Psalmi
102:1 Usliši molitvu moju, Gospode, i neka vapaj moj dođe k tebi.
102:2 Ne skrivaj lice svoje od mene u dan kada sam u nevolji; nagni svoje
uho k meni: u dan kad zovem brzo mi odgovori.
102:3 Jer su moji dani sagoreli kao dim, a moje kosti spaljene kao
ognjište.
102:4 Srce mi je poraženo i osušilo se kao trava; tako da zaboravim da jedem
hljeb.
102:5 Zbog glasa moga stenjanja moje kosti se prianjaju za moju kožu.
102:6 Ja sam kao pelikan u pustinji: Ja sam kao sova u pustinji.
102:7 Gledam i sam kao vrabac na vrhu kuće.
102:8 Neprijatelji moji prekoravaju me cijeli dan; i oni koji su ljuti na mene
su zakleti protiv mene.
102:9 Jer sam jeo pepeo kao hljeb, i piće svoje pomiješao s plačem,
102:10 Zbog tvoga ogorčenja i tvoga gnjeva, jer si me podigao,
i baci me dole.
102:11 Moji dani su kao senka koja pada; a ja sam uvenuo kao trava.
102:12 Ali ti ćeš, Gospode, opstati dovijeka; i sjećanje na tebe svima
generacije.
102:13 Ustani i smiluj se Sionu, za vrijeme da joj nakloniš,
da, zadano vrijeme je stiglo.
102:14 Jer sluge tvoje uživaju u kamenju njenom i vole prah
od toga.
102:15 Tako će se neznabošci bojati imena Gospodnjeg, i svi kraljevi
zemlja svoju slavu.
102:16 Kada Gospod izgradi Sion, on će se pojaviti u svojoj slavi.
102:17 On će gledati na molitvu siromašnih, a neće prezreti njihovu
molitva.
102:18 Ovo će biti zapisano za naraštaj koji dolazi, i narod koji
biće stvoren, hvaliće GOSPODA.
102:19 Jer je pogledao sa visine svetinje svoje; sa neba
je li GOSPOD gledao zemlju;
102:20 Čuti stenjanje zatvorenika; da izgubi one koji su postavljeni
do smrti;
102:21 Da objavljujem ime Gospodnje na Sionu, i hvalu njegovu u Jerusalimu;
102:22 Kada su ljudi okupljeni zajedno, i kraljevstva, da služe
LORD.
102:23 Oslabio je moju snagu na putu; skratio mi je dane.
102:24 Rekao sam, Bože moj, ne odvedi me usred dana mojih: tvoje godine
postoje kroz sve generacije.
102:25 Od davnina si postavio temelje zemlji, i nebesa su
delo ruku tvojih.
102:26 Oni će propasti, ali ti ćeš izdržati: da, svi će oni ostarjeti
kao odeća; kao haljinu ćeš ih promijeniti, i bit će
promijenjeno:
102:27 Ali ti si isti, i tvojim godinama neće biti kraja.
102:28 Sinovi sluga tvojih ostaće, i njihovo će seme biti
uspostavljena pred tobom.