Matthew 14:1 U to vrijeme Irod tetrarh čuo je za slavu Isusovu, 14:2 I reče svojim slugama: Ovo je Jovan Krstitelj; on je uskrsnuo mrtvi; i stoga se moćna djela pokazuju u njemu. 14:3 Jer Irod beše uhvatio Jovana, svezao ga i stavio u tamnicu zbog Irodijade, žene njegovog brata Filipa. 14:4 Jer mu Jovan reče: Nije ti dopušteno da je imaš. 14:5 I kad je hteo da ga ubije, bojao se naroda, jer su ga smatrali prorokom. 14:6 Ali kada se slavio Irodov rođendan, Irodijadina ćerka je igrala pred njima i ugodio Irodu. 14:7 Tada je obećao uz zakletvu da će joj dati sve što bude tražila. 14:8 A ona, poučena od majke svoje, reče: Daj mi Jovana Krstiteljeva glava u punjaču. 14:9 I kralju je bilo žao, ali zbog zakletve i onih koji sjedio s njim za mesom, naredio je da joj ga daju. 14:10 I posla, i odrubi glavu Jovanu u tamnici. 14:11 I glava mu je donesena u punji, i data djevojci, i ona donela je svojoj majci. 14:12 I dođoše njegovi učenici, i uzeše tijelo, i sahraniše ga, i odoše i rekao Isusu. 14:13 Kada je Isus čuo za to, otišao je odande lađom u pustinjsko mesto a kad su ljudi to čuli, krenuli su za njim pješice van gradova. 14:14 I iziđe Isus i ugleda veliko mnoštvo, i potrese se sažaljenje prema njima, i on je izliječio njihove bolesne. 14:15 I kad bi veče, pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Ovo je a pustinjsko mesto, a vreme je prošlo; otjerati mnoštvo, to mogu otići u sela i kupiti sebi namirnice. 14:16 Ali Isus im reče: Ne trebaju otići; dajte im da jedu. 14:17 A oni mu rekoše: imamo ovde samo pet hlebova i dve ribe. 14:18 Rekao je: Donesite mi ih ovamo. 14:19 I naredi narodu da sjedne na travu, i uze pet hlebova i dve ribe, i pogledavši u nebo, blagoslovi, i razlomi, i dade hljebove svojim učenicima, a učenici mnoštvo. 14:20 I jedoše svi, i nasitiše se, i pokupiše komadiće da je ostalo dvanaest korpi punih. 14:21 A onih koji su jeli beše oko pet hiljada muškaraca, osim žena i djeca. 14:22 I odmah Isus prisili svoje učenike da uđu u lađu, i da ode prije njega na drugu stranu, dok on otpusti mnoštvo. 14:23 I otpustivši narod, pope se na goru odvojeno da se moli: a kad je došlo veče, on je bio tamo sam. 14:24 Ali brod je sada bio usred mora, bačen valovima: jer vetar je bio suprotan. 14:25 I u četvrtu noćnu stražu Isus dođe k njima idući dalje more. 14:26 I kad ga učenici videše kako hoda po moru, uznemiriše se, govoreći: To je duh; i vikali su od straha. 14:27 Ali Isus im odmah progovori govoreći: Budite hrabri; TO JE I; ne plaši se. 14:28 A Petar mu odgovori i reče: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem te na vodi. 14:29 I reče: Dođi. I kada je Petar sišao s broda, on je hodao po vodi, da bi otišao do Isusa. 14:30 Ali kada je video jak vetar, uplašio se; i počevši da potonuo, povikao je govoreći: Gospode, spasi me. 14:31 I odmah Isus pruži ruku, uhvati ga i reče njemu, malovjerni, zašto si posumnjao? 14:32 I kada su ušli u lađu, vetar je prestao. 14:33 Tada pristupiše oni koji su bili u lađi i pokloniše mu se govoreći: Od a istina ti si Sin Božiji. 14:34 I kad pređoše, dođoše u zemlju Genezaretsku. 14:35 I kada su ljudi tog mesta saznali za njega, poslali su u svu tu zemlju unaokolo i doveo k njemu sve što je bilo bolestan; 14:36 I molio ga da dotaknu samo rub njegove haljine onoliko koliko ih je dodirnulo bilo je savršeno cjelovito.