Brojevi
14:1 I sva zajednica podiže glas i povika; i
ljudi su plakali te noći.
14:2 I svi sinovi Izrailjevi mrmljahu na Mojsija i na Arona:
i cijela zajednica im reče: Bože da smo umrli
zemlja Egipat! ili bi Bože umrli u ovoj pustinji!
14:3 I zašto nas je Gospod doveo u ovu zemlju, da padnemo pored
mač, da naše žene i naša djeca budu plijen? zar nije
bolje da se vratimo u Egipat?
14:4 I rekoše jedni drugima: Napravimo kapetana i vratimo se
u Egipat.
14:5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svom skupštinom
skupština sinova Izraela.
14:6 I Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili od
oni koji su pretraživali zemlju, iznajmljuju svoju odjeću:
14:7 I rekoše svom društvu sinova Izrailjevih govoreći:
Zemljište kroz koje smo prošli da ga pretražimo je izuzetno dobro
zemljište.
14:8 Ako nam se Gospod sviđa, onda će nas uvesti u ovu zemlju, i
dajte nam ga; zemlja koja teče mlekom i medom.
14:9 Samo se ne bunite protiv Gospoda, niti se bojte naroda naroda
zemljište; jer su oni kruh za nas: njihova odbrana je odstupila od njih,
i Gospod je s nama: ne bojte ih se.
14:10 Ali cela zajednica je rekla da ih kamenujete. I slavu
GOSPOD se pojavio u šatoru sastanka pred svim ljudima
sinovi Izraelovi.
14:11 I reče Gospod Mojsiju: Dokle će me ovaj narod razdražiti? i
koliko će proći dok mi ne poveruju, za sve znakove koje imam
pokazao među njima?
14:12 Poraziću ih kugom, i razbaštiniću ih, i hoću
učini od tebe veći narod i moćniji od njih.
14:13 I reče Mojsije Gospodu: Tada će Egipćani čuti, (jer
ti si odgajao ovaj narod u svojoj snazi među njima;)
14:14 I oni će to reći stanovnicima ove zemlje, jer imaju
čuo sam da si ti GOSPOD među ovim narodom, da si GOSPODINE lice koje se vidi
da se suočiš, i da tvoj oblak stoji nad njima, i da ti ideš
pred njima, danju u stupu od oblaka, iu stupu ognjenom
noću.
14:15 Sada ako pobiješ sve ove ljude kao jednog čoveka, onda narode
koji su čuli slavu o tebi govorit će govoreći:
14:16 Jer Gospod nije mogao uvesti ovaj narod u zemlju koja
zakleo im se, zato ih je pobio u pustinji.
14:17 I sada, molim te, neka moć Gospoda moga bude velika, prema
ti si govorio, govoreći,
14:18 Gospod je dugotrpljiv i milostiv, oprašta bezakonje i
prijestupa, a nikako oslobađanje krivca, posjećivanje
bezakonje očeva na djeci do trećeg i četvrtog
generacije.
14:19 Oprostite, molim vas, bezakonje ovog naroda prema
veličinom milosti tvoje, i kao što si oprostio ovom narodu, od
Egipat čak i do sada.
14:20 I reče Gospod: Oprostio sam po tvojoj reči.
14:21 Ali koliko ja zaista živim, sva će zemlja biti ispunjena slavom
Gospod.
14:22 Jer svi oni ljudi koji su videli moju slavu i moja čuda koja sam ja
učinio u Egiptu i u pustinji, i iskušali su me sada ovih deset
puta, a nisam poslušao moj glas;
14:23 Zaista neće vidjeti zemlju za koju sam se zakleo njihovim očevima,
niti će to vidjeti niko od onih koji su me provocirali:
14:24 Ali moj sluga Kaleb, jer je imao drugog duha sa sobom, i ima
slijedio me potpuno, njega ću dovesti u zemlju u koju je otišao; i
njegovo sjeme će ga posjedovati.
14:25 (Sada su Amalečani i Kanaanci živjeli u dolini.) Sutra
okreni te i odvedi te u pustinju uz put Crvenog mora.
14:26 I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:
14:27 Dokle ću da trpim ovu zlu skupštinu, koja mrmlja protiv
ja? Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih, koje su oni
žamor protiv mene.
14:28 Reci im: Zaista sam živ, govori Gospod, kao što ste govorili u
moje uši, pa ću i ja tebi:
14:29 Vaši leševi će pasti u ovoj pustinji; i sve su bile numerisane
od vas, po cijelom broju, od dvadeset godina i
gore, koji su mrmljali protiv mene,
14:30 Nesumnjivo nećete ući u zemlju u koju sam se zakleo
neka te nastani u njemu, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue
sin Nun.
14:31 Ali vaše mališane, za koje ste rekli da će biti plijen, ja ću ih dovesti
u, i oni će upoznati zemlju koju ste prezreli.
14:32 A vi, vaši leševi, oni će pasti u ovoj pustinji.
14:33 I vaša će djeca lutati po pustinji četrdeset godina i roditi
vaše bludnosti, sve dok se vaša leševina ne protrate u pustinji.
14:34 Po broju dana u kojima ste pretraživali zemlju, čak četrdeset
dana, svaki dan u godini, nosit ćete svoja bezakonja, čak četrdeset
godine, i znaćete da sam prekršio obećanje.
14:35 Ja, GOSPOD, rekao sam, ja ću sigurno učiniti svemu ovome zlu
zajednica, koja se okupila protiv mene: u ovoj pustinji
oni će biti uništeni i tamo će umrijeti.
14:36 I ljudi, koje je Mojsije poslao da pretraže zemlju, vratili su se i napravili
sav skup da mrmlja protiv njega, iznoseći klevetu
na zemlji,
14:37 Čak su i oni ljudi koji su izneli zao izveštaj o zemlji, umrli
kuga pred GOSPODOM.
14:38 Ali Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji su bili od
ljudi koji su otišli da pretražuju zemlju, živeli su i dalje.
14:39 I Mojsije je rekao ove riječi svim sinovima Izrailjevim
ljudi su jako tugovali.
14:40 I ustadoše rano ujutru i popeše se na vrh
goru govoreći: Evo, mi smo ovdje i poći ćemo na to mjesto
što je Jahve obećao, jer smo sagriješili.
14:41 I reče Mojsije: Zašto sada kršite zapovest
GOSPODE? ali neće napredovati.
14:42 Ne idi, jer Gospod nije među vama; da ne budete pre udareni
svoje neprijatelje.
14:43 Jer Amalečani i Kanaanci su pred vama, i vi ćete
pasti od mača, jer ste se dakle odvratili od Gospoda
GOSPOD neće biti s tobom.
14:44 Ali oni su se usuđivali da se popnu na vrh brda: ipak kovčeg
Savez Jahvin i Mojsije nisu izašli iz tabora.
14:45 Tada siđoše Amalečani i Kanaanci koji su živjeli u tom
brdo, i pobi ih i smuti ih sve do Horme.