Mark
4:1 I opet poče poučavati kraj mora, i okupiše se
njega je bilo veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo u nju
more; i sav narod bijaše uz more na kopnu.
4:2 I pouči ih mnogim stvarima u prispodobama, i reče im u svojoj
doktrina,
4:3 Hearken; Gle, iziđe sijač da posije:
4:4 I dogodi se, dok je sijao, padoše neki kraj puta, i
ptice nebeske su došle i progutale ga.
4:5 A neki padoše na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje; i
odmah je iznikla, jer nije imala dubinu zemlje:
4:6 Ali kad je sunce izišlo, opeče; i zato što nije imao korijen, to
uvenuo.
4:7 I neki padoše među trnje, i trnje izraste i uguše ga, i
nije urodilo plodom.
4:8 A drugo pade na dobro tlo i dade rod koji iznikne i
povećana; i doneo, neko trideset, neko šezdeset, a neko jedan
sto.
4:9 I reče im: Ko ima uši da čuje neka čuje.
4:10 I kad ostade sam, upitaše oni koji su bili oko njega sa dvanaestoro
njemu parabola.
4:11 I reče im: Dato vam je da znate tajnu
kraljevstvo Božje, ali onima koji su izvana sve je to
urađeno u parabolama:
4:12 Da vide, a ne vide; i sluh mogu čuti,
i ne razumeju; da se u bilo koje vrijeme ne bi preobratili, i njihovi
gresi treba da im budu oprošteni.
4:13 I reče im: Ne znate li ovu prispodobu? i kako ćeš onda
znate sve parabole?
4:14 Sijač sije reč.
4:15 A ovo su oni kraj puta, gdje se sije riječ; ali kada
čuli su, Sotona dolazi odmah i oduzima riječ koja
bila posejana u njihovim srcima.
4:16 A ovo su i oni koji su posijani na kamenoj zemlji; ko, kada
čuli su riječ, odmah je primite s radošću;
4:17 I nemaju korijena u sebi, i tako traju samo neko vrijeme: poslije,
kad dođe nevolja ili progon radi riječi, odmah
oni su uvređeni.
4:18 A ovo su posijani u trnje; kao sto cuje rijec,
4:19 I brige ovoga sveta, i prevara bogatstva, i
požude drugih stvari koje ulaze, guše riječ i ona biva
neplodno.
4:20 A ovo su oni koji su posejani na dobru zemlju; kao sto cuje rijec,
i primi ga, i donese plod, neko tridesetostruko, neko šezdeset, i
nekih sto.
4:21 A on im reče: Donosi li se svijeća da se stavi pod posudu, ili?
ispod kreveta? i da ne bude postavljen na svijećnjak?
4:22 Jer nema ništa skriveno, što se neće očitovati; nije bilo ni jednog
stvar držana u tajnosti, ali da treba da dođe u inostranstvo.
4:23 Ako neko ima uši da čuje, neka čuje.
4:24 A on im reče: Pazite šta čujete, kakvom mjerom
metom, odmjerit će se vama, a vama koji slušate bit će više
dato.
4:25 Jer ko ima, njemu će se dati, a ko nema od njega
uzeti će se i ono što ima.
4:26 I reče: Tako je i kraljevstvo Božije, kao da čovjek baci sjeme u
tlo;
4:27 I treba spavati, i ustajati noću i danju, i sjeme treba proklijati i
odrasti, ne zna kako.
4:28 Jer zemlja donosi plod od sebe; prvo oštricu, a zatim
klas, nakon toga pun kukuruz u klipu.
4:29 Ali kad se rodi, on odmah stavlja
srp, jer je žetva došla.
4:30 I reče: S čim ćemo uporediti kraljevstvo Božije? ili sa čime
poređenje hoćemo li to uporediti?
4:31 To je kao zrno gorušičino, koje kad se poseje u zemlju,
je manje od svih sjemenki koje su na zemlji:
4:32 Ali kad se poseje, raste i postaje veće od svakog bilja,
i izbacuje velike grane; tako da se ptice nebeske mogu smjestiti
pod njegovom senkom.
4:33 I sa mnogim takvim prispodobama reče im riječ, kao što su bili
u stanju da ga cujem.
4:34 Ali bez prispodobe im nije govorio; i kad su bili sami,
on je sve objasnio svojim učenicima.
4:35 I istoga dana, kad bi veče, reče im: Hajdemo
preći na drugu stranu.
4:36 I otpustivši narod, uzeše ga takvog kakav je bio
u brodu. A s njim su bili i drugi mali brodovi.
4:37 I nastala je velika oluja vjetra, i valovi su udarili u brod,
tako da je sada bio pun.
4:38 A on je bio u stražnjem dijelu broda, spavao na jastuku.
probudi ga i reci mu: Učitelju, zar ti nije stalo da poginemo?
4:39 I on ustade, zapreti vetru, i reče moru: Mir!
još uvijek. I vjetar presta, i nasta velika tišina.
4:40 I reče im: Zašto ste tako uplašeni? kako to da nemate
vjera?
4:41 I oni se silno uplašiše i rekoše jedan drugome: Kakav čovjek?
je li to da mu se i vjetar i more pokoravaju?