Mark 12:1 I poče im govoriti u prispodobama. Izvjesni čovjek je podmetnuo a vinograd, i ogradio ga, i iskopao mjesto za vinsku mast, i sagradio kulu, i dao je vinogradarima, i otišao u daleko zemlja. 12:2 I u doba posla posla k vinogradarima slugu da može primiti od vinogradara plodove vinograda. 12:3 I uhvatiše ga, i pretukoše, i otprate ga praznog. 12:4 I opet posla k njima drugog slugu; i bacili su na njega kamenjem, i ranio ga u glavu, i poslao ga sramotno obrađeno. 12:5 I opet posla drugog; i njega su ubili, i mnoge druge; batina neke, a neke ubiti. 12:6 Imajući dakle još jednog sina, svog ljubljenog, posla i njega posljednjeg njima govoreći: "Poštovat će se sina moga." 12:7 Ali oni vinogradari rekoše među sobom: Ovo je naslednik; dođi, pusti mi ga ubijemo, i nasljedstvo će biti naše. 12:8 I uzeše ga, i ubiše, i izbaciše iz vinograda. 12:9 Šta će dakle učiniti gospodar vinograda? doći će i uništi vinogradare, a vinograd će dati drugima. 12:10 I zar niste čitali ovo pismo; Kamen koji su gradili odbijen postaje glava ugla: 12:11 Ovo je Gospod uradio, i to je divno u našim očima? 12:12 I htjedoše ga uhvatiti, ali se bojaše naroda, jer su znali da je rekao prispodobu protiv njih; i oni ga ostave i odoše njihov način. 12:13 I poslaše k njemu neke od farizeja i irodijanaca da uhvati ga u njegovim rečima. 12:14 A kad dođoše, rekoše mu: Učitelju, znamo da si ti istina je i ne mariš ni za koga; jer ne gledaš na osobu ljudi, nego poučavaju putu Božijem u istini: da li je dozvoljeno davati danak Cezaru, ili ne? 12:15 Da damo ili ne damo? Ali on, znajući njihovo licemjerje, reče im: Zašto me iskušavate? donesi mi peni, da ga vidim. 12:16 I doneli su. I reče im: Čija je ova slika i superscription? A oni mu rekoše: Cezarov. 12:17 A Isus odgovarajući reče im: Predajte cezaru što je Cezarove, a Bogu stvari koje su Božje. I oni su se čudili njega. 12:18 Tada dolaze k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenja; a oni su ga pitali govoreći: 12:19 Učitelju, Mojsije nam je napisao: Ako čovjeku umre brat, a ostavi ženu iza njega i ne ostavljaj djece, da njegov brat uzme svoje ženu i podiže seme svome bratu. 12:20 I beše sedmoro braće: i prvi uze ženu i umirući otiđe nema sjemena. 12:21 A drugi je uze, i umrije, i ne ostavi potomstvo treći takođe. 12:22 I sedmorica je uzeše, i ne ostaviše potomstva; posljednja je umrla žena takođe. 12:23 U vaskrsenju, dakle, kada uskrsnu, čija će žena da li je ona među njima? jer su je sedmorica imali za ženu. 12:24 A Isus odgovarajući reče im: Ne griješite zato što ste ne poznajete Sveto pismo, ni silu Božiju? 12:25 Jer kada uskrsnu iz mrtvih, niti će se udati, niti će biti dati u braku; nego su kao anđeli koji su na nebu. 12:26 A što se tiče mrtvih da uskrsnu: niste li čitali u knjizi o Mojsijevu, kako mu je Bog u grmu govorio govoreći: Ja sam Bog Abraham, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev? 12:27 On nije Bog mrtvih, nego Bog živih, dakle mnogo pogrešiti. 12:28 I pristupi jedan od književnika, i čuvši kako se međusobno raspravljaju, i videvši da im je dobro odgovorio, upita ga: Koji je prva zapovest od svih? 12:29 A Isus mu odgovori: Prva od svih zapovesti je: Čuj, O Izrael; Gospod Bog naš je jedan Gospod: 12:30 I ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svim tvojom dušom, i svim svojim umom, i svom snagom svojom: ovo je prva zapovest. 12:31 A drugo je kao, naime ovo: Ljubi bližnjega svoga kao sebe. Nema druge zapovesti veće od ovih. 12:32 A pisar mu reče: Pa, Učitelju, ti si rekao istinu. jer postoji jedan Bog; i nema nikog drugog osim njega: 12:33 I da ga volim svim srcem, i svim razumom, i svom dušom i svom snagom da ljubi bližnjega svoga kao i on, više je od svih paljenica i žrtava. 12:34 A kad je Isus vidio da je on razborito odgovorio, rekao mu je: Ti jesi nedaleko od carstva Božijeg. I niko se nakon toga nije usudio pitati ga bilo koje pitanje. 12:35 A Isus odgovori i reče dok je poučavao u hramu: Kako kažu književnika da je Hristos Davidov sin? 12:36 Jer sam David je rekao Duhom Svetim, GOSPOD reče mome Gospodu: Sedi ti mi s desne strane, dok neprijatelje tvoje ne stavim pod noge tvojim. 12:37 Stoga ga sam David naziva Gospodom; i odakle mu je onda sin? I običan narod ga je rado slušao. 12:38 I reče im u svojoj nauci: Čuvajte se književnika koji vole ići u dugačkoj odeći i voleti pozdrave na pijacama, 12:39 I glavna sjedišta u sinagogama i gornje prostorije u gozbe: 12:40 Koji proždiru kuće udovica, i za pretvaranje čine duge molitve: ovi primiće veće prokletstvo. 12:41 I Isus sede naspram riznice i gledaše kako narod baca novac u riznicu: i mnogi koji su bili bogati ubacili su mnogo. 12:42 I dođe jedna siromašna udovica, i baci dvije grinje, koje napraviti farting. 12:43 I dozva svoje učenike i reče im: Zaista kažem vama, da je ova jadna udovica uložila više od svih onih koji bacio u riznicu: 12:44 Jer sve što su bacili od svog izobilja; ali ona od svoje želje jeste ubacila sve što je imala, čak i sav svoj život.