Luke
10:1 Nakon ovih stvari, Gospod je odredio još sedamdeset i poslao ih
dva i dva pred licem njegovim u svaki grad i mjesto gdje je on
sam bi došao.
10:2 Zato im reče: Žetva je zaista velika, ali velika
radnika je malo: molite dakle Gospodara žetve da on
poslao bi radnike u svoju žetvu.
10:3 Idite svojim putem: evo, šaljem vas kao jaganjce među vukove.
10:4 Ne nosite ni torbicu, ni torbe, ni cipele, i nikoga ne pozdravljajte putem.
10:5 I u koju god kuću uđete, prvo recite: Mir kući ovoj!
10:6 I ako sin mira bude tamo, mir će vaš počivati na njemu; ako ne,
ponovo će se obratiti vama.
10:7 I ostanite u istoj kući, jedući i pijući takve stvari
daj: jer je radnik dostojan svoje najamnine. Ne idi od kuće do kuće
kuća.
10:8 I u koji god grad uđete i da vas prime, jedite takve stvari
kako je postavljeno pred vama:
10:9 I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i recite im: Carstvo
Bog ti se približio.
10:10 Ali u koji god grad uđete, a ne prime vas, idite
izaći na iste ulice i reći,
10:11 Čak i samu prašinu tvoga grada, koja se cijepa na nas, mi brišemo
protiv vas: bez obzira na to budite sigurni da je kraljevstvo Božje
približio ti se.
10:12 Ali ja vam kažem da će biti lakše u taj dan jer
Sodoma, nego za taj grad.
10:13 Teško tebi, Chorazine! teško tebi, Betsaida! jer ako je moćan
radovi su učinjeni u Tiru i Sidonu, koji su učinjeni u vama, oni
davno se pokajao, sedeći u kostrijeti i pepelu.
10:14 Ali Tiru i Sidonu će biti lakše na sudu nego
za tebe.
10:15 A ti, Kafarnaume, koji si do neba uzdignut, bit ćeš oboren
u pakao.
10:16 Ko vas sluša, mene sluša; a ko vas prezire, mene prezire;
a ko mene prezire, prezire onoga koji me posla.
10:17 I vrati se sedamdesetorica s radošću govoreći: Gospode, čak i đavoli
podložni su nam kroz tvoje ime.
10:18 I reče im: Gledao sam Sotonu kao munju kako pada s neba.
10:19 Evo, dajem vam moć da gazite zmije i škorpije, i
nad svom snagom neprijatelja: i ništa neće povrijediti
ti.
10:20 Bez obzira na to, nemojte se radovati tome, čemu su duhovi podložni
ti; nego se radije radujte, jer su vaša imena zapisana na nebu.
10:21 U taj čas se Isus obradova duhom i reče: Hvala ti, Oče,
Gospodaru neba i zemlje, da si ovo sakrio od mudrih
i razborit, i otkrio si ih bebama. Tako je, oče; za tako
izgledalo je dobro u tvojim očima.
10:22 Sve mi je predao Otac moj, i niko ne zna ko je
Sin jeste, ali Otac; i ko je Otac, osim Sina, a on da
kome će ga Sin otkriti.
10:23 I okrenu ga svojim učenicima, i reče nasamo: Blaženi
oči koje vide stvari koje vidite:
10:24 Jer kažem vam, da su mnogi proroci i kraljevi želeli da to vide
stvari koje vidite, a niste ih vidjeli; i da čujem te stvari
koje čujete, a niste ih čuli.
10:25 I gle, jedan zakonnik ustade i iskušava ga govoreći: Učitelju!
šta da učinim da baštinim život vječni?
10:26 On mu reče: Šta piše u zakonu? kako čitaš?
10:27 A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svoga sa svim svojim
srcem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i sa svima
tvoj um; i bližnjega svoga kao samog sebe.
10:28 A on mu reče: Tačno si odgovorio: ovo uradi, i ti ćeš
live.
10:29 Ali on, želeći da se opravda, reče Isusu: A ko je moj
komšija?
10:30 A Isus odgovarajući reče: Neki čovjek siđe iz Jerusalima u
Jerihona, i pao među lopove, koji su mu skinuli odjeću, i
ranio ga i otišao, ostavivši ga polumrtvog.
10:31 I slučajno je sišao neki sveštenik tim putem: i kad je video
njega, prošao je s druge strane.
10:32 I isto tako jedan Levit, kad je bio na mjestu, pristupi i pogleda ga,
i prošao s druge strane.
10:33 Ali neki Samarićanin, dok je putovao, dođe tamo gde je bio;
vidio ga, sažalio se na njega,
10:34 I otišao do njega, i prevezao mu rane, polivajući uljem i vinom, i
postavio ga na njegovu vlastitu zvijer i doveo ga u gostionicu i pobrinuo se za njega
njega.
10:35 A sutradan kada je otišao, izvadio je dva penija i dao ih
domaćinu i reče mu: Čuvaj ga; i šta god ti
trošiš više, kad opet dođem, uzvratit ću ti.
10:36 Šta misliš koji mu je od ove trojice bio bližnji
pao među lopove?
10:37 I reče: Onaj koji mu se smiluje. Tada mu Isus reče: Idi!
i ti uradi isto.
10:38 I dok su išli, on je ušao u neku
selo: i neka žena po imenu Marta primi ga u svoju kuću.
10:39 I imala je sestru po imenu Marija, koja je takođe sedela do nogu Isusovih, i
čuo njegovu reč.
10:40 Ali Marta je bila opterećena mnogo služenja, pa priđe mu i reče:
Gospode, zar te nije briga što me je moja sestra ostavila da služim samog? bid
zato da mi ona pomogne.
10:41 A Isus odgovori i reče joj: Marta, Marta, čuvaj se
i zabrinut zbog mnogih stvari:
10:42 Ali jedna stvar je potrebna: i Marija je izabrala onaj dobar deo, koji
neće joj biti oduzeto.