Psalmi
39:1 Rekoh, pazit ću na puteve svoje, da ne griješim jezikom svojim.
čuvat će usta moja uzdom, dok je bezbožnik preda mnom.
39:2 Bio sam nijem od ćutanja, ćutao sam, čak i od dobra; i moja tuga
bio promešan.
39:3 Moje srce je bilo vrelo u meni, dok sam razmišljao o vatri koja je gorela: tada
govorio sam svojim jezikom,
39:4 Gospode, daj mi da spoznam svoj kraj i mjeru mojih dana, šta je to:
da bih znao koliko sam slab.
39:5 Gle, učinio si dane moje kao šaku; i moje godine su kao
ništa pred tobom: zaista je svaki čovjek u svom najboljem stanju potpuno
taština. Selah.
39:6 Zaista svaki čovjek hodi uzalud, sigurno su uznemireni u
uzalud: on skuplja bogatstvo, a ne zna ko će ga skupiti.
39:7 A sada, Gospode, šta čekam? moja nada je u tebi.
39:8 Izbavi me od svih prijestupa mojih, ne čini me sramotom
budalasto.
39:9 Bio sam nijem, nisam otvorio usta svoja; jer si ti to uradio.
39:10 Ukloni svoj udarac od mene: propao sam od udarca tvoje ruke.
39:11 Kad ukorima ispravljaš čovjeka za bezakonje, činiš mu
ljepotu da se uništi kao moljac: sigurno je svaki čovjek taština. Selah.
39:12 Usliši molitvu moju, Gospode, i poslušaj vapaj moj; ne ćuti
moje suze: jer sam s tobom stranac i došljak, kao i svi moji
očevi su bili.
39:13 O poštedi me, da povratim snagu, pre nego što odem odavde, i ne budem
više.