Brojevi
11:1 I kad se narod tužio, to se ne sviđalo Gospodu i Gospodu
čuo; i njegov gnjev se raspali; i oganj GOSPODNJI gori
među njima i progutao one koji su bili u krajnjim krajevima
kamp.
11:2 I narod zavapi Mojsiju; i kad se Mojsije pomoli Gospodu,
vatra je ugašena.
11:3 I nazva mjesto Tabera, jer je oganj
GOSPOD gori među njima.
11:4 I miješano mnoštvo koje je bilo među njima palo je u požudu
I sinovi Izraelovi opet zaplakaše i rekoše: "Ko će nas dati tijelom?"
jesti?
11:5 Sjećamo se ribe koju smo jeli slobodno u Egiptu; krastavci,
i dinje, i praziluk, i luk, i beli luk:
11:6 Ali sada se naša duša osušila: nema ništa osim ovoga
mana, pred našim očima.
11:7 A mana je bila kao zrno korijandera, a boja mu je bila
boja bdelijuma.
11:8 I išao je narod, skupljao ga i mleo u mlinovima, ili
istuci ga u mužaru, ispeče ga u tepsiji i napravi kolače od njega: i
okus je bio kao okus svježeg ulja.
11:9 I kad je rosa pala na logor noću, pala je mana
to.
11:10 Tada je Mojsije čuo kako narod plače po svojim porodicama, svaki čovjek unutra
vrata njegova šatora, i gnjev Jahvin silno se raspali;
Mojsije je takođe bio nezadovoljan.
11:11 I reče Mojsije Gospodu: Zašto si napao slugu svojega?
i zbog čega ne nađoh milost u očima tvojim da polažeš
teret svih ovih ljudi na meni?
11:12 Jesam li začeo sve ove ljude? jesam li ih ja rodio, da si ti
trebao bi mi reći: Nosi ih u svojim njedrima, kao otac dojilja
rodi dojilje u zemlju koju si im se zakleo
očevi?
11:13 Otkud da imam meso da dam celom ovom narodu? jer oni plaču
meni govoreći: daj nam mesa da jedemo.
11:14 Ne mogu sam da podnesem sve ove ljude, jer je preteško
ja.
11:15 I ako tako postupiš sa mnom, ubij me, molim te, iz ruke, ako
našao milost u tvojim očima; i da ne vidim svoju jadnost.
11:16 I reče Gospod Mojsiju: Sakupi mi sedamdeset ljudi od starešina
Izraela, za koga znaš da su starešine naroda, i
oficiri nad njima; i dovedite ih u šator
kongregaciju, da mogu stajati tamo s tobom.
11:17 I sići ću i razgovarati s tobom tamo, i uzeću od
duh koji je na tebi i staviće ga na njih; i oni će
nosi sa sobom teret naroda, da ga ne nosiš sam
sam.
11:18 I reci narodu: Posvetite se sutrašnji dan, i
meso ćete jesti, jer ste plakali u ušima Gospodnjim govoreći:
Ko će nam dati meso da jedemo? jer nam je bilo dobro u Egiptu:
zato će vam Jahve dati meso i jedite.
11:19 Ne jedite jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana,
niti dvadeset dana;
11:20 Ali čak ceo mesec, dok vam ne izađe na nozdrve, i biće
odvratni vam jer ste prezreli Gospoda koji jeste
među vama i plakali pred njim govoreći: Zašto smo izašli?
Egipat?
11:21 I reče Mojsije: Naroda među kojima sam ja šest stotina hiljada
lakaji; a ti si rekao: dat ću im meso da jedu a
cijeli mjesec.
11:22 Da li će se za njih poklati stada i krda da im bude dovoljno? ili
hoće li se sve ribe morske skupiti za njih, da bude dovoljno
njih?
11:23 I reče Gospod Mojsiju: Je li ruka Gospodnja omakla? ti ćeš
vidi sad hoće li ti se ispuniti moja riječ ili ne.
11:24 I iziđe Mojsije i javi narodu riječi Gospodnje, i
okupio sedamdeset ljudi od starešina naroda i postavio ih okolo
o tabernakulu.
11:25 I Gospod siđe u oblaku, i reče mu, i uze od
duha koji je bio na njemu i dao ga sedamdesetorici starješina; i to
dogodilo se da su, kada je duh počinuo na njima, proricali,
i nije prestala.
11:26 Ali ostala su dvojica ljudi u logoru, jedan se zvao
Eldad, i ime drugog Medada: i duh je počivao na njima;
i oni su bili od onih koji su bili napisani, ali nisu izašli u
tabernakul: i prorokovali su u logoru.
11:27 I otrča jedan mladić i reče Mojsiju i reče: Eldad i Medad rade
prorokuju u logoru.
11:28 I Jošua, sin Nunov, Mojsijev sluga, jedan od njegovih mladića,
odgovori i reče: Gospodaru Mojsije, zabrani im.
11:29 I reče mu Mojsije: zavidiš li zbog mene? da li bog to sve
Jahvin narod je bio proroci, i da će GOSPOD staviti svoj duh
na njih!
11:30 I Mojsije ga uvede u tabor, njega i starješine Izraelove.
11:31 I iziđe vjetar od Gospoda, i donese prepelice iz zemlje
more, i neka padnu pored logora, kao da je to jedan dan putovanja na ovome
strane, i takoreći jedan dan putovanja s druge strane, okolo
logor, i kao da je bio dva lakta visok na licu zemlje.
11:32 I narod je ustajao ceo taj dan, i svu tu noć, i sve
sutradan, i skupili su prepelice: onaj koji je sakupio najmanje je sakupio
deset homera: i oni su ih sve raširili za sebe unaokolo
kamp.
11:33 I dok im je meso još bilo među zubima, pre nego što su ga sažvakali,
gnjev se Gospodnji raspali na narod, i Jahve udari
ljudi sa veoma velikom kugom.
11:34 I nazva to mjesto Kibrothhattaavah, jer tamo
sahranili su ljude koji su željni.
11:35 I narod je krenuo iz Kibrothataave u Hazerot; i prebivalište
u Hazerothu.