Luke
7:1 Sada kada je završio sve svoje izreke u publici naroda, on
ušao u Kafarnaum.
7:2 A sluga jednog centuriona, koji mu je bio drag, bio je bolestan, i
spreman da umre.
7:3 I kad je čuo za Isusa, posla k njemu starešine jevrejske,
moleći ga da dođe i izliječi svog slugu.
7:4 I kad dođoše k Isusu, odmah ga zamoliše govoreći: To
bio je dostojan za koga je ovo trebalo da uradi:
7:5 Jer on voli naš narod, i sagradio nam je sinagogu.
7:6 Tada je Isus otišao s njima. I kada je sada bio nedaleko od kuće,
satnik mu posla prijatelje govoreći mu: Gospode, nemoj se mučiti!
sebe: jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov:
7:7 Zato ni ja nisam smatrao da sam dostojan doći k tebi, nego reci unutra
riječ, i moj će sluga ozdraviti.
7:8 Jer i ja sam čovjek koji je pod vlašću, koji imam pod sobom vojnike i mene
reci jednom: Idi, i on ide; a drugome: Dođi i on dolazi; i
mom sluzi: Učini ovo, i on će to učiniti.
7:9 Kad je Isus to čuo, začudio mu se i okrenuo ga
okolo, i rekao ljudima koji su ga pratili: kažem vam, ja
nisam našao tako veliku vjeru, ne, ne u Izraelu.
7:10 A poslani vrativši se u kuću nađoše slugu cijelog
to je bilo bolesno.
7:11 I dogodi se dan kasnije da on ode u grad koji se zove Nain;
i mnogi od njegovih učenika pođoše s njim, i mnogo ljudi.
7:12 A kad se približi gradskim vratima, gle, mrtav
čovjek izveo, jedini sin svoje majke, a ona je bila udovica: i
sa njom je bilo mnogo ljudi iz grada.
7:13 I kad je Gospod ugleda, sažali se na nju i reče joj:
Ne plači.
7:14 I priđe i dotakne se odara; i oni koji ga nose stadoše.
A on reče: Mladiću, kažem ti, ustani.
7:15 I mrtav sede i poče govoriti. I on ga je isporučio
njegova majka.
7:16 I nasta strah na sve, i slavljahu Boga govoreći: da a
veliki prorok je ustao među nama; i da je Bog posjetio svoje
ljudi.
7:17 I ova glasina o njemu pronela je svu Judeju i svuda
cijelom regionu okolo.
7:18 I učenici Jovanovi mu kazaše sve ove stvari.
7:19 I pozva Jovan dvojicu svojih učenika posla ih k Isusu,
govoreći: Jesi li ti taj koji treba doći? ili tražimo drugog?
7:20 Kad su ljudi došli k njemu, rekli su: poslao nas je Jovan Krstitelj
tebi govoreći: Jesi li ti onaj koji treba doći? ili tražimo drugog?
7:21 I u taj isti čas izliječi mnoge njihove slabosti i pošasti,
i zlih duhova; i mnogima koji su bili slijepi dao je vid.
7:22 Tada Isus odgovarajući reče im: Idite i recite Jovanu šta
stvari koje ste vidjeli i čuli; kako slepi vide, hromi hodaju,
gubavci se čiste, gluvi čuju, mrtvi uskrsavaju, siromašnima
jevanđelje se propoveda.
7:23 I blagosloven je onaj ko se ne sablazni u meni.
7:24 I kada su glasnici Jovanovi otišli, on je počeo da govori
narod o Jovanu, za šta ste izašli u pustinju
vidiš? Trska potresena od vjetra?
7:25 Ali šta ste izašli da vidite? Čovek obučen u meku odeću? gle,
oni koji su raskošno obučeni i žive delikatno, u kraljevima su
sudovi.
7:26 Ali šta ste izašli da vidite? Prorok? Da, kažem vam, i
mnogo više od proroka.
7:27 Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem svog glasnika prije
lice tvoje koje će ti pripremiti put pred tobom.
7:28 Jer vam kažem, među onima koji su rođeni od žena nema a
veći prorok od Jovana Krstitelja; ali onaj koji je najmanji u
carstvo Božije je veće od njega.
7:29 I sav narod koji ga je čuo i carinici opravdaše Boga,
biti kršten Jovanovim krštenjem.
7:30 Ali fariseji i advokati su odbacili Božji savet protiv
sebe, jer nisu kršteni od njega.
7:31 I reče Gospod: s čime ću onda uporediti ove ljude
generacija? i kakvi su?
7:32 Oni su kao deca koja sede na pijaci i zovu jedno
drugome i govoreći: Mi smo vam svirali, a vi niste plesali;
mi smo vas tugovali, a vi niste plakali.
7:33 Jer Jovan Krstitelj nije došao ni kruha ni pio vina; i ti
reci, On ima đavola.
7:34 Sin čovječji dođe, jede i pije; a vi kažete: Evo a
proždrljiv čovjek i vinopija, prijatelj carinika i grešnika!
7:35 Ali mudrost je opravdana sve njene dece.
7:36 I jedan od fariseja zaželi ga da jede s njim. I on
uđoše u farisejevu kuću i sjedoše da jedu.
7:37 I gle, žena u gradu, koja je bila grešnica, kada je to saznala
Isus je sjedio za mesom u farisejevoj kući, donio kutiju od alabastra
mast,
7:38 I stadoše do njegovih nogu iza njega plačući, i poče da mu pere noge
sa suzama, i obrisala ih dlakama svoje glave, i poljubila njegovu
noge i pomazao ih mašću.
7:39 A kad to vidje farisej koji ga je pozvao, progovori unutra
sam, govoreći: Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi ko
i kakva je ovo žena koja ga se dotiče: jer je grešnica.
7:40 A Isus odgovarajući reče mu: Simone, imam nešto da kažem
te. I on je rekao: Učitelju, reci dalje.
7:41 Bio je jedan povjerilac koji je imao dva dužnika: jedan je dugovao pet
sto penija, a drugi pedeset.
7:42 I kada nisu imali čime da plate, on im je iskreno oprostio obojici. Reci mi
dakle, ko će ga od njih najviše voljeti?
7:43 Simon odgovori i reče: Pretpostavljam da je to onaj kome je najviše oprostio. I
reče mu: Pravo si presudio.
7:44 I okrenu se ženi i reče Simonu: Vidiš li ovu ženu?
Ušao sam u tvoju kuću, nisi mi dao vode za noge moje, nego ona
oprala mi noge suzama i obrisala ih dlakama svojim
glava.
7:45 Nisi mi dao poljubac, ali ova žena od kada sam došao nije
prestala da mi ljubi stopala.
7:46 Nisi mi pomazao glavu uljem, ali ova žena mi je pomazala
stopala sa mašću.
7:47 Zato ti kažem: Oprošteni su joj grijesi, koji su mnogi; za
mnogo je volela: ali kome se malo prašta, taj malo voli.
7:48 I reče joj: Oprošteni su ti grijesi.
7:49 I oni koji su sedeli s njim počeše govoriti u sebi: Ko
je li i ovo što oprašta grijehe?
7:50 I reče ženi: vjera te tvoja spasila; idi u miru.