Luke 7:1 Sada kada je završio sve svoje izreke u publici naroda, on ušao u Kafarnaum. 7:2 A sluga jednog centuriona, koji mu je bio drag, bio je bolestan, i spreman da umre. 7:3 I kad je čuo za Isusa, posla k njemu starešine jevrejske, moleći ga da dođe i izliječi svog slugu. 7:4 I kad dođoše k Isusu, odmah ga zamoliše govoreći: To bio je dostojan za koga je ovo trebalo da uradi: 7:5 Jer on voli naš narod, i sagradio nam je sinagogu. 7:6 Tada je Isus otišao s njima. I kada je sada bio nedaleko od kuće, satnik mu posla prijatelje govoreći mu: Gospode, nemoj se mučiti! sebe: jer nisam dostojan da uđeš pod moj krov: 7:7 Zato ni ja nisam smatrao da sam dostojan doći k tebi, nego reci unutra riječ, i moj će sluga ozdraviti. 7:8 Jer i ja sam čovjek koji je pod vlašću, koji imam pod sobom vojnike i mene reci jednom: Idi, i on ide; a drugome: Dođi i on dolazi; i mom sluzi: Učini ovo, i on će to učiniti. 7:9 Kad je Isus to čuo, začudio mu se i okrenuo ga okolo, i rekao ljudima koji su ga pratili: kažem vam, ja nisam našao tako veliku vjeru, ne, ne u Izraelu. 7:10 A poslani vrativši se u kuću nađoše slugu cijelog to je bilo bolesno. 7:11 I dogodi se dan kasnije da on ode u grad koji se zove Nain; i mnogi od njegovih učenika pođoše s njim, i mnogo ljudi. 7:12 A kad se približi gradskim vratima, gle, mrtav čovjek izveo, jedini sin svoje majke, a ona je bila udovica: i sa njom je bilo mnogo ljudi iz grada. 7:13 I kad je Gospod ugleda, sažali se na nju i reče joj: Ne plači. 7:14 I priđe i dotakne se odara; i oni koji ga nose stadoše. A on reče: Mladiću, kažem ti, ustani. 7:15 I mrtav sede i poče govoriti. I on ga je isporučio njegova majka. 7:16 I nasta strah na sve, i slavljahu Boga govoreći: da a veliki prorok je ustao među nama; i da je Bog posjetio svoje ljudi. 7:17 I ova glasina o njemu pronela je svu Judeju i svuda cijelom regionu okolo. 7:18 I učenici Jovanovi mu kazaše sve ove stvari. 7:19 I pozva Jovan dvojicu svojih učenika posla ih k Isusu, govoreći: Jesi li ti taj koji treba doći? ili tražimo drugog? 7:20 Kad su ljudi došli k njemu, rekli su: poslao nas je Jovan Krstitelj tebi govoreći: Jesi li ti onaj koji treba doći? ili tražimo drugog? 7:21 I u taj isti čas izliječi mnoge njihove slabosti i pošasti, i zlih duhova; i mnogima koji su bili slijepi dao je vid. 7:22 Tada Isus odgovarajući reče im: Idite i recite Jovanu šta stvari koje ste vidjeli i čuli; kako slepi vide, hromi hodaju, gubavci se čiste, gluvi čuju, mrtvi uskrsavaju, siromašnima jevanđelje se propoveda. 7:23 I blagosloven je onaj ko se ne sablazni u meni. 7:24 I kada su glasnici Jovanovi otišli, on je počeo da govori narod o Jovanu, za šta ste izašli u pustinju vidiš? Trska potresena od vjetra? 7:25 Ali šta ste izašli da vidite? Čovek obučen u meku odeću? gle, oni koji su raskošno obučeni i žive delikatno, u kraljevima su sudovi. 7:26 Ali šta ste izašli da vidite? Prorok? Da, kažem vam, i mnogo više od proroka. 7:27 Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem svog glasnika prije lice tvoje koje će ti pripremiti put pred tobom. 7:28 Jer vam kažem, među onima koji su rođeni od žena nema a veći prorok od Jovana Krstitelja; ali onaj koji je najmanji u carstvo Božije je veće od njega. 7:29 I sav narod koji ga je čuo i carinici opravdaše Boga, biti kršten Jovanovim krštenjem. 7:30 Ali fariseji i advokati su odbacili Božji savet protiv sebe, jer nisu kršteni od njega. 7:31 I reče Gospod: s čime ću onda uporediti ove ljude generacija? i kakvi su? 7:32 Oni su kao deca koja sede na pijaci i zovu jedno drugome i govoreći: Mi smo vam svirali, a vi niste plesali; mi smo vas tugovali, a vi niste plakali. 7:33 Jer Jovan Krstitelj nije došao ni kruha ni pio vina; i ti reci, On ima đavola. 7:34 Sin čovječji dođe, jede i pije; a vi kažete: Evo a proždrljiv čovjek i vinopija, prijatelj carinika i grešnika! 7:35 Ali mudrost je opravdana sve njene dece. 7:36 I jedan od fariseja zaželi ga da jede s njim. I on uđoše u farisejevu kuću i sjedoše da jedu. 7:37 I gle, žena u gradu, koja je bila grešnica, kada je to saznala Isus je sjedio za mesom u farisejevoj kući, donio kutiju od alabastra mast, 7:38 I stadoše do njegovih nogu iza njega plačući, i poče da mu pere noge sa suzama, i obrisala ih dlakama svoje glave, i poljubila njegovu noge i pomazao ih mašću. 7:39 A kad to vidje farisej koji ga je pozvao, progovori unutra sam, govoreći: Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi ko i kakva je ovo žena koja ga se dotiče: jer je grešnica. 7:40 A Isus odgovarajući reče mu: Simone, imam nešto da kažem te. I on je rekao: Učitelju, reci dalje. 7:41 Bio je jedan povjerilac koji je imao dva dužnika: jedan je dugovao pet sto penija, a drugi pedeset. 7:42 I kada nisu imali čime da plate, on im je iskreno oprostio obojici. Reci mi dakle, ko će ga od njih najviše voljeti? 7:43 Simon odgovori i reče: Pretpostavljam da je to onaj kome je najviše oprostio. I reče mu: Pravo si presudio. 7:44 I okrenu se ženi i reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću, nisi mi dao vode za noge moje, nego ona oprala mi noge suzama i obrisala ih dlakama svojim glava. 7:45 Nisi mi dao poljubac, ali ova žena od kada sam došao nije prestala da mi ljubi stopala. 7:46 Nisi mi pomazao glavu uljem, ali ova žena mi je pomazala stopala sa mašću. 7:47 Zato ti kažem: Oprošteni su joj grijesi, koji su mnogi; za mnogo je volela: ali kome se malo prašta, taj malo voli. 7:48 I reče joj: Oprošteni su ti grijesi. 7:49 I oni koji su sedeli s njim počeše govoriti u sebi: Ko je li i ovo što oprašta grijehe? 7:50 I reče ženi: vjera te tvoja spasila; idi u miru.