Psalmi 39:1 Rekoh, pazit ću na puteve svoje, da ne griješim jezikom svojim. čuvat će usta moja uzdom, dok je bezbožnik preda mnom. 39:2 Bio sam nijem od ćutanja, ćutao sam, čak i od dobra; i moja tuga bio promešan. 39:3 Moje srce je bilo vrelo u meni, dok sam razmišljao o vatri koja je gorela: tada govorio sam svojim jezikom, 39:4 Gospode, daj mi da spoznam svoj kraj i mjeru mojih dana, šta je to: da bih znao koliko sam slab. 39:5 Gle, učinio si dane moje kao šaku; i moje godine su kao ništa pred tobom: zaista je svaki čovjek u svom najboljem stanju potpuno taština. Selah. 39:6 Zaista svaki čovjek hodi uzalud, sigurno su uznemireni u uzalud: on skuplja bogatstvo, a ne zna ko će ga skupiti. 39:7 A sada, Gospode, šta čekam? moja nada je u tebi. 39:8 Izbavi me od svih prijestupa mojih, ne čini me sramotom budalasto. 39:9 Bio sam nijem, nisam otvorio usta svoja; jer si ti to uradio. 39:10 Ukloni svoj udarac od mene: propao sam od udarca tvoje ruke. 39:11 Kad ukorima ispravljaš čovjeka za bezakonje, činiš mu ljepotu da se uništi kao moljac: sigurno je svaki čovjek taština. Selah. 39:12 Usliši molitvu moju, Gospode, i poslušaj vapaj moj; ne ćuti moje suze: jer sam s tobom stranac i došljak, kao i svi moji očevi su bili. 39:13 O poštedi me, da povratim snagu, pre nego što odem odavde, i ne budem više.