Mark 6:1 I iziđe odande i dođe u svoju zemlju; i njegov učenici ga slijede. 6:2 A kad dođe subota, poče učiti u sinagogi: i mnogi koji su ga slušali čudili su se govoreći: Odakle je ovaj čovjek ove stvari? i kakva je to mudrost koja mu je data, ta čak tako moćna djela njegove ruke čine? 6:3 Nije li ovo stolar, sin Marije, brat Jakovljev, i Jose, i Juda, i Simon? i nisu li njegove sestre ovdje sa nama? I bili su uvređeni na njega. 6:4 Ali Isus im reče: Nije prorok bez časti, nego u svojoj svojoj zemlji, i među svojim rođacima, i u svojoj kući. 6:5 I on tamo nije mogao učiniti nikakvo veliko djelo, osim da je položio ruke na a nekoliko bolesnika i izliječio ih. 6:6 I čudio se njihovom neverovanju. I on je išao okolo sela, nastava. 6:7 I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati po dvojicu i dva; i dao im vlast nad nečistim duhovima; 6:8 I zapovjedio im da ne uzimaju ništa za svoje putovanje, osim samo osoblje; bez cisterne, bez hleba, bez novca u njihovoj torbici: 6:9 Ali obuci se u sandale; a ne stavljati dva sloja. 6:10 I reče im: na koje mjesto uđete u kuću, tu ostanite dok ne odete s tog mjesta. 6:11 I ko vas ne primi, niti ne čuje, kad odete odatle otresite prašinu pod nogama svojim za svjedočanstvo protiv njih. Zaista vam kažem, Sodomi i Gomori će biti lakše na dan suda, nego za taj grad. 6:12 I iziđoše i propovedaše da se ljudi pokaju. 6:13 I izgoniše mnoge đavole, i pomazaše uljem mnoge koji bijahu razboleo i izlečio ih. 6:14 I kralj Irod ču za njega; (jer se njegovo ime raširilo po inostranstvu:) i on rekao, da je Jovan Krstitelj uskrsnuo iz mrtvih, i stoga moćna se djela pokazuju u njemu. 6:15 Drugi rekoše, da je to Ilija. A drugi rekoše, da je to prorok, ili kao jedan od proroka. 6:16 Ali kad je Irod to čuo, rekao je: To je Jovan kojem sam odrubio glavu. je uskrsnuo iz mrtvih. 6:17 Jer je sam Irod poslao i uhvatio Jovana i svezao ga u zatvoru radi Irodijade, žene njegovog brata Filipa: jer je imao oženio je. 6:18 Jer Jovan je rekao Irodu: Nije ti dopušteno imati svoje bratova žena. 6:19 Stoga se Irodijada zavadila protiv njega, i htjede ga ubiti; ali nije mogla: 6:20 Jer se Irod bojao Jovana, znajući da je on čovek pravedan i svet, i posmatrao ga; i kad ga je čuo, učinio je mnogo stvari i čuo ga rado. 6:21 I kada je došao zgodan dan, Irod je na svoj rođendan napravio a večera svojim gospodarima, visokim kapetanima i glavnim posjedima Galileje; 6:22 I kada je kći pomenute Irodijade ušla i zaigrala, i ugodio Irodu i onima koji su sjedili s njim, kralj reče djevojci: Traži od mene šta god želiš, i ja ću ti dati. 6:23 I zakleo joj se: Što god budeš tražio od mene, daću ti tebe, do polovine mog kraljevstva. 6:24 I ona iziđe i reče majci svojoj: šta da pitam? I ona rekao: Glava Jovana Krstitelja. 6:25 I ona odmah uđe žurno k kralju i upita ga govoreći: Hoću da mi daš maločas u punjaču glavu Jovana Baptist. 6:26 I kralju je bilo jako žao; ipak zbog njegove zakletve i zbog njih sake koja je sjedila s njim, on je neće odbiti. 6:27 I odmah kralj posla dželata i zapovedi njegovoj glavi da i on ode i odrubi mu glavu u zatvoru, 6:28 I donese njegovu glavu u punjač, i dade je djevojci devojka ga je dala svojoj majci. 6:29 I kad su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegov leš, i položio ga u grob. 6:30 I apostoli se sabraše kod Isusa i rekoše mu sve stvari, i ono što su radili i ono što su učili. 6:31 I reče im: Idite sami na pusto mjesto i odmorite se malo: jer je mnogo dolazilo i odlazilo, a nisu imali dokolice toliko da jedu. 6:32 I otputovaše u pustinjsko mjesto brodom privatno. 6:33 I vidje ih narod kako odlaze, i mnogi ga poznaše, i potrčaše tamo iz svih gradova, i nadmašio ih, i skupio se k njemu. 6:34 I kada je Isus izašao, video je mnogo ljudi, i bio je dirnut samilost prema njima, jer su bili kao ovce koje nemaju pastir: i počeo ih je učiti mnogim stvarima. 6:35 I kada je dan bio već daleko, dođoše mu učenici njegovi, i rekao: Ovo je pustinjsko mesto, a sada je vreme daleko prošlo: 6:36 Otpustite ih da idu u okolinu i u nju sela, i kupuju sebi hljeba, jer nemaju šta da jedu. 6:37 On odgovori i reče im: Dajte im da jedu. I oni kažu da njega: Hoćemo li otići da kupimo dvije stotine penija kruha i damo ih jesti? 6:38 Reče im: Koliko hlebova imate? idi i vidi. I kada su znao, kažu, Pet, i dvije ribe. 6:39 I naredio im je da svi sjednu po četama na zelenilu trava. 6:40 I sedoše u redove, po stotine i po pedeset. 6:41 I kad uze pet hlebova i dve ribe, pogleda gore na nebo, i blagoslovi, i razlomi hljebove, i dade ih svojima učenike postaviti pred njih; i dvije ribe podijeli među njih sve. 6:42 I jedoše svi i nasitiše se. 6:43 I pokupiše dvanaest korpi punih krhotina i krhotina ribe. 6:44 A onih koji jedoše od hlebova beše oko pet hiljada ljudi. 6:45 I odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu, i da ode na drugu stranu prije Vitsaide, dok je on otputovao ljudi. 6:46 I otpustivši ih, ode na goru da se pomoli. 6:47 I kad je došlo veče, lađa je bila usred mora, i on sam na zemlji. 6:48 I vidio ih je kako se trude u veslanju; jer je vjetar bio protiv njih: i oko četvrte straže noći dođe im hodajući na moru, i prošao bi pored njih. 6:49 Ali kada su ga videli kako hoda po moru, pretpostavili su da je to bilo a duh, i povikao: 6:50 Jer svi ga videše i uznemiriše se. I odmah je razgovarao sa njima i reče im: Budite hrabri, ja sam; ne plaši se. 6:51 I pope se k njima u lađu; i vjetar je prestao: i oni bili su neizmjerno zadivljeni u sebi i čudili se. 6:52 Jer nisu mislili na čudo od hljebova, jer je njihovo srce bilo očvrsnuo. 6:53 I kad pređoše, dođoše u zemlju Genezaretsku, i privukao se do obale. 6:54 I kad su izašli iz broda, odmah su ga poznali, 6:55 I protrčao kroz celu tu oblast unaokolo, i počeo da se nosi u krevetima oni koji su bili bolesni, gde su čuli da je on. 6:56 I gde god je ušao, u sela, ili gradove, ili zemlje, oni polagao bolesne na ulice i molio ga da se dotaknu ako to je bio samo rub haljine njegove; u celini.