Psalmi 77:1 Zavapio sam Bogu svojim glasom, čak Bogu svojim glasom; i dao je uho za mene. 77:2 U danu nevolje svoje tražih Gospoda, rana moja poteče noću, i nije prestajao: moja duša nije htjela da se utješi. 77:3 Sjetio sam se Boga, i bio sam uznemiren: žalio sam se, i moj duh je bio preplavljeni. Selah. 77:4 Držiš moje oči budne: Toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti. 77:5 Razmatrao sam stare dane, godine davnih vremena. 77:6 Pjesmu svoju u noći prizivam: sa svojima pričam srce: i moj duh je marljivo tragao. 77:7 Hoće li Gospod odbaciti zauvek? i neće li više biti povoljan? 77:8 Da li je njegova milost zauvek nestala? da li se njegovo obećanje zauvek izjalovi? 77:9 Da li je Bog zaboravio da bude milostiv? da li je u ljutnji zatvorio svoju nežnu milosti? Selah. 77:10 I rekoh: Ovo je moja slabost, ali ja ću pamtiti godine desna ruka Svevišnjega. 77:11 Sjećaću se djela Gospodnjih, sigurno ću se sjetiti tvojih stara čuda. 77:12 Takođe ću razmišljati o svim tvojim radovima, i govoriti o tvojim delima. 77:13 Tvoj je put, Bože, u svetinji: ko je toliki Bog kao naš Bog? 77:14 Ti si Bog koji čini čuda: ti si objavio svoju snagu među ljudima. 77:15 Ti si svojom rukom otkupio svoj narod, Jakovljeve sinove i Joseph. Selah. 77:16 Vode te vide, Bože, vide te vode; bojali su se: the dubine su takođe bile uznemirene. 77:17 Oblaci su izlili vodu: nebo je odaslalo zvuk: tvoje strijele takođe otišao u inostranstvo. 77:18 Glas groma tvoga bio je na nebu: munje obasjaše svijet: zemlja se tresla i tresla. 77:19 Tvoj put je u moru, i tvoj put u velikim vodama, i tvoj koraci nisu poznati. 77:20 Ti si vodio svoj narod kao stado rukom Mojsija i Arona.