Luke 18:1 I reče im parabolu u tu svrhu, da ljudi uvek treba molite, a ne da se onesvijestite; 18:2 Rekavši: Bio je u jednom gradu sudija, koji se ni Boga nije bojao cijenjen čovjek: 18:3 A u tom gradu beše jedna udovica; a ona mu priđe govoreći: Osveti me za mog protivnika. 18:4 I nije hteo neko vreme, ali je posle rekao u sebi: Iako se ne bojim Boga, niti gledam na ljude; 18:5 Ali zato što me ova udovica uznemirava, osvetiću je, a ne preko nje neprestano dolazi ona me zamara. 18:6 I reče Gospod: Čujte šta govori nepravedni sudija. 18:7 I neće Bog osvetiti svoje izabrane, koji dan i noć vape njega, iako dugo trpi sa njima? 18:8 Kažem vam da će ih brzo osvetiti. Ipak, kada Sin od čovjeka dođe, hoće li naći vjeru na zemlji? 18:9 I on reče ovu prispodobu nekima koji su se u to uzdali bili su pravedni i prezirali su druge: 18:10 Dva čovjeka uđoše u hram da se pomole; onaj farisej, i onaj drugi carinik. 18:11 Farisej je stajao i molio se ovako u sebi: Bože, hvala ti što Nisam kao drugi ljudi, iznuđivači, nepravedni, preljubnici, pa čak ni kao ovaj carinik. 18:12 Postim dva puta sedmično, dajem desetinu od svega što imam. 18:13 A carinik, koji je stajao podalje, ne bi podigao ni svoje oči prema nebu, ali ga udari po grudima govoreći: Bože milostiv! ja sam grešnik. 18:14 Kažem vam, ovaj čovek je otišao svojoj kući opravdan, a ne drugo: jer svaki koji se uzdiže bit će ponižen; a on to ponizan će biti uzvišen. 18:15 Donosiše mu i dojenčad da ih dotakne, ali kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih. 18:16 Ali Isus ih dozva k sebi i reče: Pustite djecu da dođu meni, i ne brani im, jer takvih je kraljevstvo Božje. 18:17 Zaista vam kažem, ko ne primi carstvo Božije kao malo dijete nipošto neće ući u njega. 18:18 I upita ga neki vladar govoreći: Učitelju dobri, šta da radim naslediti večni život? 18:19 A Isus mu reče: Zašto me nazivaš dobrim? nijedan nije dobar, sačuvaj jedan, odnosno Bog. 18:20 Ti znaš zapovesti, ne čini preljubu, ne ubij, čini ne kradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca svoga i majku svoju. 18:21 A on reče: Sve ovo sačuvah od mladosti svoje. 18:22 A kad Isus to ču, reče mu: Još ti nedostaješ jedno: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima, i imaćeš blago na nebu; i dođi, pođi za mnom. 18:23 I kad je to čuo, veoma se ožalosti, jer beše veoma bogat. 18:24 I kada je Isus video da je veoma tužan, rekao je: Kako će teško oni koji imaju bogatstvo ulaze u kraljevstvo Božije! 18:25 Jer lakše je kamili proći kroz iglene uši, nego a bogataša da uđe u kraljevstvo Božije. 18:26 A oni koji su to čuli rekoše: Ko se onda može spasiti? 18:27 I reče: Ono što je ljudima nemoguće moguće je Bože. 18:28 Tada Petar reče: Evo, sve smo ostavili i pošli za tobom. 18:29 A on im reče: Zaista vam kažem, nema čoveka koji ima napustio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu, za kraljevstvo zaboga, 18:30 Ko neće primiti mnogo više u ovom sadašnjem vremenu, iu ovom budući život vječni. 18:31 Tada uze dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore. u Jerusalim i sve što su o tome zapisali proroci Sin čovječji će se ispuniti. 18:32 Jer će biti predan neznabošcima, i biće ismejan, i zlobno se molio i pljunuo: 18:33 I izbičevaće ga i pogubiće ga, a treći dan on ponovo će ustati. 18:34 I ništa od ovih ne razumeše, i ova reč beše skrivena ni oni nisu znali šta se govorilo. 18:35 I dogodi se da kad se približio Jerihonu, neki slijepac je sjedio pored puta i molio: 18:36 I čuvši kako prolazi mnoštvo, upitao je šta to znači. 18:37 I rekoše mu da prolazi Isus iz Nazareta. 18:38 I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! 18:39 A oni koji su išli prije su ga ukorili da šuti. ali je još više vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 18:40 I stade Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu bio blizu, pitao ga je, 18:41 Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam. 18:42 A Isus mu reče: Progledaj, tvoja vjera te spasila. 18:43 I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. i sav narod, kad je to vidio, odao je hvalu Bogu.