Micah 7:1 Jao meni! jer sam kao kad su ubrali letnje plodove, kao nabrajanje grožđa berbe: nema grozda za jelo: duša moja poželeo prvo zrelo voće. 7:2 Dobar čovjek je nestao sa zemlje, i nema nikoga pravog među ljudima: svi oni čekaju krv; oni love svaki njegov brat sa mrežom. 7:3 Da s obje ruke ozbiljno čine zlo, pita knez, i sudija traži nagradu; a veliki čovjek, on izgovara svoje vragolasta želja: pa je umotaju. 7:4 Najbolji od njih je kao trn: najuspravniji je oštriji od trna živica: dolazi dan tvojih stražara i tvoje posjete; sada će biti njihovu zbunjenost. 7:5 Ne vjerujte prijatelju, ne uzdajte se u vodiča: čuvajte se vrata tvojih usta od one koja ti leži u njedrima. 7:6 Jer sin sramoti oca, kći se diže na nju majka, snaha protiv svekrve; čovjekovi neprijatelji su ljudi njegove vlastite kuće. 7:7 Zato ću se uzdati u Gospoda; Čekaću Boga svog spasenje: moj Bog će me čuti. 7:8 Ne raduj se protiv mene, neprijatelju moj: kad padnem, ustat ću; kada ja sjedi u tami, GOSPOD će mi biti svjetlo. 7:9 Ja ću podnijeti gnjev Gospodnji, jer sam sagriješio njega, dok se ne izjasni za moju stvar i ne izvrši presudu za mene: on će donijeti Izađem na svjetlost i gledaću njegovu pravednost. 7:10 Tada će ona koja je moja neprijateljica to vidjeti, i stid će je prekriti koji mi reče: Gdje je Gospod Bog tvoj? moje će oči gledati ona: sada će biti zgažena kao blato na ulicama. 7:11 U dan kada će se tvoji zidovi sagraditi, u taj dan će biti uredba biti daleko. 7:12 I u taj dan doći će k tebi iz Asirije i iz zemlje utvrđenih gradova, i od tvrđave čak do rijeke i od mora do mora, i od planine do planine. 7:13 Ali zemlja će biti pusta zbog onih koji žive u tome, za plod njihovih djela. 7:14 Pasi svoj narod štapom svojim, stado baštine svoje, koje prebiva usamljeno u šumi, usred Karmela: neka se hrane u Bašanu i Gilead, kao u starim danima. 7:15 Prema danima tvoga izlaska iz zemlje egipatske pokazaću njemu čudesne stvari. 7:16 Narodi će vidjeti i posramiti se svom snagom: oni će stavi ruku na usta, uši će im biti gluhe. 7:17 Lizaće prašinu kao zmija, izići će iz svojih rupe kao crvi zemaljski: oni će se bojati Gospoda Boga našega, i plašiću se zbog tebe. 7:18 Ko je Bog kao ti, koji oprašta bezakonje i prolazi pored kršenje ostatka njegovog naslijeđa? ne zadržava svoj gnjev dovijeka, jer voli milost. 7:19 On će se ponovo obratiti, sažaliće se na nas; on će pokoriti naše bezakonja; a ti ćeš baciti sve njihove grijehe u dubine svijeta more. 7:20 Istinu ćeš učiniti Jakovu, a milost Abrahamu, koja zakleo si se ocima našim od davnina.