Mark 4:1 I opet poče poučavati kraj mora, i okupiše se njega je bilo veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo u nju more; i sav narod bijaše uz more na kopnu. 4:2 I pouči ih mnogim stvarima u prispodobama, i reče im u svojoj doktrina, 4:3 Hearken; Gle, iziđe sijač da posije: 4:4 I dogodi se, dok je sijao, padoše neki kraj puta, i ptice nebeske su došle i progutale ga. 4:5 A neki padoše na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje; i odmah je iznikla, jer nije imala dubinu zemlje: 4:6 Ali kad je sunce izišlo, opeče; i zato što nije imao korijen, to uvenuo. 4:7 I neki padoše među trnje, i trnje izraste i uguše ga, i nije urodilo plodom. 4:8 A drugo pade na dobro tlo i dade rod koji iznikne i povećana; i doneo, neko trideset, neko šezdeset, a neko jedan sto. 4:9 I reče im: Ko ima uši da čuje neka čuje. 4:10 I kad ostade sam, upitaše oni koji su bili oko njega sa dvanaestoro njemu parabola. 4:11 I reče im: Dato vam je da znate tajnu kraljevstvo Božje, ali onima koji su izvana sve je to urađeno u parabolama: 4:12 Da vide, a ne vide; i sluh mogu čuti, i ne razumeju; da se u bilo koje vrijeme ne bi preobratili, i njihovi gresi treba da im budu oprošteni. 4:13 I reče im: Ne znate li ovu prispodobu? i kako ćeš onda znate sve parabole? 4:14 Sijač sije reč. 4:15 A ovo su oni kraj puta, gdje se sije riječ; ali kada čuli su, Sotona dolazi odmah i oduzima riječ koja bila posejana u njihovim srcima. 4:16 A ovo su i oni koji su posijani na kamenoj zemlji; ko, kada čuli su riječ, odmah je primite s radošću; 4:17 I nemaju korijena u sebi, i tako traju samo neko vrijeme: poslije, kad dođe nevolja ili progon radi riječi, odmah oni su uvređeni. 4:18 A ovo su posijani u trnje; kao sto cuje rijec, 4:19 I brige ovoga sveta, i prevara bogatstva, i požude drugih stvari koje ulaze, guše riječ i ona biva neplodno. 4:20 A ovo su oni koji su posejani na dobru zemlju; kao sto cuje rijec, i primi ga, i donese plod, neko tridesetostruko, neko šezdeset, i nekih sto. 4:21 A on im reče: Donosi li se svijeća da se stavi pod posudu, ili? ispod kreveta? i da ne bude postavljen na svijećnjak? 4:22 Jer nema ništa skriveno, što se neće očitovati; nije bilo ni jednog stvar držana u tajnosti, ali da treba da dođe u inostranstvo. 4:23 Ako neko ima uši da čuje, neka čuje. 4:24 A on im reče: Pazite šta čujete, kakvom mjerom metom, odmjerit će se vama, a vama koji slušate bit će više dato. 4:25 Jer ko ima, njemu će se dati, a ko nema od njega uzeti će se i ono što ima. 4:26 I reče: Tako je i kraljevstvo Božije, kao da čovjek baci sjeme u tlo; 4:27 I treba spavati, i ustajati noću i danju, i sjeme treba proklijati i odrasti, ne zna kako. 4:28 Jer zemlja donosi plod od sebe; prvo oštricu, a zatim klas, nakon toga pun kukuruz u klipu. 4:29 Ali kad se rodi, on odmah stavlja srp, jer je žetva došla. 4:30 I reče: S čim ćemo uporediti kraljevstvo Božije? ili sa čime poređenje hoćemo li to uporediti? 4:31 To je kao zrno gorušičino, koje kad se poseje u zemlju, je manje od svih sjemenki koje su na zemlji: 4:32 Ali kad se poseje, raste i postaje veće od svakog bilja, i izbacuje velike grane; tako da se ptice nebeske mogu smjestiti pod njegovom senkom. 4:33 I sa mnogim takvim prispodobama reče im riječ, kao što su bili u stanju da ga cujem. 4:34 Ali bez prispodobe im nije govorio; i kad su bili sami, on je sve objasnio svojim učenicima. 4:35 I istoga dana, kad bi veče, reče im: Hajdemo preći na drugu stranu. 4:36 I otpustivši narod, uzeše ga takvog kakav je bio u brodu. A s njim su bili i drugi mali brodovi. 4:37 I nastala je velika oluja vjetra, i valovi su udarili u brod, tako da je sada bio pun. 4:38 A on je bio u stražnjem dijelu broda, spavao na jastuku. probudi ga i reci mu: Učitelju, zar ti nije stalo da poginemo? 4:39 I on ustade, zapreti vetru, i reče moru: Mir! još uvijek. I vjetar presta, i nasta velika tišina. 4:40 I reče im: Zašto ste tako uplašeni? kako to da nemate vjera? 4:41 I oni se silno uplašiše i rekoše jedan drugome: Kakav čovjek? je li to da mu se i vjetar i more pokoravaju?