Luke
18:1 I reče im parabolu u tu svrhu, da ljudi uvek treba
molite, a ne da se onesvijestite;
18:2 Rekavši: Bio je u jednom gradu sudija, koji se ni Boga nije bojao
cijenjen čovjek:
18:3 A u tom gradu beše jedna udovica; a ona mu priđe govoreći:
Osveti me za mog protivnika.
18:4 I nije hteo neko vreme, ali je posle rekao u sebi:
Iako se ne bojim Boga, niti gledam na ljude;
18:5 Ali zato što me ova udovica uznemirava, osvetiću je, a ne preko nje
neprestano dolazi ona me zamara.
18:6 I reče Gospod: Čujte šta govori nepravedni sudija.
18:7 I neće Bog osvetiti svoje izabrane, koji dan i noć vape
njega, iako dugo trpi sa njima?
18:8 Kažem vam da će ih brzo osvetiti. Ipak, kada Sin
od čovjeka dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?
18:9 I on reče ovu prispodobu nekima koji su se u to uzdali
bili su pravedni i prezirali su druge:
18:10 Dva čovjeka uđoše u hram da se pomole; onaj farisej, i onaj
drugi carinik.
18:11 Farisej je stajao i molio se ovako u sebi: Bože, hvala ti što
Nisam kao drugi ljudi, iznuđivači, nepravedni, preljubnici, pa čak ni kao
ovaj carinik.
18:12 Postim dva puta sedmično, dajem desetinu od svega što imam.
18:13 A carinik, koji je stajao podalje, ne bi podigao ni svoje
oči prema nebu, ali ga udari po grudima govoreći: Bože milostiv!
ja sam grešnik.
18:14 Kažem vam, ovaj čovek je otišao svojoj kući opravdan, a ne
drugo: jer svaki koji se uzdiže bit će ponižen; a on to
ponizan će biti uzvišen.
18:15 Donosiše mu i dojenčad da ih dotakne, ali
kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih.
18:16 Ali Isus ih dozva k sebi i reče: Pustite djecu da dođu
meni, i ne brani im, jer takvih je kraljevstvo Božje.
18:17 Zaista vam kažem, ko ne primi carstvo Božije kao
malo dijete nipošto neće ući u njega.
18:18 I upita ga neki vladar govoreći: Učitelju dobri, šta da radim
naslediti večni život?
18:19 A Isus mu reče: Zašto me nazivaš dobrim? nijedan nije dobar, sačuvaj
jedan, odnosno Bog.
18:20 Ti znaš zapovesti, ne čini preljubu, ne ubij, čini
ne kradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca svoga i majku svoju.
18:21 A on reče: Sve ovo sačuvah od mladosti svoje.
18:22 A kad Isus to ču, reče mu: Još ti nedostaješ
jedno: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima, i
imaćeš blago na nebu; i dođi, pođi za mnom.
18:23 I kad je to čuo, veoma se ožalosti, jer beše veoma bogat.
18:24 I kada je Isus video da je veoma tužan, rekao je: Kako će teško
oni koji imaju bogatstvo ulaze u kraljevstvo Božije!
18:25 Jer lakše je kamili proći kroz iglene uši, nego a
bogataša da uđe u kraljevstvo Božije.
18:26 A oni koji su to čuli rekoše: Ko se onda može spasiti?
18:27 I reče: Ono što je ljudima nemoguće moguće je
Bože.
18:28 Tada Petar reče: Evo, sve smo ostavili i pošli za tobom.
18:29 A on im reče: Zaista vam kažem, nema čoveka koji ima
napustio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu, za
kraljevstvo zaboga,
18:30 Ko neće primiti mnogo više u ovom sadašnjem vremenu, iu ovom
budući život vječni.
18:31 Tada uze dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore.
u Jerusalim i sve što su o tome zapisali proroci
Sin čovječji će se ispuniti.
18:32 Jer će biti predan neznabošcima, i biće ismejan, i
zlobno se molio i pljunuo:
18:33 I izbičevaće ga i pogubiće ga, a treći dan on
ponovo će ustati.
18:34 I ništa od ovih ne razumeše, i ova reč beše skrivena
ni oni nisu znali šta se govorilo.
18:35 I dogodi se da kad se približio Jerihonu, neki
slijepac je sjedio pored puta i molio:
18:36 I čuvši kako prolazi mnoštvo, upitao je šta to znači.
18:37 I rekoše mu da prolazi Isus iz Nazareta.
18:38 I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me!
18:39 A oni koji su išli prije su ga ukorili da šuti.
ali je još više vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
18:40 I stade Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu
bio blizu, pitao ga je,
18:41 Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode,
da progledam.
18:42 A Isus mu reče: Progledaj, tvoja vjera te spasila.
18:43 I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga.
i sav narod, kad je to vidio, odao je hvalu Bogu.