Luke
20:1 I dogodi se, jednog od onih dana, kako je poučavao narod
u hramu, i propovijedali jevanđelje, prvosveštenici i
na njega su došli pisari sa starješinama,
20:2 I reče mu govoreći: Reci nam kojom vlašću činiš ove
stvari? ili ko je onaj koji ti je dao ovu vlast?
20:3 A on odgovori i reče im: I ja ću vas pitati jedno; i
odgovori mi:
20:4 Jovanovo krštenje, da li je bilo s neba ili od ljudi?
20:5 I razmišljahu sami sa sobom govoreći: Ako kažemo: s neba;
on će reći: Zašto mu onda niste vjerovali?
20:6 Ali ako kažemo: od ljudi; sav narod će nas kamenovati: jer jesu
uvjerio da je Jovan bio prorok.
20:7 A oni odgovoriše da ne znaju odakle je.
20:8 A Isus im reče: Ni ja vam ne govorim kojom vlašću činim
ove stvari.
20:9 Tada poče ljudima govoriti ovu parabolu; Izvjesni čovjek je podmetnuo
vinograd, i dao ga vinogradarima, i otišao u daleku zemlju
dugo vremena.
20:10 I u vrijeme posla posla k vinogradarima slugu da oni
daj mu od plodova vinograda, ali ga vinogradari potukoše, i
poslao ga praznog.
20:11 I opet je poslao drugog slugu, i oni su ga takođe tukli i molili
ga sramotno, i poslao ga praznog.
20:12 I opet posla trećeg, i oni ga raniše i izbaciše.
20:13 Tada reče gospodar vinograda: Šta da radim? Ja ću poslati svoje
ljubljeni sine: možda će ga poštovati kada ga vide.
20:14 Ali kad ga vinogradari ugledaše, rekoše među sobom:
Ovo je naslednik: hajde da ga ubijemo, da bude nasledstvo
naš.
20:15 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Šta dakle
hoće li im učiniti gospodar vinograda?
20:16 Doći će i uništiti ove vinogradare, i dati će vinograd
drugima. A kad su to čuli, rekli su, ne daj Bože.
20:17 A on ih ugleda i reče: Šta je ovo što je napisano:
kamen koji su graditelji odbacili, isti je postao glava
kutak?
20:18 Ko god padne na taj kamen, biće slomljen; ali na bilo koga
pasti će, samljeće ga u prah.
20:19 I glavari svećenički i književnici istog časa hteše da polože ruke
na njemu; i bojali su se naroda, jer su opazili da ima
izgovorio ovu parabolu protiv njih.
20:20 I oni su ga posmatrali, i poslali uhode, koji su se pretvarali
sami su samo ljudi, da bi mogli prihvatiti njegove riječi, da je tako
mogli bi ga predati vlasti i vlasti guvernera.
20:21 I upitaše ga govoreći: Učitelju, znamo da govoriš i
poučavaj ispravno, niti prihvataš ličnost bilo koga, nego učiš
put Božiji zaista:
20:22 Da li nam je dozvoljeno davati danak Cezaru ili ne?
20:23 Ali on opazi njihovu lukavstvo i reče im: Zašto me iskušavate?
20:24 Pokaži mi peni. Čiju sliku i natpis ima? Oni su odgovorili
i rekao: Cezarov.
20:25 A on im reče: Predajte, dakle, cezaru ono što je
Cezarovo, a Bogu ono što je Božje.
20:26 I oni nisu mogli da se drže njegovih reči pred narodom, i oni
začudili se njegovom odgovoru i šutjeli.
20:27 Tada mu dođoše neki sadukeji, koji poriču da ih ima
uskrsnuće; i pitali su ga,
20:28 Govoreći: Učitelju, Mojsije nam je napisao: Ako kome brat umre,
žena, a on umre bez djece, da njegov brat uzme svoje
ženu i podiže seme svome bratu.
20:29 Bilo je dakle sedam braće: i prvi uze ženu i umrije
bez djece.
20:30 A drugi je uze za ženu, i umrije bez djece.
20:31 I treći je uze; i na sličan način i sedmorica: i oni odoše
nema djece i umrla.
20:32 Na kraju je umrla i žena.
20:33 Dakle, u vaskrsenju čija je ona žena od njih? za sedam je imao
nju ženi.
20:34 A Isus odgovarajući reče im: Djeca ovoga svijeta se žene,
i daju se u brak:
20:35 Ali oni koji će se smatrati dostojnima da zadobiju onaj svijet, i ono
vaskrsenje iz mrtvih, niti se ženiti, niti udavati:
20:36 Ne mogu više ni umrijeti: jer su jednaki anđelima; i
su djeca Božja, jer su djeca vaskrsenja.
20:37 Sada kada su mrtvi uskrsnuli, čak je i Mojsije pokazao na grmu, kada je on
naziva Gospoda Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovom i Bogom
od Jacoba.
20:38 Jer on nije Bog mrtvih, nego živih, jer svi žive
njega.
20:39 Tada neki od književnika odgovarajući rekoše: Učitelju, dobro si rekao.
20:40 I posle toga nisu smeli da ga pitaju uopšte.
20:41 I reče im: Kako kažu da je Hristos Davidov sin?
20:42 I sam David kaže u knjizi psalama: Gospod reče meni
Gospode, sedi mi s desne strane,
20:43 Dok ne postavim neprijatelje tvoje pod noge.
20:44 David ga dakle naziva Gospodom, kako mu je onda sin?
20:45 Tada je pred svim narodom rekao svojim učenicima:
20:46 Čuvajte se književnika, koji žele da hodaju u dugim haljinama i vole
pozdravi na pijacama, i najviša sjedišta u sinagogama, i
glavne sobe na gozbama;
20:47 Koje proždiru kuće udovica, i za trenutak čine duge molitve: isto
primiće veće prokletstvo.