Izreke 5:1 Sine moj, pazi na moju mudrost i prikloni uho pred mojim razumom: 5:2 Da paziš na razum, i da usne tvoje čuvaju znanje. 5:3 Jer usne strane žene kapnu kao saće, i usta su joj glatkiji od ulja: 5:4 Ali njen kraj je gorak kao pelin, oštar kao mač sa dve oštrice. 5:5 Njene noge silaze u smrt; njeni koraci se drže u paklu. 5:6 Da ne razmišljaš o putu života, njeni putevi su pokretni, to ne možeš ih znati. 5:7 Sada me slušajte, djeco, i ne odstupajte od riječi moja usta. 5:8 Udalji se od nje i ne približavaj se vratima kuće njene. 5:9 Da ne odaš svoju čast drugima, a svoje godine okrutnima: 5:10 Da se stranci ne napune bogatstvom tvojim; i trudovi tvoji budu u kuća stranca; 5:11 I tuguješ na kraju, kada tvoje tijelo i tvoje tijelo budu uništeni, 5:12 I reci: kako sam mrzeo pouku, i srce moje prezrelo ukor; 5:13 I nisam poslušao glas svojih učitelja, niti priklonio uho svoje oni koji su me uputili! 5:14 Bio sam skoro u svom zlu usred skupštine i skupštine. 5:15 Pij vodu iz svog bunara, i vodu tekuću iz svog sopstveni bunar. 5:16 Neka se raziđu izvori tvoji, i reke vode u zemlji ulicama. 5:17 Neka budu samo tvoji, a ne tuđi s tobom. 5:18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj, i raduj se sa ženom mladosti svoje. 5:19 Neka bude kao košuta ljubazna i srna; neka zadovolje njene grudi tebe u svakom trenutku; i budi uvek oduševljen njenom ljubavlju. 5:20 I zašto ćeš, sine moj, biti zanesen sa strancem i zagrliti grudi stranca? 5:21 Jer su putevi ljudski pred očima Gospodnjim, i on razmišlja sve njegove aktivnosti. 5:22 Njegova vlastita bezakonja će uzeti i samog bezbožnika, i on će biti zadržan sa konopcima njegovih greha. 5:23 On će umrijeti bez pouke; i u veličini svoje ludosti on zalutaće.