Psalmi
104:1 Blagoslovi Gospoda, dušo moja. O GOSPODINE Bože moj, ti si vrlo velik; ti si
obučen u čast i veličanstvo.
104:2 Koji se pokriješ svjetlom kao haljinom: koji se protežeš
nebesa kao zavesa:
104:3 Koji polaže grede svojih odaja u vodu, koji pravi
oblaci svoja kola: koji hoda na krilima vjetra:
104:4 Koji svoje anđele čini duhovima; njegovi ministri plamena vatra:
104:5 Koji je postavio temelje zemlji, da se ne ruši
ikada.
104:6 Pokrio si ga dubinom kao haljinom: vode stajaše
iznad planina.
104:7 Na tvoj ukor su pobjegli; na glas grmljavine tvoga pohitaše.
104:8 Penju se uz planine; silaze dolinama do mjesta
koju si za njih osnovao.
104:9 Ti si postavio granicu preko koje ne mogu preći; da se ne okreću
ponovo da pokrije zemlju.
104:10 On šalje izvore u doline, koji teku među brdima.
104:11 Oni napoju svaku zvijer u polju: divlji magarci ih gase
žeđ.
104:12 Kod njih će se nastaniti ptice nebeske koje pjevaju
među granama.
104:13 On zalijeva brda iz svojih odaja, zemlja je zadovoljna
plod tvojih djela.
104:14 On daje da raste trava za stoku, a bilje za službu
čovjek: da može donijeti hranu iz zemlje;
104:15 I vino koje veseli srce ljudsko, i ulje za lice
sjaj i hljeb koji jača srce čovjekovo.
104:16 Drveće Gospodnje je puno soka; kedrovi libanski, koje on
je posadio;
104:17 Gdje ptice sviju gnijezda: što se rode tiče, jele su
njena kuća.
104:18 Visoka brda su utočište za divlje koze; i kamenje za
conies.
104:19 On je odredio mesec za godišnja doba: sunce zna da zalazi.
104:20 Ti stvaraš tamu, i noć je: u kojoj su sve zveri
šuma puzi napred.
104:21 Mladi lavovi riču za svojim plijenom i traže svoju hranu od Boga.
104:22 Sunce izlazi, oni se okupljaju, i polažu ih
njihova jazbina.
104:23 Čovek ide na svoj posao i na svoj rad do večeri.
104:24 O Gospode, kako su mnoga dela tvoja! u mudrosti si ih sve stvorio:
zemlja je puna tvoga bogatstva.
104:25 Tako je i ovo veliko i široko more, u kojem su stvari koje gmižu bezbrojne,
i male i velike zveri.
104:26 Odlaze brodovi: tu je onaj levijatan koga si natjerao da se igra
u tome.
104:27 Ovi čekaju sve na tebe; da im na vrijeme daš njihovo meso
sezone.
104:28 Da im daš oni sakupe: ako otvoriš ruku, oni su
ispunjen dobrim.
104:29 Skrivaš lice svoje, uznemireni su, oduzimaš im dah,
umiru i vraćaju se u svoj prah.
104:30 Ti šalješ svoj duh, oni su stvoreni, a ti obnavljaš
lice zemlje.
104:31 Slava Gospodnja će trajati doveka, Gospod će se radovati
njegova djela.
104:32 On gleda na zemlju, i ona drhti, dotiče se brda, i
oni puše.
104:33 Ja ću pjevati Gospodu dok sam živ: pjevaću hvalu svome
Bože dok ja postojim.
104:34 Moje razmišljanje o njemu biće slatko: Ja ću se radovati u Gospodu.
104:35 Neka grešnici nestanu sa zemlje, i neka ne bude zlih
više. Blagosiljaj Gospoda, dušo moja. Hvalite GOSPODA!