Psalmi 102:1 Usliši molitvu moju, Gospode, i neka vapaj moj dođe k tebi. 102:2 Ne skrivaj lice svoje od mene u dan kada sam u nevolji; nagni svoje uho k meni: u dan kad zovem brzo mi odgovori. 102:3 Jer su moji dani sagoreli kao dim, a moje kosti spaljene kao ognjište. 102:4 Srce mi je poraženo i osušilo se kao trava; tako da zaboravim da jedem hljeb. 102:5 Zbog glasa moga stenjanja moje kosti se prianjaju za moju kožu. 102:6 Ja sam kao pelikan u pustinji: Ja sam kao sova u pustinji. 102:7 Gledam i sam kao vrabac na vrhu kuće. 102:8 Neprijatelji moji prekoravaju me cijeli dan; i oni koji su ljuti na mene su zakleti protiv mene. 102:9 Jer sam jeo pepeo kao hljeb, i piće svoje pomiješao s plačem, 102:10 Zbog tvoga ogorčenja i tvoga gnjeva, jer si me podigao, i baci me dole. 102:11 Moji dani su kao senka koja pada; a ja sam uvenuo kao trava. 102:12 Ali ti ćeš, Gospode, opstati dovijeka; i sjećanje na tebe svima generacije. 102:13 Ustani i smiluj se Sionu, za vrijeme da joj nakloniš, da, zadano vrijeme je stiglo. 102:14 Jer sluge tvoje uživaju u kamenju njenom i vole prah od toga. 102:15 Tako će se neznabošci bojati imena Gospodnjeg, i svi kraljevi zemlja svoju slavu. 102:16 Kada Gospod izgradi Sion, on će se pojaviti u svojoj slavi. 102:17 On će gledati na molitvu siromašnih, a neće prezreti njihovu molitva. 102:18 Ovo će biti zapisano za naraštaj koji dolazi, i narod koji biće stvoren, hvaliće GOSPODA. 102:19 Jer je pogledao sa visine svetinje svoje; sa neba je li GOSPOD gledao zemlju; 102:20 Čuti stenjanje zatvorenika; da izgubi one koji su postavljeni do smrti; 102:21 Da objavljujem ime Gospodnje na Sionu, i hvalu njegovu u Jerusalimu; 102:22 Kada su ljudi okupljeni zajedno, i kraljevstva, da služe LORD. 102:23 Oslabio je moju snagu na putu; skratio mi je dane. 102:24 Rekao sam, Bože moj, ne odvedi me usred dana mojih: tvoje godine postoje kroz sve generacije. 102:25 Od davnina si postavio temelje zemlji, i nebesa su delo ruku tvojih. 102:26 Oni će propasti, ali ti ćeš izdržati: da, svi će oni ostarjeti kao odeća; kao haljinu ćeš ih promijeniti, i bit će promijenjeno: 102:27 Ali ti si isti, i tvojim godinama neće biti kraja. 102:28 Sinovi sluga tvojih ostaće, i njihovo će seme biti uspostavljena pred tobom.