Psalmi 109:1 Ne ćuti, Bože hvale moje; 109:2 Jer su usta zlih i usta lažljiva otvorena protiv mene: govorili su protiv mene lažljivim jezikom. 109:3 Opkolili su me i rečima mržnje; i borio se protiv mene bez razloga. 109:4 Za moju ljubav oni su moji protivnici, ali ja se predajem molitvi. 109:5 I nagradili su me zlom za dobro, a mržnjom za moju ljubav. 109:6 Postavite zlog čovjeka nad njim, i neka Sotona stane s njegove desne strane. 109:7 Kad mu bude suđeno, neka bude osuđen, i neka bude molitva njegova grijeh. 109:8 Neka njegovi dani budu mali; i neka drugi preuzme njegovu kancelariju. 109:9 Neka mu djeca budu siročad, a žena udovica. 109:10 Neka njegova djeca budu neprestano skitnice i prose: neka traže svoje hleba i iz svojih pustih mesta. 109:11 Neka iznuđivač uhvati sve što ima; i neka stranci pokvare njegov rad. 109:12 Neka nema nikoga ko bi mu ukazao milost; favorizuje svoju decu bez oca. 109:13 Neka se njegovo potomstvo odseče; a u generaciji koja slijedi neka svoje ime biti izbrisano. 109:14 Neka se pomene bezakonje njegovih otaca u Gospodu; i neka ne greh njegove majke biti izbrisan. 109:15 Neka budu stalno pred Gospodom, da odseče pamćenje od njih sa zemlje. 109:16 Zato što se setio da ne pokaže milost, nego je progonio siromašne i siromaha, da čak i ubije slomljenog srca. 109:17 Kako je volio psovke, neka mu to dođe: kao što nije uživao u blagoslov, pa neka bude daleko od njega. 109:18 Kako se obukao u psovke kao u svoju haljinu, tako neka uđi u njegova crijeva kao voda, i kao ulje u njegove kosti. 109:19 Neka mu bude kao odjeća koja ga pokriva i za pojas čime je neprestano opasan. 109:20 Neka ovo bude nagrada mojim protivnicima od Gospoda, i njima koji govore zlo protiv moje duše. 109:21 Ali ti učini za mene, Bože Gospode, radi imena svoga, jer milost je dobra, izbavi me. 109:22 Jer ja sam siromašan i siromašan, i moje srce je ranjeno u meni. 109:23 Otišao sam kao senka kada opadne: bacaju me gore-dole kao skakavca. 109:24 Kolena su mi slaba od posta; i moje tijelo nestaje od masti. 109:25 I ja sam im postao sramota: kad su me pogledali, potresli su se njihove glave. 109:26 Pomozi mi, Gospode Bože moj, spasi me po milosti svojoj! 109:27 Da znaju da je ovo tvoja ruka; da si ti, GOSPODINE, to učinio. 109:28 Neka psuju, a ti blagoslovi: kad ustanu, neka se postide; ali neka se raduje sluga tvoj. 109:29 Neka se moji protivnici obuče u sramotu i neka se pokriju sebe sa sopstvenom zbunjenošću, kao sa mantijom. 109:30 Hvalit ću Jahvu ustima svojim; da, pohvaliću ga među mnoštvom. 109:31 Jer će stajati s desne strane siromaha, da ga spasi od njih koji osuđuju njegovu dušu.