Luke 20:1 I dogodi se, jednog od onih dana, kako je poučavao narod u hramu, i propovijedali jevanđelje, prvosveštenici i na njega su došli pisari sa starješinama, 20:2 I reče mu govoreći: Reci nam kojom vlašću činiš ove stvari? ili ko je onaj koji ti je dao ovu vlast? 20:3 A on odgovori i reče im: I ja ću vas pitati jedno; i odgovori mi: 20:4 Jovanovo krštenje, da li je bilo s neba ili od ljudi? 20:5 I razmišljahu sami sa sobom govoreći: Ako kažemo: s neba; on će reći: Zašto mu onda niste vjerovali? 20:6 Ali ako kažemo: od ljudi; sav narod će nas kamenovati: jer jesu uvjerio da je Jovan bio prorok. 20:7 A oni odgovoriše da ne znaju odakle je. 20:8 A Isus im reče: Ni ja vam ne govorim kojom vlašću činim ove stvari. 20:9 Tada poče ljudima govoriti ovu parabolu; Izvjesni čovjek je podmetnuo vinograd, i dao ga vinogradarima, i otišao u daleku zemlju dugo vremena. 20:10 I u vrijeme posla posla k vinogradarima slugu da oni daj mu od plodova vinograda, ali ga vinogradari potukoše, i poslao ga praznog. 20:11 I opet je poslao drugog slugu, i oni su ga takođe tukli i molili ga sramotno, i poslao ga praznog. 20:12 I opet posla trećeg, i oni ga raniše i izbaciše. 20:13 Tada reče gospodar vinograda: Šta da radim? Ja ću poslati svoje ljubljeni sine: možda će ga poštovati kada ga vide. 20:14 Ali kad ga vinogradari ugledaše, rekoše među sobom: Ovo je naslednik: hajde da ga ubijemo, da bude nasledstvo naš. 20:15 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Šta dakle hoće li im učiniti gospodar vinograda? 20:16 Doći će i uništiti ove vinogradare, i dati će vinograd drugima. A kad su to čuli, rekli su, ne daj Bože. 20:17 A on ih ugleda i reče: Šta je ovo što je napisano: kamen koji su graditelji odbacili, isti je postao glava kutak? 20:18 Ko god padne na taj kamen, biće slomljen; ali na bilo koga pasti će, samljeće ga u prah. 20:19 I glavari svećenički i književnici istog časa hteše da polože ruke na njemu; i bojali su se naroda, jer su opazili da ima izgovorio ovu parabolu protiv njih. 20:20 I oni su ga posmatrali, i poslali uhode, koji su se pretvarali sami su samo ljudi, da bi mogli prihvatiti njegove riječi, da je tako mogli bi ga predati vlasti i vlasti guvernera. 20:21 I upitaše ga govoreći: Učitelju, znamo da govoriš i poučavaj ispravno, niti prihvataš ličnost bilo koga, nego učiš put Božiji zaista: 20:22 Da li nam je dozvoljeno davati danak Cezaru ili ne? 20:23 Ali on opazi njihovu lukavstvo i reče im: Zašto me iskušavate? 20:24 Pokaži mi peni. Čiju sliku i natpis ima? Oni su odgovorili i rekao: Cezarov. 20:25 A on im reče: Predajte, dakle, cezaru ono što je Cezarovo, a Bogu ono što je Božje. 20:26 I oni nisu mogli da se drže njegovih reči pred narodom, i oni začudili se njegovom odgovoru i šutjeli. 20:27 Tada mu dođoše neki sadukeji, koji poriču da ih ima uskrsnuće; i pitali su ga, 20:28 Govoreći: Učitelju, Mojsije nam je napisao: Ako kome brat umre, žena, a on umre bez djece, da njegov brat uzme svoje ženu i podiže seme svome bratu. 20:29 Bilo je dakle sedam braće: i prvi uze ženu i umrije bez djece. 20:30 A drugi je uze za ženu, i umrije bez djece. 20:31 I treći je uze; i na sličan način i sedmorica: i oni odoše nema djece i umrla. 20:32 Na kraju je umrla i žena. 20:33 Dakle, u vaskrsenju čija je ona žena od njih? za sedam je imao nju ženi. 20:34 A Isus odgovarajući reče im: Djeca ovoga svijeta se žene, i daju se u brak: 20:35 Ali oni koji će se smatrati dostojnima da zadobiju onaj svijet, i ono vaskrsenje iz mrtvih, niti se ženiti, niti udavati: 20:36 Ne mogu više ni umrijeti: jer su jednaki anđelima; i su djeca Božja, jer su djeca vaskrsenja. 20:37 Sada kada su mrtvi uskrsnuli, čak je i Mojsije pokazao na grmu, kada je on naziva Gospoda Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovom i Bogom od Jacoba. 20:38 Jer on nije Bog mrtvih, nego živih, jer svi žive njega. 20:39 Tada neki od književnika odgovarajući rekoše: Učitelju, dobro si rekao. 20:40 I posle toga nisu smeli da ga pitaju uopšte. 20:41 I reče im: Kako kažu da je Hristos Davidov sin? 20:42 I sam David kaže u knjizi psalama: Gospod reče meni Gospode, sedi mi s desne strane, 20:43 Dok ne postavim neprijatelje tvoje pod noge. 20:44 David ga dakle naziva Gospodom, kako mu je onda sin? 20:45 Tada je pred svim narodom rekao svojim učenicima: 20:46 Čuvajte se književnika, koji žele da hodaju u dugim haljinama i vole pozdravi na pijacama, i najviša sjedišta u sinagogama, i glavne sobe na gozbama; 20:47 Koje proždiru kuće udovica, i za trenutak čine duge molitve: isto primiće veće prokletstvo.