Psalmi
74:1 O Bože, zašto si nas odbacio zauvek? zašto se gnjev tvoj dimi
protiv ovaca tvoje paše?
74:2 Sjeti se svoje skupštine, koju si od davnina kupio; štap of
baštinu svoju, koju si otkupio; ova brda Sion, u kojoj
ti si stanovao.
74:3 Podigni noge svoje do vječne pustoši; čak i sve to neprijatelj
učinio je zlo u svetinji.
74:4 Tvoji neprijatelji urlaju usred zajednica tvojih; postavili su svoje
zastavnici za znakove.
74:5 Čovek je bio slavan po tome što je podigao sekire na gusto
drveće.
74:6 Ali sada oni odmah razbijaju rezbareno djelo sekirama i
čekići.
74:7 Bacili su vatru u tvoju svetinju, oskvrnili su bacanjem
niz prebivalište imena tvoga do zemlje.
74:8 Rekli su u svojim srcima, hajde da ih uništimo zajedno
spalio sve sinagoge Božje u zemlji.
74:9 Ne vidimo naše znakove: nema više proroka: nema ni
među nama svako ko zna koliko dugo.
74:10 O Bože, dokle će se protivnik grditi? da li će neprijatelj huliti
tvoje ime zauvek?
74:11 Zašto povlačiš svoju ruku, čak i svoju desnicu? iščupaj ga iz svog
bosom.
74:12 Jer Bog je moj Kralj od davnina, koji radi spasenje usred zemlje.
74:13 Podijelio si more svojom snagom, razbio si glave
zmajevi u vodama.
74:14 Razbio si glave Levijatana u komade i dao si ga za meso
ljudima koji nastanjuju divljinu.
74:15 Pocijepao si izvor i poplavu, presušio si silno
rijeke.
74:16 Dan je tvoj, i noć je tvoja: ti si pripremio svjetlost
i sunce.
74:17 Ti si postavio sve granice zemlje, napravio si ljeto i
zima.
74:18 Zapamti ovo, da je neprijatelj rugao, Gospode, i da je
ludi su ljudi hulili na tvoje ime.
74:19 O ne predaj dušu svoje grlice mnoštvu
opaki: ne zaboravi zajednicu svojih siromaha zauvijek.
74:20 Poštujte zavet, jer su tamna mesta na zemlji
puna nastamba okrutnosti.
74:21 O neka se potlačeni ne vrate posramljeni: neka hvale siromašni i ubogi
tvoje ime.
74:22 Ustani, Bože, brani svoju stvar: seti se kako je lud čovek
prekori te svakodnevno.
74:23 Ne zaboravi glas svojih neprijatelja: metež onih koji se dižu
protiv tebe neprestano raste.