Psalmi
109:1 Ne ćuti, Bože hvale moje;
109:2 Jer su usta zlih i usta lažljiva otvorena
protiv mene: govorili su protiv mene lažljivim jezikom.
109:3 Opkolili su me i rečima mržnje; i borio se protiv mene
bez razloga.
109:4 Za moju ljubav oni su moji protivnici, ali ja se predajem molitvi.
109:5 I nagradili su me zlom za dobro, a mržnjom za moju ljubav.
109:6 Postavite zlog čovjeka nad njim, i neka Sotona stane s njegove desne strane.
109:7 Kad mu bude suđeno, neka bude osuđen, i neka bude molitva njegova
grijeh.
109:8 Neka njegovi dani budu mali; i neka drugi preuzme njegovu kancelariju.
109:9 Neka mu djeca budu siročad, a žena udovica.
109:10 Neka njegova djeca budu neprestano skitnice i prose: neka traže svoje
hleba i iz svojih pustih mesta.
109:11 Neka iznuđivač uhvati sve što ima; i neka stranci pokvare
njegov rad.
109:12 Neka nema nikoga ko bi mu ukazao milost;
favorizuje svoju decu bez oca.
109:13 Neka se njegovo potomstvo odseče; a u generaciji koja slijedi neka svoje
ime biti izbrisano.
109:14 Neka se pomene bezakonje njegovih otaca u Gospodu; i neka ne
greh njegove majke biti izbrisan.
109:15 Neka budu stalno pred Gospodom, da odseče pamćenje
od njih sa zemlje.
109:16 Zato što se setio da ne pokaže milost, nego je progonio siromašne
i siromaha, da čak i ubije slomljenog srca.
109:17 Kako je volio psovke, neka mu to dođe: kao što nije uživao u
blagoslov, pa neka bude daleko od njega.
109:18 Kako se obukao u psovke kao u svoju haljinu, tako neka
uđi u njegova crijeva kao voda, i kao ulje u njegove kosti.
109:19 Neka mu bude kao odjeća koja ga pokriva i za pojas
čime je neprestano opasan.
109:20 Neka ovo bude nagrada mojim protivnicima od Gospoda, i njima
koji govore zlo protiv moje duše.
109:21 Ali ti učini za mene, Bože Gospode, radi imena svoga, jer
milost je dobra, izbavi me.
109:22 Jer ja sam siromašan i siromašan, i moje srce je ranjeno u meni.
109:23 Otišao sam kao senka kada opadne: bacaju me gore-dole kao
skakavca.
109:24 Kolena su mi slaba od posta; i moje tijelo nestaje od masti.
109:25 I ja sam im postao sramota: kad su me pogledali, potresli su se
njihove glave.
109:26 Pomozi mi, Gospode Bože moj, spasi me po milosti svojoj!
109:27 Da znaju da je ovo tvoja ruka; da si ti, GOSPODINE, to učinio.
109:28 Neka psuju, a ti blagoslovi: kad ustanu, neka se postide;
ali neka se raduje sluga tvoj.
109:29 Neka se moji protivnici obuče u sramotu i neka se pokriju
sebe sa sopstvenom zbunjenošću, kao sa mantijom.
109:30 Hvalit ću Jahvu ustima svojim; da, pohvaliću ga
među mnoštvom.
109:31 Jer će stajati s desne strane siromaha, da ga spasi od njih
koji osuđuju njegovu dušu.