Psalmi 10:1 Zašto daleko stojiš, Gospode? zašto se skrivaš u vremenima nevolja? 10:2 Bezbožnik u svojoj oholosti progoni siromahe: neka budu uhvaćeni uređaja koje su zamislili. 10:3 Jer se bezbožnik hvali željom svog srca i blagosilja pohlepni, koga se GOSPOD gnuša. 10:4 Zli, zbog gordosti lica svoga, neće tražiti Bog: Bog nije u svim njegovim mislima. 10:5 Njegovi su putevi uvijek teški; tvoje su presude daleko iznad njegovih pogled: kao i na sve svoje neprijatelje, on se nadima na njih. 10:6 U srcu svome reče: Neću se pomaknuti, jer nikad neću biti unutra nevolje. 10:7 Puna su mu usta kletve i prijevare i prijevare, pod jezikom njegovim nestašluka i taštine. 10:8 On sedi na skrovitim mestima sela, na skrovitim mestima ubija li nevine: njegove su oči potajno uprte u siromahe. 10:9 On tajno čeka kao lav u svojoj jazbini; uhvati siromaha: on hvata siromaha, kad ga uvuče u svoj net. 10:10 On čuči i ponizuje se, da siromašni padnu od njegovih jakih one. 10:11 Reče u srcu svom: Bog je zaboravio, sakri lice svoje; on nikad to neće vidjeti. 10:12 Ustani, Gospode; Bože, podigni ruku svoju: ne zaboravi ponizne. 10:13 Zašto zli preziru Boga? rekao je u svom srcu: Ti neće to zahtijevati. 10:14 Ti si to vidio; jer vidiš nestašluk i inat, da uzvratiš tvojom rukom: siromah se predaje tebi; ti si pomoćnik siročadi. 10:15 Slomi ruku bezbožniku i zlu, traži njegovu zlo dok ga ne nađeš. 10:16 Gospod je Kralj u vijeke vjekova: neznabošci su nestali iz njegovih zemljište. 10:17 Gospode, ti si čuo želju poniznih, ti ćeš pripremiti njihove srce, učinićeš da uho tvoje čuje: 10:18 Da sudi sirotama i potlačenim, da bi mogao čovjek na zemlji nema više tlačenja.