Psalmi
17:1 Čuj desnicu, Gospode, obrati pažnju na moj vapaj, poslušaj moju molitvu,
koja ne izlazi iz lažnih usana.
17:2 Neka moja rečenica izađe iz tvog prisustva; neka tvoje oči vide
stvari koje su jednake.
17:3 Ti si dokazao srce moje; posjetio si me noću; ti
probao si me i neću naći ništa; Namjera mi je da moja usta budu
ne prestupiti.
17:4 Što se tiče djela ljudskih, riječju usana tvojih sačuvah me
putevima razarača.
17:5 Zadrži moje staze na svojim stazama, da ne skliznu koraci moji.
17:6 Prizvao sam te, jer ćeš me čuti, Bože, prigni uho svoje
meni i čuj moj govor.
17:7 Pokaži svoju čudesnu milost, o ti koji spasavaš po pravu
daj one koji se u tebe uzdaju od onih koji ustaju
njima.
17:8 Čuvaj me kao zenicu oka, sakri me pod senku krila svojih,
17:9 Od zlih koji me tlače, od mojih smrtonosnih neprijatelja, koji me okružuju
o.
17:10 Zatvoreni su u svoju mast: ustima svojim govore ponosno.
17:11 Sada su nas opkolili našim stopama: pognuli su oči
dolje na zemlju;
17:12 Kao lav koji je pohlepan za svojim plenom, i kao mladi lav
vrebaju na tajnim mestima.
17:13 Ustani, Gospode, razočaraj ga, baci ga, izbavi dušu moju od
zao, koji je tvoj mač:
17:14 Od ljudi koji su tvoja ruka, Gospode, od ljudi sveta koji imaju
njihov udio u ovom životu, i čiji trbuh puniš svojom kožom
blago: puni su djece, a ostalo ostavljaju
supstanca za njihove bebe.
17:15 Što se mene tiče, gledaću lice tvoje u pravdi: biću
zadovoljan, kad se probudim, tvojim likom.