Luke 10:1 Nakon ovih stvari, Gospod je odredio još sedamdeset i poslao ih dva i dva pred licem njegovim u svaki grad i mjesto gdje je on sam bi došao. 10:2 Zato im reče: Žetva je zaista velika, ali velika radnika je malo: molite dakle Gospodara žetve da on poslao bi radnike u svoju žetvu. 10:3 Idite svojim putem: evo, šaljem vas kao jaganjce među vukove. 10:4 Ne nosite ni torbicu, ni torbe, ni cipele, i nikoga ne pozdravljajte putem. 10:5 I u koju god kuću uđete, prvo recite: Mir kući ovoj! 10:6 I ako sin mira bude tamo, mir će vaš počivati na njemu; ako ne, ponovo će se obratiti vama. 10:7 I ostanite u istoj kući, jedući i pijući takve stvari daj: jer je radnik dostojan svoje najamnine. Ne idi od kuće do kuće kuća. 10:8 I u koji god grad uđete i da vas prime, jedite takve stvari kako je postavljeno pred vama: 10:9 I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i recite im: Carstvo Bog ti se približio. 10:10 Ali u koji god grad uđete, a ne prime vas, idite izaći na iste ulice i reći, 10:11 Čak i samu prašinu tvoga grada, koja se cijepa na nas, mi brišemo protiv vas: bez obzira na to budite sigurni da je kraljevstvo Božje približio ti se. 10:12 Ali ja vam kažem da će biti lakše u taj dan jer Sodoma, nego za taj grad. 10:13 Teško tebi, Chorazine! teško tebi, Betsaida! jer ako je moćan radovi su učinjeni u Tiru i Sidonu, koji su učinjeni u vama, oni davno se pokajao, sedeći u kostrijeti i pepelu. 10:14 Ali Tiru i Sidonu će biti lakše na sudu nego za tebe. 10:15 A ti, Kafarnaume, koji si do neba uzdignut, bit ćeš oboren u pakao. 10:16 Ko vas sluša, mene sluša; a ko vas prezire, mene prezire; a ko mene prezire, prezire onoga koji me posla. 10:17 I vrati se sedamdesetorica s radošću govoreći: Gospode, čak i đavoli podložni su nam kroz tvoje ime. 10:18 I reče im: Gledao sam Sotonu kao munju kako pada s neba. 10:19 Evo, dajem vam moć da gazite zmije i škorpije, i nad svom snagom neprijatelja: i ništa neće povrijediti ti. 10:20 Bez obzira na to, nemojte se radovati tome, čemu su duhovi podložni ti; nego se radije radujte, jer su vaša imena zapisana na nebu. 10:21 U taj čas se Isus obradova duhom i reče: Hvala ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje, da si ovo sakrio od mudrih i razborit, i otkrio si ih bebama. Tako je, oče; za tako izgledalo je dobro u tvojim očima. 10:22 Sve mi je predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin jeste, ali Otac; i ko je Otac, osim Sina, a on da kome će ga Sin otkriti. 10:23 I okrenu ga svojim učenicima, i reče nasamo: Blaženi oči koje vide stvari koje vidite: 10:24 Jer kažem vam, da su mnogi proroci i kraljevi želeli da to vide stvari koje vidite, a niste ih vidjeli; i da čujem te stvari koje čujete, a niste ih čuli. 10:25 I gle, jedan zakonnik ustade i iskušava ga govoreći: Učitelju! šta da učinim da baštinim život vječni? 10:26 On mu reče: Šta piše u zakonu? kako čitaš? 10:27 A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svoga sa svim svojim srcem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i sa svima tvoj um; i bližnjega svoga kao samog sebe. 10:28 A on mu reče: Tačno si odgovorio: ovo uradi, i ti ćeš live. 10:29 Ali on, želeći da se opravda, reče Isusu: A ko je moj komšija? 10:30 A Isus odgovarajući reče: Neki čovjek siđe iz Jerusalima u Jerihona, i pao među lopove, koji su mu skinuli odjeću, i ranio ga i otišao, ostavivši ga polumrtvog. 10:31 I slučajno je sišao neki sveštenik tim putem: i kad je video njega, prošao je s druge strane. 10:32 I isto tako jedan Levit, kad je bio na mjestu, pristupi i pogleda ga, i prošao s druge strane. 10:33 Ali neki Samarićanin, dok je putovao, dođe tamo gde je bio; vidio ga, sažalio se na njega, 10:34 I otišao do njega, i prevezao mu rane, polivajući uljem i vinom, i postavio ga na njegovu vlastitu zvijer i doveo ga u gostionicu i pobrinuo se za njega njega. 10:35 A sutradan kada je otišao, izvadio je dva penija i dao ih domaćinu i reče mu: Čuvaj ga; i šta god ti trošiš više, kad opet dođem, uzvratit ću ti. 10:36 Šta misliš koji mu je od ove trojice bio bližnji pao među lopove? 10:37 I reče: Onaj koji mu se smiluje. Tada mu Isus reče: Idi! i ti uradi isto. 10:38 I dok su išli, on je ušao u neku selo: i neka žena po imenu Marta primi ga u svoju kuću. 10:39 I imala je sestru po imenu Marija, koja je takođe sedela do nogu Isusovih, i čuo njegovu reč. 10:40 Ali Marta je bila opterećena mnogo služenja, pa priđe mu i reče: Gospode, zar te nije briga što me je moja sestra ostavila da služim samog? bid zato da mi ona pomogne. 10:41 A Isus odgovori i reče joj: Marta, Marta, čuvaj se i zabrinut zbog mnogih stvari: 10:42 Ali jedna stvar je potrebna: i Marija je izabrala onaj dobar deo, koji neće joj biti oduzeto.