Luke 14:1 I dogodi se, kad je ušao u kuću jednog od poglavara Fariseji da jedu hljeb u subotu, da su ga gledali. 14:2 I gle, bio je jedan čovjek prije njega koji je imao vodenu bolest. 14:3 A Isus odgovarajući reče zakonnicima i farisejima govoreći: dozvoljeno liječiti u subotu? 14:4 I ćutali su. I uze ga, izliječi ga i pusti ga idi; 14:5 I odgovori im govoreći: ko će od vas imati magarca ili vola pao u jamu i neće ga odmah izvući u subotu dan? 14:6 I ne mogoše mu više odgovoriti na ove stvari. 14:7 I iznese prispodobu onima koji su bili pozvani kada je označio kako su birali glavne sobe; govoreći im, 14:8 Kad te neki muškarac pozove na svadbu, ne sedi u njemu najviša soba; da mu se ne bi pozvao časniji čovjek od tebe; 14:9 I onaj koji je pozvao tebe i njega da dođu i reče ti: daj ovom čovjeku mjesto; a ti počinješ sa stidom da zauzmeš najnižu sobu. 14:10 Ali kad budeš pozvan, idi i sedi u najdonjoj sobi; to kada onaj koji te je pozvao da dođe, može ti reći: Prijatelju, idi gore! onda ćeš imati ibadet u prisustvu onih koji sjede za trpezom sa tobom. 14:11 Jer ko se uzvisi, biće ponižen; i onaj koji se ponizi sam će biti uzvišen. 14:12 Tada reče i onom koji ga je pozvao: Kad spremaš večeru ili večera, ne zovi svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoje rođake, niti tvoje bogate komšije; da te i oni opet ne pozovu, i da bude nadoknada napravio te. 14:13 Ali kad praviš gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome, slijepi: 14:14 I bićeš blagosloven; jer ti ne mogu nadoknaditi: za tebe biće nadoknađeno pri vaskrsenju pravednika. 14:15 I kad jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom ču ovo, on reče mu: Blago onome koji jede kruh u kraljevstvu Božjem. 14:16 Tada mu reče: Neki čovjek priredi veliku večeru i pozove mnoge. 14:17 I posla svog slugu u vrijeme večere da kaže pozvanima: Come; jer sve je sada spremno. 14:18 I svi su jednodušno počeli da se pravdaju. Prvi je rekao njega, kupio sam komad zemlje i moram da odem da ga vidim: I izvini me. 14:19 A drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da dokažem oni: Molim te, izvini me. 14:20 A drugi reče: Oženio sam ženu i zato ne mogu doći. 14:21 I dođe taj sluga i pokaza svome gospodaru ove stvari. Onda majstor iz kuće se ljuti reče svome sluzi: Izađi brzo napolje ulicama i ulicama grada, i dovesti ovamo siromašne i osakaćeni, i zastoji, i slijepi. 14:22 A sluga reče: Gospode, učinjeno je kako si naredio, a ipak ima mjesta. 14:23 I reče gospodar sluzi: Izađi na puteve i živice, i prisili ih da uđu, da se moja kuća napuni. 14:24 Jer vam kažem da niko od ljudi koji su pozvani neće okusiti moje večere. 14:25 I pođoše veliko mnoštvo s njim; i on se okrenu i reče njih, 14:26 Ako neko dođe k meni i ne mrzi svog oca, i majku i ženu, i djeca, i braća, i sestre, da, i njegov vlastiti život, on ne mogu biti moj učenik. 14:27 I ko ne nosi krst svoj i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. 14:28 Jer ko od vas, koji namerava da sagradi kulu, ne sjedne prvi, i računajući trošak, ima li dovoljno da ga završi? 14:29 Da nije slučajno, nakon što je postavio temelje, a nije u stanju da završi ono, svi koji gle toga počinju da mu se rugaju, 14:30 Rekavši: Ovaj čovek je počeo da gradi, a nije mogao da završi. 14:31 Ili koji kralj, koji ide u rat protiv drugog kralja, ne sjedne prvo, i konsultuje se da li može sa deset hiljada da ga dočeka koji ide na njega sa dvadeset hiljada? 14:32 Inače, dok je drugi još daleko, on šalje ambasadu i želi uslove mira. 14:33 Tako isto, ko god da je od vas koji ne napušta sve što ima, on ne može biti moj učenik. 14:34 Sol je dobra; ali ako je sol izgubila svoj miris, čime će biti začinjen? 14:35 Nije prikladan ni za zemlju, ni za balegu; ali muškarci bacaju to van. Ko ima uši da čuje, neka čuje.