Mark
12:1 I poče im govoriti u prispodobama. Izvjesni čovjek je podmetnuo a
vinograd, i ogradio ga, i iskopao mjesto za vinsku mast,
i sagradio kulu, i dao je vinogradarima, i otišao u daleko
zemlja.
12:2 I u doba posla posla k vinogradarima slugu da može
primiti od vinogradara plodove vinograda.
12:3 I uhvatiše ga, i pretukoše, i otprate ga praznog.
12:4 I opet posla k njima drugog slugu; i bacili su na njega
kamenjem, i ranio ga u glavu, i poslao ga sramotno
obrađeno.
12:5 I opet posla drugog; i njega su ubili, i mnoge druge; batina
neke, a neke ubiti.
12:6 Imajući dakle još jednog sina, svog ljubljenog, posla i njega posljednjeg
njima govoreći: "Poštovat će se sina moga."
12:7 Ali oni vinogradari rekoše među sobom: Ovo je naslednik; dođi, pusti
mi ga ubijemo, i nasljedstvo će biti naše.
12:8 I uzeše ga, i ubiše, i izbaciše iz vinograda.
12:9 Šta će dakle učiniti gospodar vinograda? doći će i
uništi vinogradare, a vinograd će dati drugima.
12:10 I zar niste čitali ovo pismo; Kamen koji su gradili
odbijen postaje glava ugla:
12:11 Ovo je Gospod uradio, i to je divno u našim očima?
12:12 I htjedoše ga uhvatiti, ali se bojaše naroda, jer su znali
da je rekao prispodobu protiv njih; i oni ga ostave i odoše
njihov način.
12:13 I poslaše k njemu neke od farizeja i irodijanaca da
uhvati ga u njegovim rečima.
12:14 A kad dođoše, rekoše mu: Učitelju, znamo da si ti
istina je i ne mariš ni za koga; jer ne gledaš na osobu
ljudi, nego poučavaju putu Božijem u istini: da li je dozvoljeno davati danak
Cezaru, ili ne?
12:15 Da damo ili ne damo? Ali on, znajući njihovo licemjerje,
reče im: Zašto me iskušavate? donesi mi peni, da ga vidim.
12:16 I doneli su. I reče im: Čija je ova slika i
superscription? A oni mu rekoše: Cezarov.
12:17 A Isus odgovarajući reče im: Predajte cezaru što je
Cezarove, a Bogu stvari koje su Božje. I oni su se čudili
njega.
12:18 Tada dolaze k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenja;
a oni su ga pitali govoreći:
12:19 Učitelju, Mojsije nam je napisao: Ako čovjeku umre brat, a ostavi ženu
iza njega i ne ostavljaj djece, da njegov brat uzme svoje
ženu i podiže seme svome bratu.
12:20 I beše sedmoro braće: i prvi uze ženu i umirući otiđe
nema sjemena.
12:21 A drugi je uze, i umrije, i ne ostavi potomstvo
treći takođe.
12:22 I sedmorica je uzeše, i ne ostaviše potomstva; posljednja je umrla žena
takođe.
12:23 U vaskrsenju, dakle, kada uskrsnu, čija će žena
da li je ona među njima? jer su je sedmorica imali za ženu.
12:24 A Isus odgovarajući reče im: Ne griješite zato što ste
ne poznajete Sveto pismo, ni silu Božiju?
12:25 Jer kada uskrsnu iz mrtvih, niti će se udati, niti će biti
dati u braku; nego su kao anđeli koji su na nebu.
12:26 A što se tiče mrtvih da uskrsnu: niste li čitali u knjizi
o Mojsijevu, kako mu je Bog u grmu govorio govoreći: Ja sam Bog
Abraham, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev?
12:27 On nije Bog mrtvih, nego Bog živih, dakle
mnogo pogrešiti.
12:28 I pristupi jedan od književnika, i čuvši kako se međusobno raspravljaju,
i videvši da im je dobro odgovorio, upita ga: Koji je
prva zapovest od svih?
12:29 A Isus mu odgovori: Prva od svih zapovesti je: Čuj, O
Izrael; Gospod Bog naš je jedan Gospod:
12:30 I ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svim
tvojom dušom, i svim svojim umom, i svom snagom svojom: ovo je
prva zapovest.
12:31 A drugo je kao, naime ovo: Ljubi bližnjega svoga kao
sebe. Nema druge zapovesti veće od ovih.
12:32 A pisar mu reče: Pa, Učitelju, ti si rekao istinu.
jer postoji jedan Bog; i nema nikog drugog osim njega:
12:33 I da ga volim svim srcem, i svim razumom, i
svom dušom i svom snagom da ljubi bližnjega svoga
kao i on, više je od svih paljenica i žrtava.
12:34 A kad je Isus vidio da je on razborito odgovorio, rekao mu je: Ti
jesi nedaleko od carstva Božijeg. I niko se nakon toga nije usudio pitati ga
bilo koje pitanje.
12:35 A Isus odgovori i reče dok je poučavao u hramu: Kako kažu
književnika da je Hristos Davidov sin?
12:36 Jer sam David je rekao Duhom Svetim, GOSPOD reče mome Gospodu: Sedi
ti mi s desne strane, dok neprijatelje tvoje ne stavim pod noge tvojim.
12:37 Stoga ga sam David naziva Gospodom; i odakle mu je onda sin?
I običan narod ga je rado slušao.
12:38 I reče im u svojoj nauci: Čuvajte se književnika koji vole
ići u dugačkoj odeći i voleti pozdrave na pijacama,
12:39 I glavna sjedišta u sinagogama i gornje prostorije u
gozbe:
12:40 Koji proždiru kuće udovica, i za pretvaranje čine duge molitve: ovi
primiće veće prokletstvo.
12:41 I Isus sede naspram riznice i gledaše kako narod baca
novac u riznicu: i mnogi koji su bili bogati ubacili su mnogo.
12:42 I dođe jedna siromašna udovica, i baci dvije grinje, koje
napraviti farting.
12:43 I dozva svoje učenike i reče im: Zaista kažem
vama, da je ova jadna udovica uložila više od svih onih koji
bacio u riznicu:
12:44 Jer sve što su bacili od svog izobilja; ali ona od svoje želje jeste
ubacila sve što je imala, čak i sav svoj život.