Psalmi
77:1 Zavapio sam Bogu svojim glasom, čak Bogu svojim glasom; i dao je
uho za mene.
77:2 U danu nevolje svoje tražih Gospoda, rana moja poteče noću,
i nije prestajao: moja duša nije htjela da se utješi.
77:3 Sjetio sam se Boga, i bio sam uznemiren: žalio sam se, i moj duh je bio
preplavljeni. Selah.
77:4 Držiš moje oči budne: Toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.
77:5 Razmatrao sam stare dane, godine davnih vremena.
77:6 Pjesmu svoju u noći prizivam: sa svojima pričam
srce: i moj duh je marljivo tragao.
77:7 Hoće li Gospod odbaciti zauvek? i neće li više biti povoljan?
77:8 Da li je njegova milost zauvek nestala? da li se njegovo obećanje zauvek izjalovi?
77:9 Da li je Bog zaboravio da bude milostiv? da li je u ljutnji zatvorio svoju nežnu
milosti? Selah.
77:10 I rekoh: Ovo je moja slabost, ali ja ću pamtiti godine
desna ruka Svevišnjega.
77:11 Sjećaću se djela Gospodnjih, sigurno ću se sjetiti tvojih
stara čuda.
77:12 Takođe ću razmišljati o svim tvojim radovima, i govoriti o tvojim delima.
77:13 Tvoj je put, Bože, u svetinji: ko je toliki Bog kao naš Bog?
77:14 Ti si Bog koji čini čuda: ti si objavio svoju snagu
među ljudima.
77:15 Ti si svojom rukom otkupio svoj narod, Jakovljeve sinove i
Joseph. Selah.
77:16 Vode te vide, Bože, vide te vode; bojali su se: the
dubine su takođe bile uznemirene.
77:17 Oblaci su izlili vodu: nebo je odaslalo zvuk: tvoje strijele
takođe otišao u inostranstvo.
77:18 Glas groma tvoga bio je na nebu: munje obasjaše
svijet: zemlja se tresla i tresla.
77:19 Tvoj put je u moru, i tvoj put u velikim vodama, i tvoj
koraci nisu poznati.
77:20 Ti si vodio svoj narod kao stado rukom Mojsija i Arona.