misli:
139:24 I vidi da li ima zao put u meni, i povedi me na put
vječna.