Brojevi 11:1 I kad se narod tužio, to se ne sviđalo Gospodu i Gospodu čuo; i njegov gnjev se raspali; i oganj GOSPODNJI gori među njima i progutao one koji su bili u krajnjim krajevima kamp. 11:2 I narod zavapi Mojsiju; i kad se Mojsije pomoli Gospodu, vatra je ugašena. 11:3 I nazva mjesto Tabera, jer je oganj GOSPOD gori među njima. 11:4 I miješano mnoštvo koje je bilo među njima palo je u požudu I sinovi Izraelovi opet zaplakaše i rekoše: "Ko će nas dati tijelom?" jesti? 11:5 Sjećamo se ribe koju smo jeli slobodno u Egiptu; krastavci, i dinje, i praziluk, i luk, i beli luk: 11:6 Ali sada se naša duša osušila: nema ništa osim ovoga mana, pred našim očima. 11:7 A mana je bila kao zrno korijandera, a boja mu je bila boja bdelijuma. 11:8 I išao je narod, skupljao ga i mleo u mlinovima, ili istuci ga u mužaru, ispeče ga u tepsiji i napravi kolače od njega: i okus je bio kao okus svježeg ulja. 11:9 I kad je rosa pala na logor noću, pala je mana to. 11:10 Tada je Mojsije čuo kako narod plače po svojim porodicama, svaki čovjek unutra vrata njegova šatora, i gnjev Jahvin silno se raspali; Mojsije je takođe bio nezadovoljan. 11:11 I reče Mojsije Gospodu: Zašto si napao slugu svojega? i zbog čega ne nađoh milost u očima tvojim da polažeš teret svih ovih ljudi na meni? 11:12 Jesam li začeo sve ove ljude? jesam li ih ja rodio, da si ti trebao bi mi reći: Nosi ih u svojim njedrima, kao otac dojilja rodi dojilje u zemlju koju si im se zakleo očevi? 11:13 Otkud da imam meso da dam celom ovom narodu? jer oni plaču meni govoreći: daj nam mesa da jedemo. 11:14 Ne mogu sam da podnesem sve ove ljude, jer je preteško ja. 11:15 I ako tako postupiš sa mnom, ubij me, molim te, iz ruke, ako našao milost u tvojim očima; i da ne vidim svoju jadnost. 11:16 I reče Gospod Mojsiju: Sakupi mi sedamdeset ljudi od starešina Izraela, za koga znaš da su starešine naroda, i oficiri nad njima; i dovedite ih u šator kongregaciju, da mogu stajati tamo s tobom. 11:17 I sići ću i razgovarati s tobom tamo, i uzeću od duh koji je na tebi i staviće ga na njih; i oni će nosi sa sobom teret naroda, da ga ne nosiš sam sam. 11:18 I reci narodu: Posvetite se sutrašnji dan, i meso ćete jesti, jer ste plakali u ušima Gospodnjim govoreći: Ko će nam dati meso da jedemo? jer nam je bilo dobro u Egiptu: zato će vam Jahve dati meso i jedite. 11:19 Ne jedite jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, niti dvadeset dana; 11:20 Ali čak ceo mesec, dok vam ne izađe na nozdrve, i biće odvratni vam jer ste prezreli Gospoda koji jeste među vama i plakali pred njim govoreći: Zašto smo izašli? Egipat? 11:21 I reče Mojsije: Naroda među kojima sam ja šest stotina hiljada lakaji; a ti si rekao: dat ću im meso da jedu a cijeli mjesec. 11:22 Da li će se za njih poklati stada i krda da im bude dovoljno? ili hoće li se sve ribe morske skupiti za njih, da bude dovoljno njih? 11:23 I reče Gospod Mojsiju: Je li ruka Gospodnja omakla? ti ćeš vidi sad hoće li ti se ispuniti moja riječ ili ne. 11:24 I iziđe Mojsije i javi narodu riječi Gospodnje, i okupio sedamdeset ljudi od starešina naroda i postavio ih okolo o tabernakulu. 11:25 I Gospod siđe u oblaku, i reče mu, i uze od duha koji je bio na njemu i dao ga sedamdesetorici starješina; i to dogodilo se da su, kada je duh počinuo na njima, proricali, i nije prestala. 11:26 Ali ostala su dvojica ljudi u logoru, jedan se zvao Eldad, i ime drugog Medada: i duh je počivao na njima; i oni su bili od onih koji su bili napisani, ali nisu izašli u tabernakul: i prorokovali su u logoru. 11:27 I otrča jedan mladić i reče Mojsiju i reče: Eldad i Medad rade prorokuju u logoru. 11:28 I Jošua, sin Nunov, Mojsijev sluga, jedan od njegovih mladića, odgovori i reče: Gospodaru Mojsije, zabrani im. 11:29 I reče mu Mojsije: zavidiš li zbog mene? da li bog to sve Jahvin narod je bio proroci, i da će GOSPOD staviti svoj duh na njih! 11:30 I Mojsije ga uvede u tabor, njega i starješine Izraelove. 11:31 I iziđe vjetar od Gospoda, i donese prepelice iz zemlje more, i neka padnu pored logora, kao da je to jedan dan putovanja na ovome strane, i takoreći jedan dan putovanja s druge strane, okolo logor, i kao da je bio dva lakta visok na licu zemlje. 11:32 I narod je ustajao ceo taj dan, i svu tu noć, i sve sutradan, i skupili su prepelice: onaj koji je sakupio najmanje je sakupio deset homera: i oni su ih sve raširili za sebe unaokolo kamp. 11:33 I dok im je meso još bilo među zubima, pre nego što su ga sažvakali, gnjev se Gospodnji raspali na narod, i Jahve udari ljudi sa veoma velikom kugom. 11:34 I nazva to mjesto Kibrothhattaavah, jer tamo sahranili su ljude koji su željni. 11:35 I narod je krenuo iz Kibrothataave u Hazerot; i prebivalište u Hazerothu.