Nehemija
4:1 Ali kad je Sanbalat čuo da smo podigli zid,
razgnjevio se i naljutio se i rugao se Židovima.
4:2 I govoraše pred braćom svojom i vojskom Samarijske, i reče: Šta?
da li ovi slabi Jevreji? hoće li se ojačati? hoće li se žrtvovati?
hoće li završiti za jedan dan? hoće li oživjeti kamenje iz
gomile smeća koje se spaljuju?
4:3 A Tobija Amonac je bio kraj njega i rekao je: "Čak i ono što oni."
grade, ako se lisica popne, čak će srušiti njihov kameni zid.
4:4 Čuj, Bože naš; jer smo prezreni, i njihovu sramotu okrenu na njih
vlastitu glavu i daj ih za plijen u zemlji zarobljeništva:
4:5 I ne pokrivajte bezakonje njihovo, i grijeh njihov neka se ne izbriše
pred tobom, jer su te razgnjevili pred graditeljima.
4:6 Tako smo izgradili zid; i sav je zid bio spojen na pola
od toga: jer su ljudi imali pameti da rade.
4:7 Ali dogodi se da kada Sanbalat, Tobija i Arapi,
a Amonci i Ašdodi čuli su da su zidovi Jeruzalema
su nadoknađeni, a da su kršenja počela da se zaustavljaju, onda jesu
veoma ljut,
4:8 I urotili su se svi zajedno da dođu i da se bore protiv njih
Jerusalim, i da ga ometa.
4:9 Ipak smo se pomolili Bogu svome, i bdjeli
njih dan i noć, zbog njih.
4:10 I reče Juda: Snaga nosilaca tereta se raspada, i
ima mnogo smeća; tako da nismo u mogućnosti da izgradimo zid.
4:11 A naši protivnici rekoše: Neće saznati, niti će vidjeti dok mi ne dođemo
usred njih, i pobijte ih, i učinite da posao prestane.
4:12 I dogodi se da kada dođoše Jevreji koji su živeli pored njih, oni
rekao nam deset puta: Sa svih mjesta odakle nam se vraćate
oni će biti na vama.
4:13 Zato postavi I na niža mesta iza zida, a na viša
mjesta, čak sam i narod poganjao njihove porodice svojim mačevima,
njihova koplja i lukove.
4:14 I pogledah, i ustadoh, i rekoh plemićima i vladarima:
a ostalom narodu: Ne bojte ih se: zapamtite
GOSPODE, koji je veliki i strašni, i bori se za svoju braću, svoju
sinovi, i vaše kćeri, vaše žene i vaše kuće.
4:15 I dogodi se, kada su naši neprijatelji čuli da nam je poznato,
i Bog je poništio njihov savjet, da smo sve nas vratili
do zida, svako na svoj posao.
4:16 I od tog vremena pa nadalje polovina mojih slugu
urađen u djelu, a druga polovina njih je držala oba koplja,
štitovi, i lukovi, i habergeoni; a vladari su bili
iza čitavog doma Judinog.
4:17 Oni koji su zidali na zidu, i oni koji su nosili breme, sa njima
to natovareno, svako sa jednom svojom rukom upletenom u posao, i
drugom rukom je držao oružje.
4:18 Za graditelje, svako je imao svoj mač opasan uz bok, i tako
izgrađeno. I onaj koji je trubio bio je pored mene.
4:19 I rekoh plemićima, i vladarima, i ostalima
ljudi, posao je veliki i veliki, a mi smo razdvojeni na zidu,
jedan daleko od drugog.
4:20 Na kom mjestu, dakle, čujete zvuk trube, sklonite se
tamo do nas: naš Bog će se boriti za nas.
4:21 Tako smo radili na poslu: i polovina njih je držala koplja iz
izlazak jutra dok se nisu pojavile zvezde.
4:22 Isto tako u isto vrijeme rekoh narodu: Neka svako sa svojim
dom za sluge u Jerusalimu, da im noću budu stražari
nas, i rad na dan.
4:23 Dakle, ni ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni ljudi iz straže
koji me je pratio, niko od nas nije skidao odeću, osim toga
odložite ih na pranje.