Matthew
13:1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće i sede kraj mora.
13:2 I sakupi se k njemu veliki narod, tako da je otišao
u brod i sjeo; i čitavo mnoštvo stajaše na obali.
13:3 I reče im mnogo stvari u prispodobama govoreći: Gle, sijač
otišao da seje;
13:4 I kad je posejao, palo je jedno seme pored puta, i ptice su došle
i progutao ih:
13:5 Neki su pali na kamenita mesta, gde nisu imali mnogo zemlje: i
odmah su iznikli, jer nisu imali duboku zemlju.
13:6 I kad sunce iziđe, spališe se; i zato što nisu imali
korijen, osušili su se.
13:7 A neki padoše među trnje; i trnje je izniklo i zadavilo ih:
13:8 Ali drugi padoše u dobru zemlju i donedoše plod, neki an
stostruko, neko šezdesetostruko, neko tridesetostruko.
13:9 Ko ima uši da čuje neka čuje.
13:10 I pristupiše učenici i rekoše mu: Zašto im govoriš
u parabolama?
13:11 On odgovori i reče im: Jer vam je dano da znate
misterije kraljevstva nebeskog, ali im ono nije dato.
13:12 Jer ko ima, njemu će se dati, i imaće više
obilje: a ko nema, od njega će se čak i oduzeti
da on ima.
13:13 Zato im govorim u prispodobama: jer oni vide ne vide; i
slušajući ne čuju, niti razumiju.
13:14 I u njima se ispunilo Isaijino proročanstvo koje kaže: Slušanjem
čućete i nećete razumjeti; i videćete videćete, i
neće uočiti:
13:15 Jer je srce ovog naroda ojađeno, a uši su im otupele
sluh i oči su im zatvorili; da u bilo kom trenutku ne bi trebali
vide svojim očima i čuju svojim ušima, i treba da razumeju sa
njihovo srce, i treba se obratiti, i ja bih ih trebao izliječiti.
13:16 Ali blagoslovene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.
13:17 Jer, zaista vam kažem, da mnogi proroci i pravednici imaju
željeli vidjeti one stvari koje vidite, a niste ih vidjeli; i to
slušajte ono što čujete, a niste čuli.
13:18 Čujte, dakle, priču o sijaču.
13:19 Kad neko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije je,
tada dolazi zli i hvata ono što je posijano u njegovom
srce. Ovo je onaj koji je usput primio sjeme.
13:20 Ali ko je primio seme u kamenita mesta, taj je taj
čuje riječ, i odmah je s radošću prima;
13:21 Ali on nema korena u sebi, nego traje neko vreme: za kada
nevolja ili progon nastaje zbog riječi, pomalo on jeste
uvrijeđen.
13:22 I koji je primio sjeme među trnje je onaj koji sluša riječ;
i briga za ovaj svijet, i prijevarnost bogatstva, guše
riječ, i on postaje neplodan.
13:23 Ali onaj koji je primio seme u dobru zemlju je onaj koji sluša
riječ, i razumije je; koji takođe donosi plod i donosi
četvrto, neko stostruko, neko šezdeset, neko trideset.
13:24 Izneo im je drugu prispodobu govoreći: Carstvo nebesko je
upoređen sa čovekom koji je posejao dobro seme na svojoj njivi:
13:25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj među pšenicu, i
otišao svojim putem.
13:26 Ali kada je oštrica iznikla i donela plod, tada se pojavila
kukolj takođe.
13:27 I dođoše sluge domaćina i rekoše mu: Gospodine, jesam
zar ne seješ dobro sjeme na svojoj njivi? odakle onda kukolj?
13:28 On im reče: Neprijatelj je ovo učinio. Sluge mu rekoše:
Hoćeš li onda da odemo i sakupimo ih?
13:29 Ali on reče: Ne; da, dok skupljate kukolj, ne iskorijenite i njega
pšenica sa njima.
13:30 Neka oboje rastu zajedno do žetve: a u vrijeme žetve I
Reći će žeteocima: Skupite najprije kukolj i svežite
u zavežljaje da ih spali; ali skupi pšenicu u moju štalu.
13:31 Drugu prispodobu iznese im, govoreći: Carstvo nebesko je
kao zrno gorušičino, koje je čovek uzeo i posejao u svoje
polje:
13:32 Koje je zaista najmanje od svih sjemenki: ali kada se uzgaja, ono je
najveći među biljem, i postaje drvo, tako da ptice nebeske
doći i prenoćiti u njegovim ograncima.
13:33 Drugu prispodobu im reče; Kraljevstvo nebesko je slično
kvasac, koji je žena uzela i sakrila u tri mere brašna, do
cela je bila kvasana.
13:34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u parabolama; i bez
nije im rekao prispodobu:
13:35 Da se ispuni ono što je rekao prorok govoreći: I
otvorit će mi usta u parabolama; Izgovaraću stvari koje su sačuvane
tajna od postanka svijeta.
13:36 Tada Isus otpusti narod i uđe u kuću, i njegovu
pristupiše mu učenici govoreći: Objasni nam prispodobu o
kukolj polja.
13:37 On odgovori i reče im: Onaj koji sije dobro sjeme je Sin
čovjeka;
13:38 Polje je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva;
ali kukolj je sin zloga;
13:39 Neprijatelj koji ih je posijao je đavo; žetva je kraj
svijet; a žeteoci su anđeli.
13:40 Kako se dakle kukolj skuplja i spaljuje u vatri; tako će biti
biti na kraju ovog svijeta.
13:41 Sin Čovječji će poslati svoje anđele, i oni će se sabrati
njegovo kraljevstvo sve što vrijeđa i one koji čine bezakonje;
13:42 I baciće ih u peć ognjenu: tamo će biti plač i
škrgutanje zuba.
13:43 Tada će pravednici zasjati kao sunce u svom kraljevstvu
Oče. Ko ima uši da čuje neka čuje.
13:44 Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno u polju; the
koju čovjek kad nađe, sakrije, i od radosti ode i
prodaje sve što ima i kupuje tu njivu.
13:45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traži dobro
biseri:
13:46 Ko je, kada je našao jedan skupoceni biser, otišao i sve to prodao
imao je i kupio ga.
13:47 Opet, kraljevstvo nebesko je kao mreža bačena u
more, i sakupljene svih vrsta:
13:48 Koje su, kada se napunilo, izvukli na obalu, i sjeli, i skupili
dobro u posude, a loše odbaci.
13:49 Tako će biti na kraju sveta: anđeli će izaći, i
odvoji zle od pravednih,
13:50 I baciće ih u peć ognjenu: tamo će biti plač i
škrgutanje zuba.
13:51 Reče im Isus: Jeste li razumjeli sve ovo? Oni kazu
njemu: Da, Gospode.
13:52 Tada im reče: Zato svaki književnik koji je poučen
kraljevstvo nebesko je kao čovjek koji je domaćin, koji
iznosi iz svog blaga novo i staro.
13:53 I dogodi se da kada je Isus završio ove parabole, on
otputovao odatle.
13:54 I kada je došao u svoju zemlju, učio ih je u njihovoj
sinagoge, tako da su se začudili i rekli: "Odakle je
ovaj čovjek ovu mudrost i ova moćna djela?
13:55 Nije li ovo stolarov sin? zar se njegova majka ne zove Marija? i njegov
braćo, Jakov i Josij, Šimun i Juda?
13:56 A njegove sestre, zar nisu sve sa nama? Odakle onda ovom čovjeku sve
ove stvari?
13:57 I oni su se uvrijedili na njega. Ali Isus im reče: Prorok je
ne bez časti, osim u svojoj zemlji, iu svojoj kući.
13:58 I ne učini mnogo silnih djela tamo zbog njihovog nevjerstva.