Micah
7:1 Jao meni! jer sam kao kad su ubrali letnje plodove, kao
nabrajanje grožđa berbe: nema grozda za jelo: duša moja
poželeo prvo zrelo voće.
7:2 Dobar čovjek je nestao sa zemlje, i nema nikoga pravog
među ljudima: svi oni čekaju krv; oni love svaki njegov
brat sa mrežom.
7:3 Da s obje ruke ozbiljno čine zlo, pita knez, i
sudija traži nagradu; a veliki čovjek, on izgovara svoje
vragolasta želja: pa je umotaju.
7:4 Najbolji od njih je kao trn: najuspravniji je oštriji od trna
živica: dolazi dan tvojih stražara i tvoje posjete; sada će biti
njihovu zbunjenost.
7:5 Ne vjerujte prijatelju, ne uzdajte se u vodiča: čuvajte se
vrata tvojih usta od one koja ti leži u njedrima.
7:6 Jer sin sramoti oca, kći se diže na nju
majka, snaha protiv svekrve; čovjekovi neprijatelji
su ljudi njegove vlastite kuće.
7:7 Zato ću se uzdati u Gospoda; Čekaću Boga svog
spasenje: moj Bog će me čuti.
7:8 Ne raduj se protiv mene, neprijatelju moj: kad padnem, ustat ću; kada ja
sjedi u tami, GOSPOD će mi biti svjetlo.
7:9 Ja ću podnijeti gnjev Gospodnji, jer sam sagriješio
njega, dok se ne izjasni za moju stvar i ne izvrši presudu za mene: on će donijeti
Izađem na svjetlost i gledaću njegovu pravednost.
7:10 Tada će ona koja je moja neprijateljica to vidjeti, i stid će je prekriti
koji mi reče: Gdje je Gospod Bog tvoj? moje će oči gledati
ona: sada će biti zgažena kao blato na ulicama.
7:11 U dan kada će se tvoji zidovi sagraditi, u taj dan će biti uredba
biti daleko.
7:12 I u taj dan doći će k tebi iz Asirije i iz zemlje
utvrđenih gradova, i od tvrđave čak do rijeke i od mora
do mora, i od planine do planine.
7:13 Ali zemlja će biti pusta zbog onih koji žive
u tome, za plod njihovih djela.
7:14 Pasi svoj narod štapom svojim, stado baštine svoje, koje prebiva
usamljeno u šumi, usred Karmela: neka se hrane u Bašanu
i Gilead, kao u starim danima.
7:15 Prema danima tvoga izlaska iz zemlje egipatske pokazaću
njemu čudesne stvari.
7:16 Narodi će vidjeti i posramiti se svom snagom: oni će
stavi ruku na usta, uši će im biti gluhe.
7:17 Lizaće prašinu kao zmija, izići će iz svojih
rupe kao crvi zemaljski: oni će se bojati Gospoda Boga našega,
i plašiću se zbog tebe.
7:18 Ko je Bog kao ti, koji oprašta bezakonje i prolazi pored
kršenje ostatka njegovog naslijeđa? ne zadržava svoj gnjev
dovijeka, jer voli milost.
7:19 On će se ponovo obratiti, sažaliće se na nas; on će pokoriti naše
bezakonja; a ti ćeš baciti sve njihove grijehe u dubine svijeta
more.
7:20 Istinu ćeš učiniti Jakovu, a milost Abrahamu, koja
zakleo si se ocima našim od davnina.