Psalmi 104:1 Blagoslovi Gospoda, dušo moja. O GOSPODINE Bože moj, ti si vrlo velik; ti si obučen u čast i veličanstvo. 104:2 Koji se pokriješ svjetlom kao haljinom: koji se protežeš nebesa kao zavesa: 104:3 Koji polaže grede svojih odaja u vodu, koji pravi oblaci svoja kola: koji hoda na krilima vjetra: 104:4 Koji svoje anđele čini duhovima; njegovi ministri plamena vatra: 104:5 Koji je postavio temelje zemlji, da se ne ruši ikada. 104:6 Pokrio si ga dubinom kao haljinom: vode stajaše iznad planina. 104:7 Na tvoj ukor su pobjegli; na glas grmljavine tvoga pohitaše. 104:8 Penju se uz planine; silaze dolinama do mjesta koju si za njih osnovao. 104:9 Ti si postavio granicu preko koje ne mogu preći; da se ne okreću ponovo da pokrije zemlju. 104:10 On šalje izvore u doline, koji teku među brdima. 104:11 Oni napoju svaku zvijer u polju: divlji magarci ih gase žeđ. 104:12 Kod njih će se nastaniti ptice nebeske koje pjevaju među granama. 104:13 On zalijeva brda iz svojih odaja, zemlja je zadovoljna plod tvojih djela. 104:14 On daje da raste trava za stoku, a bilje za službu čovjek: da može donijeti hranu iz zemlje; 104:15 I vino koje veseli srce ljudsko, i ulje za lice sjaj i hljeb koji jača srce čovjekovo. 104:16 Drveće Gospodnje je puno soka; kedrovi libanski, koje on je posadio; 104:17 Gdje ptice sviju gnijezda: što se rode tiče, jele su njena kuća. 104:18 Visoka brda su utočište za divlje koze; i kamenje za conies. 104:19 On je odredio mesec za godišnja doba: sunce zna da zalazi. 104:20 Ti stvaraš tamu, i noć je: u kojoj su sve zveri šuma puzi napred. 104:21 Mladi lavovi riču za svojim plijenom i traže svoju hranu od Boga. 104:22 Sunce izlazi, oni se okupljaju, i polažu ih njihova jazbina. 104:23 Čovek ide na svoj posao i na svoj rad do večeri. 104:24 O Gospode, kako su mnoga dela tvoja! u mudrosti si ih sve stvorio: zemlja je puna tvoga bogatstva. 104:25 Tako je i ovo veliko i široko more, u kojem su stvari koje gmižu bezbrojne, i male i velike zveri. 104:26 Odlaze brodovi: tu je onaj levijatan koga si natjerao da se igra u tome. 104:27 Ovi čekaju sve na tebe; da im na vrijeme daš njihovo meso sezone. 104:28 Da im daš oni sakupe: ako otvoriš ruku, oni su ispunjen dobrim. 104:29 Skrivaš lice svoje, uznemireni su, oduzimaš im dah, umiru i vraćaju se u svoj prah. 104:30 Ti šalješ svoj duh, oni su stvoreni, a ti obnavljaš lice zemlje. 104:31 Slava Gospodnja će trajati doveka, Gospod će se radovati njegova djela. 104:32 On gleda na zemlju, i ona drhti, dotiče se brda, i oni puše. 104:33 Ja ću pjevati Gospodu dok sam živ: pjevaću hvalu svome Bože dok ja postojim. 104:34 Moje razmišljanje o njemu biće slatko: Ja ću se radovati u Gospodu. 104:35 Neka grešnici nestanu sa zemlje, i neka ne bude zlih više. Blagosiljaj Gospoda, dušo moja. Hvalite GOSPODA!