Nehemija 5:1 I nastade veliki vapaj naroda i njihovih žena protiv njih braćo Jevreji. 5:2 Jer bilo je onih koji govore: nas, sinova i kćeri naših, mnogo je. zato im uzimamo žito, da jedemo i živimo. 5:3 Bilo je i onih koji su govorili: Založili smo svoje zemlje, vinograde, i kuće, da kupimo kukuruz, zbog nestašice. 5:4 Bilo je i onih koji govore: Pozajmili smo novac za kraljeve danak, i to na naše zemlje i vinograde. 5:5 Ali sada je naše tijelo kao tijelo naše braće, naša djeca kao njihova djeca: i evo, mi ropstvujemo svoje sinove i svoje kćeri budite sluge, a neke od naših kćeri su već dovedene u ropstvo: niti je u našoj moći da ih otkupimo; jer drugi ljudi imaju našu zemlju i vinograde. 5:6 I bio sam veoma ljut kada sam čuo njihov plač i ove reči. 5:7 Tada sam se posavetovao sam sa sobom, i ukorio sam plemiće i vladare, i reče im: "Svako od svog brata uzimate kamatu." I postavio sam veliki skup protiv njih. 5:8 I rekoh im: Mi smo po svojoj moći otkupili svoju braću Jevreji, koji su prodani neznabošcima; i hoćete li uopće prodati svoje braćo? ili će nam se prodati? Onda su šutjeli, i našao ništa za odgovor. 5:9 I rekoh: Nije dobro što činite; ne treba li hodati u strahu našeg Boga zbog sramote neznabožaca naših neprijatelja? 5:10 I ja, i moja braća i moje sluge, mogu tražiti od njih novac i kukuruz: Molim te, ostavimo ovo lihvarstvo. 5:11 Vratite im, molim vas, čak i danas, njihove zemlje, njihove vinograde, njihove masline i njihove kuće, također stoti dio od novca i od žita, vina i ulja koje tražiš njima. 5:12 Tada rekoše: Vratit ćemo ih i nećemo ništa od njih tražiti; pa ćemo učiniti kako kažeš. Onda sam pozvao sveštenike i uzeo zakleti se da će činiti prema ovom obećanju. 5:13 Takođe sam protresao krilo i rekao: Tako da Bog istresi svakog čoveka iz njegovog kuće, i od svog rada, koji ne izvrši ovo obećanje, čak ni ovako neka bude istresen i ispražnjen. I sav skup reče: Amin, i hvalili GOSPODA. I narod je uradio u skladu sa ovim obećanjem. 5:14 Štaviše od vremena kada sam imenovan za njihovog guvernera u zemlju Judinu, od dvadesete godine pa do tridesete druge godine kralja Artakserksa, odnosno dvanaest godina, ja i moja braća nisu jeli hljeb namjesnika. 5:15 Ali bivši guverneri koji su bili prije mene bili su zaduženi narod i uzeše od njih kruha i vina, osim četrdeset šekela od srebra; da, čak i njihove sluge golo vladaju ljudima: ali tako zar nisam, zbog straha Božijeg. 5:16 Da, i ja sam nastavio da radim na ovom zidu, niti smo ga kupili zemlju: i sve moje sluge su se okupile tamo na poslu. 5:17 Štaviše, za mojim stolom je bilo sto pedeset Jevreja i vladari, osim onih koji su nam došli iz redova neznabožaca koji su o nama. 5:18 A ono što mi je pripremano svaki dan bio je jedan vol i šest izbora ovce; spremale su mi se i živine, i jednom u deset dana skladište sve vrste vina: ali za sve ovo nisam tražio hleb od guverner, jer je ropstvo bilo teško za ovaj narod. 5:19 Misli na mene, Bože moj, za dobro, prema svemu što sam učinio ovaj narod.