Nehemija 4:1 Ali kad je Sanbalat čuo da smo podigli zid, razgnjevio se i naljutio se i rugao se Židovima. 4:2 I govoraše pred braćom svojom i vojskom Samarijske, i reče: Šta? da li ovi slabi Jevreji? hoće li se ojačati? hoće li se žrtvovati? hoće li završiti za jedan dan? hoće li oživjeti kamenje iz gomile smeća koje se spaljuju? 4:3 A Tobija Amonac je bio kraj njega i rekao je: "Čak i ono što oni." grade, ako se lisica popne, čak će srušiti njihov kameni zid. 4:4 Čuj, Bože naš; jer smo prezreni, i njihovu sramotu okrenu na njih vlastitu glavu i daj ih za plijen u zemlji zarobljeništva: 4:5 I ne pokrivajte bezakonje njihovo, i grijeh njihov neka se ne izbriše pred tobom, jer su te razgnjevili pred graditeljima. 4:6 Tako smo izgradili zid; i sav je zid bio spojen na pola od toga: jer su ljudi imali pameti da rade. 4:7 Ali dogodi se da kada Sanbalat, Tobija i Arapi, a Amonci i Ašdodi čuli su da su zidovi Jeruzalema su nadoknađeni, a da su kršenja počela da se zaustavljaju, onda jesu veoma ljut, 4:8 I urotili su se svi zajedno da dođu i da se bore protiv njih Jerusalim, i da ga ometa. 4:9 Ipak smo se pomolili Bogu svome, i bdjeli njih dan i noć, zbog njih. 4:10 I reče Juda: Snaga nosilaca tereta se raspada, i ima mnogo smeća; tako da nismo u mogućnosti da izgradimo zid. 4:11 A naši protivnici rekoše: Neće saznati, niti će vidjeti dok mi ne dođemo usred njih, i pobijte ih, i učinite da posao prestane. 4:12 I dogodi se da kada dođoše Jevreji koji su živeli pored njih, oni rekao nam deset puta: Sa svih mjesta odakle nam se vraćate oni će biti na vama. 4:13 Zato postavi I na niža mesta iza zida, a na viša mjesta, čak sam i narod poganjao njihove porodice svojim mačevima, njihova koplja i lukove. 4:14 I pogledah, i ustadoh, i rekoh plemićima i vladarima: a ostalom narodu: Ne bojte ih se: zapamtite GOSPODE, koji je veliki i strašni, i bori se za svoju braću, svoju sinovi, i vaše kćeri, vaše žene i vaše kuće. 4:15 I dogodi se, kada su naši neprijatelji čuli da nam je poznato, i Bog je poništio njihov savjet, da smo sve nas vratili do zida, svako na svoj posao. 4:16 I od tog vremena pa nadalje polovina mojih slugu urađen u djelu, a druga polovina njih je držala oba koplja, štitovi, i lukovi, i habergeoni; a vladari su bili iza čitavog doma Judinog. 4:17 Oni koji su zidali na zidu, i oni koji su nosili breme, sa njima to natovareno, svako sa jednom svojom rukom upletenom u posao, i drugom rukom je držao oružje. 4:18 Za graditelje, svako je imao svoj mač opasan uz bok, i tako izgrađeno. I onaj koji je trubio bio je pored mene. 4:19 I rekoh plemićima, i vladarima, i ostalima ljudi, posao je veliki i veliki, a mi smo razdvojeni na zidu, jedan daleko od drugog. 4:20 Na kom mjestu, dakle, čujete zvuk trube, sklonite se tamo do nas: naš Bog će se boriti za nas. 4:21 Tako smo radili na poslu: i polovina njih je držala koplja iz izlazak jutra dok se nisu pojavile zvezde. 4:22 Isto tako u isto vrijeme rekoh narodu: Neka svako sa svojim dom za sluge u Jerusalimu, da im noću budu stražari nas, i rad na dan. 4:23 Dakle, ni ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni ljudi iz straže koji me je pratio, niko od nas nije skidao odeću, osim toga odložite ih na pranje.