Matthew 13:1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće i sede kraj mora. 13:2 I sakupi se k njemu veliki narod, tako da je otišao u brod i sjeo; i čitavo mnoštvo stajaše na obali. 13:3 I reče im mnogo stvari u prispodobama govoreći: Gle, sijač otišao da seje; 13:4 I kad je posejao, palo je jedno seme pored puta, i ptice su došle i progutao ih: 13:5 Neki su pali na kamenita mesta, gde nisu imali mnogo zemlje: i odmah su iznikli, jer nisu imali duboku zemlju. 13:6 I kad sunce iziđe, spališe se; i zato što nisu imali korijen, osušili su se. 13:7 A neki padoše među trnje; i trnje je izniklo i zadavilo ih: 13:8 Ali drugi padoše u dobru zemlju i donedoše plod, neki an stostruko, neko šezdesetostruko, neko tridesetostruko. 13:9 Ko ima uši da čuje neka čuje. 13:10 I pristupiše učenici i rekoše mu: Zašto im govoriš u parabolama? 13:11 On odgovori i reče im: Jer vam je dano da znate misterije kraljevstva nebeskog, ali im ono nije dato. 13:12 Jer ko ima, njemu će se dati, i imaće više obilje: a ko nema, od njega će se čak i oduzeti da on ima. 13:13 Zato im govorim u prispodobama: jer oni vide ne vide; i slušajući ne čuju, niti razumiju. 13:14 I u njima se ispunilo Isaijino proročanstvo koje kaže: Slušanjem čućete i nećete razumjeti; i videćete videćete, i neće uočiti: 13:15 Jer je srce ovog naroda ojađeno, a uši su im otupele sluh i oči su im zatvorili; da u bilo kom trenutku ne bi trebali vide svojim očima i čuju svojim ušima, i treba da razumeju sa njihovo srce, i treba se obratiti, i ja bih ih trebao izliječiti. 13:16 Ali blagoslovene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju. 13:17 Jer, zaista vam kažem, da mnogi proroci i pravednici imaju željeli vidjeti one stvari koje vidite, a niste ih vidjeli; i to slušajte ono što čujete, a niste čuli. 13:18 Čujte, dakle, priču o sijaču. 13:19 Kad neko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije je, tada dolazi zli i hvata ono što je posijano u njegovom srce. Ovo je onaj koji je usput primio sjeme. 13:20 Ali ko je primio seme u kamenita mesta, taj je taj čuje riječ, i odmah je s radošću prima; 13:21 Ali on nema korena u sebi, nego traje neko vreme: za kada nevolja ili progon nastaje zbog riječi, pomalo on jeste uvrijeđen. 13:22 I koji je primio sjeme među trnje je onaj koji sluša riječ; i briga za ovaj svijet, i prijevarnost bogatstva, guše riječ, i on postaje neplodan. 13:23 Ali onaj koji je primio seme u dobru zemlju je onaj koji sluša riječ, i razumije je; koji takođe donosi plod i donosi četvrto, neko stostruko, neko šezdeset, neko trideset. 13:24 Izneo im je drugu prispodobu govoreći: Carstvo nebesko je upoređen sa čovekom koji je posejao dobro seme na svojoj njivi: 13:25 Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj među pšenicu, i otišao svojim putem. 13:26 Ali kada je oštrica iznikla i donela plod, tada se pojavila kukolj takođe. 13:27 I dođoše sluge domaćina i rekoše mu: Gospodine, jesam zar ne seješ dobro sjeme na svojoj njivi? odakle onda kukolj? 13:28 On im reče: Neprijatelj je ovo učinio. Sluge mu rekoše: Hoćeš li onda da odemo i sakupimo ih? 13:29 Ali on reče: Ne; da, dok skupljate kukolj, ne iskorijenite i njega pšenica sa njima. 13:30 Neka oboje rastu zajedno do žetve: a u vrijeme žetve I Reći će žeteocima: Skupite najprije kukolj i svežite u zavežljaje da ih spali; ali skupi pšenicu u moju štalu. 13:31 Drugu prispodobu iznese im, govoreći: Carstvo nebesko je kao zrno gorušičino, koje je čovek uzeo i posejao u svoje polje: 13:32 Koje je zaista najmanje od svih sjemenki: ali kada se uzgaja, ono je najveći među biljem, i postaje drvo, tako da ptice nebeske doći i prenoćiti u njegovim ograncima. 13:33 Drugu prispodobu im reče; Kraljevstvo nebesko je slično kvasac, koji je žena uzela i sakrila u tri mere brašna, do cela je bila kvasana. 13:34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u parabolama; i bez nije im rekao prispodobu: 13:35 Da se ispuni ono što je rekao prorok govoreći: I otvorit će mi usta u parabolama; Izgovaraću stvari koje su sačuvane tajna od postanka svijeta. 13:36 Tada Isus otpusti narod i uđe u kuću, i njegovu pristupiše mu učenici govoreći: Objasni nam prispodobu o kukolj polja. 13:37 On odgovori i reče im: Onaj koji sije dobro sjeme je Sin čovjeka; 13:38 Polje je svijet; dobro sjeme su djeca kraljevstva; ali kukolj je sin zloga; 13:39 Neprijatelj koji ih je posijao je đavo; žetva je kraj svijet; a žeteoci su anđeli. 13:40 Kako se dakle kukolj skuplja i spaljuje u vatri; tako će biti biti na kraju ovog svijeta. 13:41 Sin Čovječji će poslati svoje anđele, i oni će se sabrati njegovo kraljevstvo sve što vrijeđa i one koji čine bezakonje; 13:42 I baciće ih u peć ognjenu: tamo će biti plač i škrgutanje zuba. 13:43 Tada će pravednici zasjati kao sunce u svom kraljevstvu Oče. Ko ima uši da čuje neka čuje. 13:44 Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno u polju; the koju čovjek kad nađe, sakrije, i od radosti ode i prodaje sve što ima i kupuje tu njivu. 13:45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traži dobro biseri: 13:46 Ko je, kada je našao jedan skupoceni biser, otišao i sve to prodao imao je i kupio ga. 13:47 Opet, kraljevstvo nebesko je kao mreža bačena u more, i sakupljene svih vrsta: 13:48 Koje su, kada se napunilo, izvukli na obalu, i sjeli, i skupili dobro u posude, a loše odbaci. 13:49 Tako će biti na kraju sveta: anđeli će izaći, i odvoji zle od pravednih, 13:50 I baciće ih u peć ognjenu: tamo će biti plač i škrgutanje zuba. 13:51 Reče im Isus: Jeste li razumjeli sve ovo? Oni kazu njemu: Da, Gospode. 13:52 Tada im reče: Zato svaki književnik koji je poučen kraljevstvo nebesko je kao čovjek koji je domaćin, koji iznosi iz svog blaga novo i staro. 13:53 I dogodi se da kada je Isus završio ove parabole, on otputovao odatle. 13:54 I kada je došao u svoju zemlju, učio ih je u njihovoj sinagoge, tako da su se začudili i rekli: "Odakle je ovaj čovjek ovu mudrost i ova moćna djela? 13:55 Nije li ovo stolarov sin? zar se njegova majka ne zove Marija? i njegov braćo, Jakov i Josij, Šimun i Juda? 13:56 A njegove sestre, zar nisu sve sa nama? Odakle onda ovom čovjeku sve ove stvari? 13:57 I oni su se uvrijedili na njega. Ali Isus im reče: Prorok je ne bez časti, osim u svojoj zemlji, iu svojoj kući. 13:58 I ne učini mnogo silnih djela tamo zbog njihovog nevjerstva.