Psalmi 17:1 Čuj desnicu, Gospode, obrati pažnju na moj vapaj, poslušaj moju molitvu, koja ne izlazi iz lažnih usana. 17:2 Neka moja rečenica izađe iz tvog prisustva; neka tvoje oči vide stvari koje su jednake. 17:3 Ti si dokazao srce moje; posjetio si me noću; ti probao si me i neću naći ništa; Namjera mi je da moja usta budu ne prestupiti. 17:4 Što se tiče djela ljudskih, riječju usana tvojih sačuvah me putevima razarača. 17:5 Zadrži moje staze na svojim stazama, da ne skliznu koraci moji. 17:6 Prizvao sam te, jer ćeš me čuti, Bože, prigni uho svoje meni i čuj moj govor. 17:7 Pokaži svoju čudesnu milost, o ti koji spasavaš po pravu daj one koji se u tebe uzdaju od onih koji ustaju njima. 17:8 Čuvaj me kao zenicu oka, sakri me pod senku krila svojih, 17:9 Od zlih koji me tlače, od mojih smrtonosnih neprijatelja, koji me okružuju o. 17:10 Zatvoreni su u svoju mast: ustima svojim govore ponosno. 17:11 Sada su nas opkolili našim stopama: pognuli su oči dolje na zemlju; 17:12 Kao lav koji je pohlepan za svojim plenom, i kao mladi lav vrebaju na tajnim mestima. 17:13 Ustani, Gospode, razočaraj ga, baci ga, izbavi dušu moju od zao, koji je tvoj mač: 17:14 Od ljudi koji su tvoja ruka, Gospode, od ljudi sveta koji imaju njihov udio u ovom životu, i čiji trbuh puniš svojom kožom blago: puni su djece, a ostalo ostavljaju supstanca za njihove bebe. 17:15 Što se mene tiče, gledaću lice tvoje u pravdi: biću zadovoljan, kad se probudim, tvojim likom.