Psalmi
10:1 Zašto daleko stojiš, Gospode? zašto se skrivaš u vremenima
nevolja?
10:2 Bezbožnik u svojoj oholosti progoni siromahe: neka budu uhvaćeni
uređaja koje su zamislili.
10:3 Jer se bezbožnik hvali željom svog srca i blagosilja
pohlepni, koga se GOSPOD gnuša.
10:4 Zli, zbog gordosti lica svoga, neće tražiti
Bog: Bog nije u svim njegovim mislima.
10:5 Njegovi su putevi uvijek teški; tvoje su presude daleko iznad njegovih
pogled: kao i na sve svoje neprijatelje, on se nadima na njih.
10:6 U srcu svome reče: Neću se pomaknuti, jer nikad neću biti unutra
nevolje.
10:7 Puna su mu usta kletve i prijevare i prijevare, pod jezikom njegovim
nestašluka i taštine.
10:8 On sedi na skrovitim mestima sela, na skrovitim mestima
ubija li nevine: njegove su oči potajno uprte u siromahe.
10:9 On tajno čeka kao lav u svojoj jazbini;
uhvati siromaha: on hvata siromaha, kad ga uvuče u svoj
net.
10:10 On čuči i ponizuje se, da siromašni padnu od njegovih jakih
one.
10:11 Reče u srcu svom: Bog je zaboravio, sakri lice svoje; on
nikad to neće vidjeti.
10:12 Ustani, Gospode; Bože, podigni ruku svoju: ne zaboravi ponizne.
10:13 Zašto zli preziru Boga? rekao je u svom srcu: Ti
neće to zahtijevati.
10:14 Ti si to vidio; jer vidiš nestašluk i inat, da uzvratiš
tvojom rukom: siromah se predaje tebi; ti si
pomoćnik siročadi.
10:15 Slomi ruku bezbožniku i zlu, traži njegovu
zlo dok ga ne nađeš.
10:16 Gospod je Kralj u vijeke vjekova: neznabošci su nestali iz njegovih
zemljište.
10:17 Gospode, ti si čuo želju poniznih, ti ćeš pripremiti njihove
srce, učinićeš da uho tvoje čuje:
10:18 Da sudi sirotama i potlačenim, da bi mogao čovjek na zemlji
nema više tlačenja.