Matthew
14:1 U to vrijeme Irod tetrarh čuo je za slavu Isusovu,
14:2 I reče svojim slugama: Ovo je Jovan Krstitelj; on je uskrsnuo
mrtvi; i stoga se moćna djela pokazuju u njemu.
14:3 Jer Irod beše uhvatio Jovana, svezao ga i stavio u tamnicu
zbog Irodijade, žene njegovog brata Filipa.
14:4 Jer mu Jovan reče: Nije ti dopušteno da je imaš.
14:5 I kad je hteo da ga ubije, bojao se naroda,
jer su ga smatrali prorokom.
14:6 Ali kada se slavio Irodov rođendan, Irodijadina ćerka je igrala
pred njima i ugodio Irodu.
14:7 Tada je obećao uz zakletvu da će joj dati sve što bude tražila.
14:8 A ona, poučena od majke svoje, reče: Daj mi Jovana
Krstiteljeva glava u punjaču.
14:9 I kralju je bilo žao, ali zbog zakletve i onih koji
sjedio s njim za mesom, naredio je da joj ga daju.
14:10 I posla, i odrubi glavu Jovanu u tamnici.
14:11 I glava mu je donesena u punji, i data djevojci, i ona
donela je svojoj majci.
14:12 I dođoše njegovi učenici, i uzeše tijelo, i sahraniše ga, i odoše
i rekao Isusu.
14:13 Kada je Isus čuo za to, otišao je odande lađom u pustinjsko mesto
a kad su ljudi to čuli, krenuli su za njim pješice
van gradova.
14:14 I iziđe Isus i ugleda veliko mnoštvo, i potrese se
sažaljenje prema njima, i on je izliječio njihove bolesne.
14:15 I kad bi veče, pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Ovo je a
pustinjsko mesto, a vreme je prošlo; otjerati mnoštvo, to
mogu otići u sela i kupiti sebi namirnice.
14:16 Ali Isus im reče: Ne trebaju otići; dajte im da jedu.
14:17 A oni mu rekoše: imamo ovde samo pet hlebova i dve ribe.
14:18 Rekao je: Donesite mi ih ovamo.
14:19 I naredi narodu da sjedne na travu, i uze
pet hlebova i dve ribe, i pogledavši u nebo, blagoslovi,
i razlomi, i dade hljebove svojim učenicima, a učenici
mnoštvo.
14:20 I jedoše svi, i nasitiše se, i pokupiše komadiće
da je ostalo dvanaest korpi punih.
14:21 A onih koji su jeli beše oko pet hiljada muškaraca, osim žena i
djeca.
14:22 I odmah Isus prisili svoje učenike da uđu u lađu, i
da ode prije njega na drugu stranu, dok on otpusti mnoštvo.
14:23 I otpustivši narod, pope se na goru
odvojeno da se moli: a kad je došlo veče, on je bio tamo sam.
14:24 Ali brod je sada bio usred mora, bačen valovima: jer
vetar je bio suprotan.
14:25 I u četvrtu noćnu stražu Isus dođe k njima idući dalje
more.
14:26 I kad ga učenici videše kako hoda po moru, uznemiriše se,
govoreći: To je duh; i vikali su od straha.
14:27 Ali Isus im odmah progovori govoreći: Budite hrabri; TO JE
I; ne plaši se.
14:28 A Petar mu odgovori i reče: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem
te na vodi.
14:29 I reče: Dođi. I kada je Petar sišao s broda, on je
hodao po vodi, da bi otišao do Isusa.
14:30 Ali kada je video jak vetar, uplašio se; i počevši da
potonuo, povikao je govoreći: Gospode, spasi me.
14:31 I odmah Isus pruži ruku, uhvati ga i reče
njemu, malovjerni, zašto si posumnjao?
14:32 I kada su ušli u lađu, vetar je prestao.
14:33 Tada pristupiše oni koji su bili u lađi i pokloniše mu se govoreći: Od a
istina ti si Sin Božiji.
14:34 I kad pređoše, dođoše u zemlju Genezaretsku.
14:35 I kada su ljudi tog mesta saznali za njega, poslali su u
svu tu zemlju unaokolo i doveo k njemu sve što je bilo
bolestan;
14:36 I molio ga da dotaknu samo rub njegove haljine
onoliko koliko ih je dodirnulo bilo je savršeno cjelovito.