Brojevi 14:1 I sva zajednica podiže glas i povika; i ljudi su plakali te noći. 14:2 I svi sinovi Izrailjevi mrmljahu na Mojsija i na Arona: i cijela zajednica im reče: Bože da smo umrli zemlja Egipat! ili bi Bože umrli u ovoj pustinji! 14:3 I zašto nas je Gospod doveo u ovu zemlju, da padnemo pored mač, da naše žene i naša djeca budu plijen? zar nije bolje da se vratimo u Egipat? 14:4 I rekoše jedni drugima: Napravimo kapetana i vratimo se u Egipat. 14:5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svom skupštinom skupština sinova Izraela. 14:6 I Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili od oni koji su pretraživali zemlju, iznajmljuju svoju odjeću: 14:7 I rekoše svom društvu sinova Izrailjevih govoreći: Zemljište kroz koje smo prošli da ga pretražimo je izuzetno dobro zemljište. 14:8 Ako nam se Gospod sviđa, onda će nas uvesti u ovu zemlju, i dajte nam ga; zemlja koja teče mlekom i medom. 14:9 Samo se ne bunite protiv Gospoda, niti se bojte naroda naroda zemljište; jer su oni kruh za nas: njihova odbrana je odstupila od njih, i Gospod je s nama: ne bojte ih se. 14:10 Ali cela zajednica je rekla da ih kamenujete. I slavu GOSPOD se pojavio u šatoru sastanka pred svim ljudima sinovi Izraelovi. 14:11 I reče Gospod Mojsiju: Dokle će me ovaj narod razdražiti? i koliko će proći dok mi ne poveruju, za sve znakove koje imam pokazao među njima? 14:12 Poraziću ih kugom, i razbaštiniću ih, i hoću učini od tebe veći narod i moćniji od njih. 14:13 I reče Mojsije Gospodu: Tada će Egipćani čuti, (jer ti si odgajao ovaj narod u svojoj snazi među njima;) 14:14 I oni će to reći stanovnicima ove zemlje, jer imaju čuo sam da si ti GOSPOD među ovim narodom, da si GOSPODINE lice koje se vidi da se suočiš, i da tvoj oblak stoji nad njima, i da ti ideš pred njima, danju u stupu od oblaka, iu stupu ognjenom noću. 14:15 Sada ako pobiješ sve ove ljude kao jednog čoveka, onda narode koji su čuli slavu o tebi govorit će govoreći: 14:16 Jer Gospod nije mogao uvesti ovaj narod u zemlju koja zakleo im se, zato ih je pobio u pustinji. 14:17 I sada, molim te, neka moć Gospoda moga bude velika, prema ti si govorio, govoreći, 14:18 Gospod je dugotrpljiv i milostiv, oprašta bezakonje i prijestupa, a nikako oslobađanje krivca, posjećivanje bezakonje očeva na djeci do trećeg i četvrtog generacije. 14:19 Oprostite, molim vas, bezakonje ovog naroda prema veličinom milosti tvoje, i kao što si oprostio ovom narodu, od Egipat čak i do sada. 14:20 I reče Gospod: Oprostio sam po tvojoj reči. 14:21 Ali koliko ja zaista živim, sva će zemlja biti ispunjena slavom Gospod. 14:22 Jer svi oni ljudi koji su videli moju slavu i moja čuda koja sam ja učinio u Egiptu i u pustinji, i iskušali su me sada ovih deset puta, a nisam poslušao moj glas; 14:23 Zaista neće vidjeti zemlju za koju sam se zakleo njihovim očevima, niti će to vidjeti niko od onih koji su me provocirali: 14:24 Ali moj sluga Kaleb, jer je imao drugog duha sa sobom, i ima slijedio me potpuno, njega ću dovesti u zemlju u koju je otišao; i njegovo sjeme će ga posjedovati. 14:25 (Sada su Amalečani i Kanaanci živjeli u dolini.) Sutra okreni te i odvedi te u pustinju uz put Crvenog mora. 14:26 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći: 14:27 Dokle ću da trpim ovu zlu skupštinu, koja mrmlja protiv ja? Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih, koje su oni žamor protiv mene. 14:28 Reci im: Zaista sam živ, govori Gospod, kao što ste govorili u moje uši, pa ću i ja tebi: 14:29 Vaši leševi će pasti u ovoj pustinji; i sve su bile numerisane od vas, po cijelom broju, od dvadeset godina i gore, koji su mrmljali protiv mene, 14:30 Nesumnjivo nećete ući u zemlju u koju sam se zakleo neka te nastani u njemu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue sin Nun. 14:31 Ali vaše mališane, za koje ste rekli da će biti plijen, ja ću ih dovesti u, i oni će upoznati zemlju koju ste prezreli. 14:32 A vi, vaši leševi, oni će pasti u ovoj pustinji. 14:33 I vaša će djeca lutati po pustinji četrdeset godina i roditi vaše bludnosti, sve dok se vaša leševina ne protrate u pustinji. 14:34 Po broju dana u kojima ste pretraživali zemlju, čak četrdeset dana, svaki dan u godini, nosit ćete svoja bezakonja, čak četrdeset godine, i znaćete da sam prekršio obećanje. 14:35 Ja, GOSPOD, rekao sam, ja ću sigurno učiniti svemu ovome zlu zajednica, koja se okupila protiv mene: u ovoj pustinji oni će biti uništeni i tamo će umrijeti. 14:36 I ljudi, koje je Mojsije poslao da pretraže zemlju, vratili su se i napravili sav skup da mrmlja protiv njega, iznoseći klevetu na zemlji, 14:37 Čak su i oni ljudi koji su izneli zao izveštaj o zemlji, umrli kuga pred GOSPODOM. 14:38 Ali Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili od ljudi koji su otišli da pretražuju zemlju, živeli su i dalje. 14:39 I Mojsije je rekao ove riječi svim sinovima Izrailjevim ljudi su jako tugovali. 14:40 I ustadoše rano ujutru i popeše se na vrh goru govoreći: Evo, mi smo ovdje i poći ćemo na to mjesto što je Jahve obećao, jer smo sagriješili. 14:41 I reče Mojsije: Zašto sada kršite zapovest GOSPODE? ali neće napredovati. 14:42 Ne idi, jer Gospod nije među vama; da ne budete pre udareni svoje neprijatelje. 14:43 Jer Amalečani i Kanaanci su pred vama, i vi ćete pasti od mača, jer ste se dakle odvratili od Gospoda GOSPOD neće biti s tobom. 14:44 Ali oni su se usuđivali da se popnu na vrh brda: ipak kovčeg Savez Jahvin i Mojsije nisu izašli iz tabora. 14:45 Tada siđoše Amalečani i Kanaanci koji su živjeli u tom brdo, i pobi ih i smuti ih sve do Horme.