Luke
16:1 I reče i učenicima svojim: "Bio je jedan bogat čovjek koji
imao upravitelja; i isti mu je bio optužen da je potratio svoje
robe.
16:2 I on ga dozva i reče mu: Kako ja to čujem?
tebe? daj račun o svom upravljanju; jer te možda više neće biti
stjuard.
16:3 Tada upravitelj reče u sebi: Šta da radim? za mog gospodara
oduzima mi upravljanje: ne mogu kopati; da molim, stidim se.
16:4 Rešen sam šta da radim, da, kada budem izbačen iz upravljanja,
mogu me primiti u svoje kuće.
16:5 Pa je pozvao svakoga od dužnika svog gospodara k sebi i rekao
prvo, koliko duguješ mome gospodaru?
16:6 I reče: Sto mjera ulja. A on mu reče: Uzmi svoje
račun, sedi brzo i napiši pedeset.
16:7 Zatim reče drugom: A koliko si dužan? A on je rekao: An
stotinu mjera pšenice. A on mu reče: Uzmi svoju novčanicu i
napisati 6.00.
16:8 I Gospodar je pohvalio nepravednog upravitelja, jer je mudro učinio:
jer su djeca ovoga svijeta u svom naraštaju mudrija od njih
deca svetlosti.
16:9 A ja vam kažem: stvorite sebi prijatelje mamona
nepravednost; da, kada ne uspijete, mogu vas primiti u sebe
vječna naselja.
16:10 Ko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u velikom: i
ko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogome.
16:11 Ako dakle niste bili vjerni u mamonu nepravednom, ko
da li će u vaše povjerenje predati pravo bogatstvo?
16:12 I ako niste bili verni u onome što je tuđe, ko
da li će ti dati ono što je tvoje?
16:13 Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će mrzeti jednog, i
voli drugog; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati.
Ne možete služiti Bogu i mamonu.
16:14 I fariseji, koji behu pohlepni, čuše sve ovo
ismijavali su ga.
16:15 I reče im: Vi ste oni koji se pravdate pred ljudima;
ali Bog poznaje vaša srca: za ono što je visoko cijenjeno među ljudima
je gadost u očima Boga.
16:16 Zakon i proroci su bili do Jovana: od tog vremena kraljevstvo
Bog se propovijeda, i svaki se čovjek u to pritiska.
16:17 I lakše je da prođu nebo i zemlja, nego jedna titula
zakon propasti.
16:18 Ko otpusti svoju ženu i oženi se drugom, počini
preljuba: i ko god se njome oženi taj je rastavljen od muža
počini preljubu.
16:19 Bio je jedan bogat čovjek, koji je bio odjeven u purpur i lijepo
posteljina, i raskošno je prošao svaki dan:
16:20 I beše jedan prosjak po imenu Lazar, koji bijaše položen kod njega
kapija, puna rana,
16:21 I želeći da se nahrani sa mrvicama koje su pale sa bogataša
sto: štaviše, psi su došli i lizali mu rane.
16:22 I dogodi se da je prosjak umro, i nošeni su od anđela
u Abrahamova njedra: i bogataš je umro i bio pokopan;
16:23 I u paklu podiže oči svoje u mukama i ugleda Abrahama
izdaleka, a Lazar u njedrima njegovim.
16:24 I povika i reče: Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji
Lazara, da umoči vrh svog prsta u vodu i ohladi moj
jezik; jer se mučim u ovom plamenu.
16:25 Ali Abraham reče: Sine, seti se da si za života primio
dobre stvari, a Lazar isto tako zla; ali sada se utješi,
a ti si izmučen.
16:26 I pored svega ovoga, između nas i vas postoji veliki jaz utvrđen: dakle
da oni koji bi odavde prešli na vas ne mogu; ne mogu ni oni
pređi na nas, to bi dolazilo odatle.
16:27 Onda je rekao: Molim te, dakle, oče, da ga pošalješ
u kuću mog oca:
16:28 Jer imam petoro braće; da im posvjedoči, da ne bi i oni
doći na ovo mjesto muke.
16:29 Abraham mu reče: Imaju Mojsija i proroke; neka čuju
njima.
16:30 A on reče: Ne, oče Abrahame!
mrtvi, pokajaće se.
16:31 I reče mu: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, ni
hoće li se uvjeriti, iako je jedan ustao iz mrtvih.