Luke 16:1 I reče i učenicima svojim: "Bio je jedan bogat čovjek koji imao upravitelja; i isti mu je bio optužen da je potratio svoje robe. 16:2 I on ga dozva i reče mu: Kako ja to čujem? tebe? daj račun o svom upravljanju; jer te možda više neće biti stjuard. 16:3 Tada upravitelj reče u sebi: Šta da radim? za mog gospodara oduzima mi upravljanje: ne mogu kopati; da molim, stidim se. 16:4 Rešen sam šta da radim, da, kada budem izbačen iz upravljanja, mogu me primiti u svoje kuće. 16:5 Pa je pozvao svakoga od dužnika svog gospodara k sebi i rekao prvo, koliko duguješ mome gospodaru? 16:6 I reče: Sto mjera ulja. A on mu reče: Uzmi svoje račun, sedi brzo i napiši pedeset. 16:7 Zatim reče drugom: A koliko si dužan? A on je rekao: An stotinu mjera pšenice. A on mu reče: Uzmi svoju novčanicu i napisati 6.00. 16:8 I Gospodar je pohvalio nepravednog upravitelja, jer je mudro učinio: jer su djeca ovoga svijeta u svom naraštaju mudrija od njih deca svetlosti. 16:9 A ja vam kažem: stvorite sebi prijatelje mamona nepravednost; da, kada ne uspijete, mogu vas primiti u sebe vječna naselja. 16:10 Ko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u velikom: i ko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogome. 16:11 Ako dakle niste bili vjerni u mamonu nepravednom, ko da li će u vaše povjerenje predati pravo bogatstvo? 16:12 I ako niste bili verni u onome što je tuđe, ko da li će ti dati ono što je tvoje? 16:13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će mrzeti jednog, i voli drugog; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu. 16:14 I fariseji, koji behu pohlepni, čuše sve ovo ismijavali su ga. 16:15 I reče im: Vi ste oni koji se pravdate pred ljudima; ali Bog poznaje vaša srca: za ono što je visoko cijenjeno među ljudima je gadost u očima Boga. 16:16 Zakon i proroci su bili do Jovana: od tog vremena kraljevstvo Bog se propovijeda, i svaki se čovjek u to pritiska. 16:17 I lakše je da prođu nebo i zemlja, nego jedna titula zakon propasti. 16:18 Ko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, počini preljuba: i ko god se njome oženi taj je rastavljen od muža počini preljubu. 16:19 Bio je jedan bogat čovjek, koji je bio odjeven u purpur i lijepo posteljina, i raskošno je prošao svaki dan: 16:20 I beše jedan prosjak po imenu Lazar, koji bijaše položen kod njega kapija, puna rana, 16:21 I želeći da se nahrani sa mrvicama koje su pale sa bogataša sto: štaviše, psi su došli i lizali mu rane. 16:22 I dogodi se da je prosjak umro, i nošeni su od anđela u Abrahamova njedra: i bogataš je umro i bio pokopan; 16:23 I u paklu podiže oči svoje u mukama i ugleda Abrahama izdaleka, a Lazar u njedrima njegovim. 16:24 I povika i reče: Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara, da umoči vrh svog prsta u vodu i ohladi moj jezik; jer se mučim u ovom plamenu. 16:25 Ali Abraham reče: Sine, seti se da si za života primio dobre stvari, a Lazar isto tako zla; ali sada se utješi, a ti si izmučen. 16:26 I pored svega ovoga, između nas i vas postoji veliki jaz utvrđen: dakle da oni koji bi odavde prešli na vas ne mogu; ne mogu ni oni pređi na nas, to bi dolazilo odatle. 16:27 Onda je rekao: Molim te, dakle, oče, da ga pošalješ u kuću mog oca: 16:28 Jer imam petoro braće; da im posvjedoči, da ne bi i oni doći na ovo mjesto muke. 16:29 Abraham mu reče: Imaju Mojsija i proroke; neka čuju njima. 16:30 A on reče: Ne, oče Abrahame! mrtvi, pokajaće se. 16:31 I reče mu: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ni hoće li se uvjeriti, iako je jedan ustao iz mrtvih.