Luke
14:1 I dogodi se, kad je ušao u kuću jednog od poglavara
Fariseji da jedu hljeb u subotu, da su ga gledali.
14:2 I gle, bio je jedan čovjek prije njega koji je imao vodenu bolest.
14:3 A Isus odgovarajući reče zakonnicima i farisejima govoreći:
dozvoljeno liječiti u subotu?
14:4 I ćutali su. I uze ga, izliječi ga i pusti ga
idi;
14:5 I odgovori im govoreći: ko će od vas imati magarca ili vola
pao u jamu i neće ga odmah izvući u subotu
dan?
14:6 I ne mogoše mu više odgovoriti na ove stvari.
14:7 I iznese prispodobu onima koji su bili pozvani kada je označio
kako su birali glavne sobe; govoreći im,
14:8 Kad te neki muškarac pozove na svadbu, ne sedi u njemu
najviša soba; da mu se ne bi pozvao časniji čovjek od tebe;
14:9 I onaj koji je pozvao tebe i njega da dođu i reče ti: daj ovom čovjeku mjesto;
a ti počinješ sa stidom da zauzmeš najnižu sobu.
14:10 Ali kad budeš pozvan, idi i sedi u najdonjoj sobi; to kada
onaj koji te je pozvao da dođe, može ti reći: Prijatelju, idi gore!
onda ćeš imati ibadet u prisustvu onih koji sjede za trpezom
sa tobom.
14:11 Jer ko se uzvisi, biće ponižen; i onaj koji se ponizi
sam će biti uzvišen.
14:12 Tada reče i onom koji ga je pozvao: Kad spremaš večeru ili
večera, ne zovi svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoje rođake, niti
tvoje bogate komšije; da te i oni opet ne pozovu, i da bude nadoknada
napravio te.
14:13 Ali kad praviš gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome,
slijepi:
14:14 I bićeš blagosloven; jer ti ne mogu nadoknaditi: za tebe
biće nadoknađeno pri vaskrsenju pravednika.
14:15 I kad jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom ču ovo, on
reče mu: Blago onome koji jede kruh u kraljevstvu Božjem.
14:16 Tada mu reče: Neki čovjek priredi veliku večeru i pozove mnoge.
14:17 I posla svog slugu u vrijeme večere da kaže pozvanima:
Come; jer sve je sada spremno.
14:18 I svi su jednodušno počeli da se pravdaju. Prvi je rekao
njega, kupio sam komad zemlje i moram da odem da ga vidim: I
izvini me.
14:19 A drugi reče: Kupio sam pet jarmova volova i idem da dokažem
oni: Molim te, izvini me.
14:20 A drugi reče: Oženio sam ženu i zato ne mogu doći.
14:21 I dođe taj sluga i pokaza svome gospodaru ove stvari. Onda majstor
iz kuće se ljuti reče svome sluzi: Izađi brzo napolje
ulicama i ulicama grada, i dovesti ovamo siromašne i
osakaćeni, i zastoji, i slijepi.
14:22 A sluga reče: Gospode, učinjeno je kako si naredio, a ipak
ima mjesta.
14:23 I reče gospodar sluzi: Izađi na puteve i živice,
i prisili ih da uđu, da se moja kuća napuni.
14:24 Jer vam kažem da niko od ljudi koji su pozvani neće okusiti
moje večere.
14:25 I pođoše veliko mnoštvo s njim; i on se okrenu i reče
njih,
14:26 Ako neko dođe k meni i ne mrzi svog oca, i majku i ženu,
i djeca, i braća, i sestre, da, i njegov vlastiti život, on
ne mogu biti moj učenik.
14:27 I ko ne nosi krst svoj i ne ide za mnom, ne može biti moj
učenik.
14:28 Jer ko od vas, koji namerava da sagradi kulu, ne sjedne prvi,
i računajući trošak, ima li dovoljno da ga završi?
14:29 Da nije slučajno, nakon što je postavio temelje, a nije u stanju da završi
ono, svi koji gle toga počinju da mu se rugaju,
14:30 Rekavši: Ovaj čovek je počeo da gradi, a nije mogao da završi.
14:31 Ili koji kralj, koji ide u rat protiv drugog kralja, ne sjedne
prvo, i konsultuje se da li može sa deset hiljada da ga dočeka
koji ide na njega sa dvadeset hiljada?
14:32 Inače, dok je drugi još daleko, on šalje
ambasadu i želi uslove mira.
14:33 Tako isto, ko god da je od vas koji ne napušta sve što ima,
on ne može biti moj učenik.
14:34 Sol je dobra; ali ako je sol izgubila svoj miris, čime će
biti začinjen?
14:35 Nije prikladan ni za zemlju, ni za balegu; ali muškarci bacaju
to van. Ko ima uši da čuje, neka čuje.