Mark
6:1 I iziđe odande i dođe u svoju zemlju; i njegov
učenici ga slijede.
6:2 A kad dođe subota, poče učiti u sinagogi:
i mnogi koji su ga slušali čudili su se govoreći: Odakle je ovaj čovjek
ove stvari? i kakva je to mudrost koja mu je data, ta čak
tako moćna djela njegove ruke čine?
6:3 Nije li ovo stolar, sin Marije, brat Jakovljev, i
Jose, i Juda, i Simon? i nisu li njegove sestre ovdje sa nama? I
bili su uvređeni na njega.
6:4 Ali Isus im reče: Nije prorok bez časti, nego u svojoj
svojoj zemlji, i među svojim rođacima, i u svojoj kući.
6:5 I on tamo nije mogao učiniti nikakvo veliko djelo, osim da je položio ruke na a
nekoliko bolesnika i izliječio ih.
6:6 I čudio se njihovom neverovanju. I on je išao okolo
sela, nastava.
6:7 I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati po dvojicu
i dva; i dao im vlast nad nečistim duhovima;
6:8 I zapovjedio im da ne uzimaju ništa za svoje putovanje, osim
samo osoblje; bez cisterne, bez hleba, bez novca u njihovoj torbici:
6:9 Ali obuci se u sandale; a ne stavljati dva sloja.
6:10 I reče im: na koje mjesto uđete u kuću,
tu ostanite dok ne odete s tog mjesta.
6:11 I ko vas ne primi, niti ne čuje, kad odete
odatle otresite prašinu pod nogama svojim za svjedočanstvo protiv njih.
Zaista vam kažem, Sodomi i Gomori će biti lakše
na dan suda, nego za taj grad.
6:12 I iziđoše i propovedaše da se ljudi pokaju.
6:13 I izgoniše mnoge đavole, i pomazaše uljem mnoge koji bijahu
razboleo i izlečio ih.
6:14 I kralj Irod ču za njega; (jer se njegovo ime raširilo po inostranstvu:) i on
rekao, da je Jovan Krstitelj uskrsnuo iz mrtvih, i stoga
moćna se djela pokazuju u njemu.
6:15 Drugi rekoše, da je to Ilija. A drugi rekoše, da je to prorok, ili
kao jedan od proroka.
6:16 Ali kad je Irod to čuo, rekao je: To je Jovan kojem sam odrubio glavu.
je uskrsnuo iz mrtvih.
6:17 Jer je sam Irod poslao i uhvatio Jovana i svezao ga
u zatvoru radi Irodijade, žene njegovog brata Filipa: jer je imao
oženio je.
6:18 Jer Jovan je rekao Irodu: Nije ti dopušteno imati svoje
bratova žena.
6:19 Stoga se Irodijada zavadila protiv njega, i htjede ga ubiti;
ali nije mogla:
6:20 Jer se Irod bojao Jovana, znajući da je on čovek pravedan i svet, i
posmatrao ga; i kad ga je čuo, učinio je mnogo stvari i čuo ga
rado.
6:21 I kada je došao zgodan dan, Irod je na svoj rođendan napravio a
večera svojim gospodarima, visokim kapetanima i glavnim posjedima Galileje;
6:22 I kada je kći pomenute Irodijade ušla i zaigrala, i
ugodio Irodu i onima koji su sjedili s njim, kralj reče djevojci:
Traži od mene šta god želiš, i ja ću ti dati.
6:23 I zakleo joj se: Što god budeš tražio od mene, daću ti
tebe, do polovine mog kraljevstva.
6:24 I ona iziđe i reče majci svojoj: šta da pitam? I ona
rekao: Glava Jovana Krstitelja.
6:25 I ona odmah uđe žurno k kralju i upita ga govoreći:
Hoću da mi daš maločas u punjaču glavu Jovana
Baptist.
6:26 I kralju je bilo jako žao; ipak zbog njegove zakletve i zbog njih
sake koja je sjedila s njim, on je neće odbiti.
6:27 I odmah kralj posla dželata i zapovedi njegovoj glavi da
i on ode i odrubi mu glavu u zatvoru,
6:28 I donese njegovu glavu u punjač, i dade je djevojci
devojka ga je dala svojoj majci.
6:29 I kad su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegov leš,
i položio ga u grob.
6:30 I apostoli se sabraše kod Isusa i rekoše mu
sve stvari, i ono što su radili i ono što su učili.
6:31 I reče im: Idite sami na pusto mjesto i
odmorite se malo: jer je mnogo dolazilo i odlazilo, a nisu imali
dokolice toliko da jedu.
6:32 I otputovaše u pustinjsko mjesto brodom privatno.
6:33 I vidje ih narod kako odlaze, i mnogi ga poznaše, i potrčaše
tamo iz svih gradova, i nadmašio ih, i skupio se k njemu.
6:34 I kada je Isus izašao, video je mnogo ljudi, i bio je dirnut
samilost prema njima, jer su bili kao ovce koje nemaju
pastir: i počeo ih je učiti mnogim stvarima.
6:35 I kada je dan bio već daleko, dođoše mu učenici njegovi, i
rekao: Ovo je pustinjsko mesto, a sada je vreme daleko prošlo:
6:36 Otpustite ih da idu u okolinu i u nju
sela, i kupuju sebi hljeba, jer nemaju šta da jedu.
6:37 On odgovori i reče im: Dajte im da jedu. I oni kažu da
njega: Hoćemo li otići da kupimo dvije stotine penija kruha i damo ih
jesti?
6:38 Reče im: Koliko hlebova imate? idi i vidi. I kada su
znao, kažu, Pet, i dvije ribe.
6:39 I naredio im je da svi sjednu po četama na zelenilu
trava.
6:40 I sedoše u redove, po stotine i po pedeset.
6:41 I kad uze pet hlebova i dve ribe, pogleda gore
na nebo, i blagoslovi, i razlomi hljebove, i dade ih svojima
učenike postaviti pred njih; i dvije ribe podijeli među njih
sve.
6:42 I jedoše svi i nasitiše se.
6:43 I pokupiše dvanaest korpi punih krhotina i krhotina
ribe.
6:44 A onih koji jedoše od hlebova beše oko pet hiljada ljudi.
6:45 I odmah prisili svoje učenike da uđu u lađu, i
da ode na drugu stranu prije Vitsaide, dok je on otputovao
ljudi.
6:46 I otpustivši ih, ode na goru da se pomoli.
6:47 I kad je došlo veče, lađa je bila usred mora, i on
sam na zemlji.
6:48 I vidio ih je kako se trude u veslanju; jer je vjetar bio protiv njih:
i oko četvrte straže noći dođe im hodajući
na moru, i prošao bi pored njih.
6:49 Ali kada su ga videli kako hoda po moru, pretpostavili su da je to bilo a
duh, i povikao:
6:50 Jer svi ga videše i uznemiriše se. I odmah je razgovarao sa
njima i reče im: Budite hrabri, ja sam; ne plaši se.
6:51 I pope se k njima u lađu; i vjetar je prestao: i oni
bili su neizmjerno zadivljeni u sebi i čudili se.
6:52 Jer nisu mislili na čudo od hljebova, jer je njihovo srce bilo
očvrsnuo.
6:53 I kad pređoše, dođoše u zemlju Genezaretsku,
i privukao se do obale.
6:54 I kad su izašli iz broda, odmah su ga poznali,
6:55 I protrčao kroz celu tu oblast unaokolo, i počeo da se nosi
u krevetima oni koji su bili bolesni, gde su čuli da je on.
6:56 I gde god je ušao, u sela, ili gradove, ili zemlje, oni
polagao bolesne na ulice i molio ga da se dotaknu ako
to je bio samo rub haljine njegove;
u celini.