Izreke
5:1 Sine moj, pazi na moju mudrost i prikloni uho pred mojim razumom:
5:2 Da paziš na razum, i da usne tvoje čuvaju
znanje.
5:3 Jer usne strane žene kapnu kao saće, i usta su joj
glatkiji od ulja:
5:4 Ali njen kraj je gorak kao pelin, oštar kao mač sa dve oštrice.
5:5 Njene noge silaze u smrt; njeni koraci se drže u paklu.
5:6 Da ne razmišljaš o putu života, njeni putevi su pokretni, to
ne možeš ih znati.
5:7 Sada me slušajte, djeco, i ne odstupajte od riječi
moja usta.
5:8 Udalji se od nje i ne približavaj se vratima kuće njene.
5:9 Da ne odaš svoju čast drugima, a svoje godine okrutnima:
5:10 Da se stranci ne napune bogatstvom tvojim; i trudovi tvoji budu u
kuća stranca;
5:11 I tuguješ na kraju, kada tvoje tijelo i tvoje tijelo budu uništeni,
5:12 I reci: kako sam mrzeo pouku, i srce moje prezrelo ukor;
5:13 I nisam poslušao glas svojih učitelja, niti priklonio uho svoje
oni koji su me uputili!
5:14 Bio sam skoro u svom zlu usred skupštine i skupštine.
5:15 Pij vodu iz svog bunara, i vodu tekuću iz svog
sopstveni bunar.
5:16 Neka se raziđu izvori tvoji, i reke vode u zemlji
ulicama.
5:17 Neka budu samo tvoji, a ne tuđi s tobom.
5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom mladosti svoje.
5:19 Neka bude kao košuta ljubazna i srna; neka zadovolje njene grudi
tebe u svakom trenutku; i budi uvek oduševljen njenom ljubavlju.
5:20 I zašto ćeš, sine moj, biti zanesen sa strancem i zagrliti
grudi stranca?
5:21 Jer su putevi ljudski pred očima Gospodnjim, i on razmišlja
sve njegove aktivnosti.
5:22 Njegova vlastita bezakonja će uzeti i samog bezbožnika, i on će biti zadržan
sa konopcima njegovih greha.
5:23 On će umrijeti bez pouke; i u veličini svoje ludosti on
zalutaće.