Psalmi 74:1 O Bože, zašto si nas odbacio zauvek? zašto se gnjev tvoj dimi protiv ovaca tvoje paše? 74:2 Sjeti se svoje skupštine, koju si od davnina kupio; štap of baštinu svoju, koju si otkupio; ova brda Sion, u kojoj ti si stanovao. 74:3 Podigni noge svoje do vječne pustoši; čak i sve to neprijatelj učinio je zlo u svetinji. 74:4 Tvoji neprijatelji urlaju usred zajednica tvojih; postavili su svoje zastavnici za znakove. 74:5 Čovek je bio slavan po tome što je podigao sekire na gusto drveće. 74:6 Ali sada oni odmah razbijaju rezbareno djelo sekirama i čekići. 74:7 Bacili su vatru u tvoju svetinju, oskvrnili su bacanjem niz prebivalište imena tvoga do zemlje. 74:8 Rekli su u svojim srcima, hajde da ih uništimo zajedno spalio sve sinagoge Božje u zemlji. 74:9 Ne vidimo naše znakove: nema više proroka: nema ni među nama svako ko zna koliko dugo. 74:10 O Bože, dokle će se protivnik grditi? da li će neprijatelj huliti tvoje ime zauvek? 74:11 Zašto povlačiš svoju ruku, čak i svoju desnicu? iščupaj ga iz svog bosom. 74:12 Jer Bog je moj Kralj od davnina, koji radi spasenje usred zemlje. 74:13 Podijelio si more svojom snagom, razbio si glave zmajevi u vodama. 74:14 Razbio si glave Levijatana u komade i dao si ga za meso ljudima koji nastanjuju divljinu. 74:15 Pocijepao si izvor i poplavu, presušio si silno rijeke. 74:16 Dan je tvoj, i noć je tvoja: ti si pripremio svjetlost i sunce. 74:17 Ti si postavio sve granice zemlje, napravio si ljeto i zima. 74:18 Zapamti ovo, da je neprijatelj rugao, Gospode, i da je ludi su ljudi hulili na tvoje ime. 74:19 O ne predaj dušu svoje grlice mnoštvu opaki: ne zaboravi zajednicu svojih siromaha zauvijek. 74:20 Poštujte zavet, jer su tamna mesta na zemlji puna nastamba okrutnosti. 74:21 O neka se potlačeni ne vrate posramljeni: neka hvale siromašni i ubogi tvoje ime. 74:22 Ustani, Bože, brani svoju stvar: seti se kako je lud čovek prekori te svakodnevno. 74:23 Ne zaboravi glas svojih neprijatelja: metež onih koji se dižu protiv tebe neprestano raste.