Nehemija
5:1 I nastade veliki vapaj naroda i njihovih žena protiv njih
braćo Jevreji.
5:2 Jer bilo je onih koji govore: nas, sinova i kćeri naših, mnogo je.
zato im uzimamo žito, da jedemo i živimo.
5:3 Bilo je i onih koji su govorili: Založili smo svoje zemlje, vinograde,
i kuće, da kupimo kukuruz, zbog nestašice.
5:4 Bilo je i onih koji govore: Pozajmili smo novac za kraljeve
danak, i to na naše zemlje i vinograde.
5:5 Ali sada je naše tijelo kao tijelo naše braće, naša djeca kao njihova
djeca: i evo, mi ropstvujemo svoje sinove i svoje kćeri
budite sluge, a neke od naših kćeri su već dovedene u ropstvo:
niti je u našoj moći da ih otkupimo; jer drugi ljudi imaju našu zemlju
i vinograde.
5:6 I bio sam veoma ljut kada sam čuo njihov plač i ove reči.
5:7 Tada sam se posavetovao sam sa sobom, i ukorio sam plemiće i vladare,
i reče im: "Svako od svog brata uzimate kamatu." I postavio sam
veliki skup protiv njih.
5:8 I rekoh im: Mi smo po svojoj moći otkupili svoju braću
Jevreji, koji su prodani neznabošcima; i hoćete li uopće prodati svoje
braćo? ili će nam se prodati? Onda su šutjeli, i
našao ništa za odgovor.
5:9 I rekoh: Nije dobro što činite; ne treba li hodati u strahu
našeg Boga zbog sramote neznabožaca naših neprijatelja?
5:10 I ja, i moja braća i moje sluge, mogu tražiti od njih novac
i kukuruz: Molim te, ostavimo ovo lihvarstvo.
5:11 Vratite im, molim vas, čak i danas, njihove zemlje, njihove
vinograde, njihove masline i njihove kuće, također stoti dio
od novca i od žita, vina i ulja koje tražiš
njima.
5:12 Tada rekoše: Vratit ćemo ih i nećemo ništa od njih tražiti;
pa ćemo učiniti kako kažeš. Onda sam pozvao sveštenike i uzeo
zakleti se da će činiti prema ovom obećanju.
5:13 Takođe sam protresao krilo i rekao: Tako da Bog istresi svakog čoveka iz njegovog
kuće, i od svog rada, koji ne izvrši ovo obećanje, čak ni ovako
neka bude istresen i ispražnjen. I sav skup reče: Amin, i
hvalili GOSPODA. I narod je uradio u skladu sa ovim obećanjem.
5:14 Štaviše od vremena kada sam imenovan za njihovog guvernera u
zemlju Judinu, od dvadesete godine pa do tridesete druge
godine kralja Artakserksa, odnosno dvanaest godina, ja i moja braća
nisu jeli hljeb namjesnika.
5:15 Ali bivši guverneri koji su bili prije mene bili su zaduženi
narod i uzeše od njih kruha i vina, osim četrdeset šekela
od srebra; da, čak i njihove sluge golo vladaju ljudima: ali tako
zar nisam, zbog straha Božijeg.
5:16 Da, i ja sam nastavio da radim na ovom zidu, niti smo ga kupili
zemlju: i sve moje sluge su se okupile tamo na poslu.
5:17 Štaviše, za mojim stolom je bilo sto pedeset Jevreja i
vladari, osim onih koji su nam došli iz redova neznabožaca koji su
o nama.
5:18 A ono što mi je pripremano svaki dan bio je jedan vol i šest izbora
ovce; spremale su mi se i živine, i jednom u deset dana skladište
sve vrste vina: ali za sve ovo nisam tražio hleb od
guverner, jer je ropstvo bilo teško za ovaj narod.
5:19 Misli na mene, Bože moj, za dobro, prema svemu što sam učinio
ovaj narod.