Luke
6:1 I dogodi se u drugu subotu iza prve, da on ode
kroz polja kukuruza; a njegovi učenici čupali su klasove i
jeli, trljajući ih rukama.
6:2 I rekoše im neki od fariseja: Zašto činite ono što nije?
dozvoljeno raditi subotom?
6:3 A Isus im odgovarajući reče: Zar niste ovo čitali, šta?
David je učinio kad je i sam bio gladan i oni koji su bili s njim;
6:4 Kako je ušao u dom Božiji, i uzeo i jeo prinosne hlebove,
i dao i onima koji su bili s njim; koje nije dozvoljeno jesti
ali samo za sveštenike?
6:5 I reče im: Sin čovječji je gospodar i subote.
6:6 I dogodi se i druge subote, da on uđe u
sinagogi i poučavao: i bijaše čovjek kome je desna ruka bila osušena.
6:7 A književnici i fariseji su ga gledali, hoće li na njemu izliječiti
subota; da bi mogli naći optužbu protiv njega.
6:8 Ali on je znao njihove misli, i rekao je čovjeku koji je osušio
ruku, Ustani i stani u sredinu. I on je ustao i ustao
naprijed.
6:9 Tada im Isus reče: Pitaću vas jedno; Da li je zakonito na
subotnje dane činiti dobro ili činiti zlo? spasiti život ili ga uništiti?
6:10 I pogledavši ih sve unaokolo, reče čovjeku: Protegni se
ispruži ruku svoju. I on je to učinio: i njegova ruka je bila cijela
ostalo.
6:11 I bili su ispunjeni ludilom; i pričali jedni s drugima šta
mogli bi učiniti Isusu.
6:12 I dogodi se tih dana da iziđe u goru da
molio, i nastavio cijelu noć u molitvi Bogu.
6:13 A kad bi dan, pozva k sebi svoje učenike, a od njih i on
izabrao dvanaestoricu, koje je i nazvao apostolima;
6:14 Simon (kojeg je takođe nazvao Petar) i Andrija njegov brat Jakov i
Jovan, Filip i Vartolomej,
6:15 Matej i Toma, Jakov Alfejev sin i Simon zvani Zelot,
6:16 I Juda, brat Jakovljev, i Juda Iskariotski, koji je takođe bio
izdajica.
6:17 I sišao je s njima, i stao u ravnicu, i društvo
njegovi učenici i veliko mnoštvo naroda iz cijele Judeje i
Jerusalim, i od morske obale Tira i Sidona, koji su došli da čuju
njega, i da budu izliječeni od svojih bolesti;
6:18 I oni koji behu mučeni od nečistih duhova, i ozdraviše.
6:19 I sav narod je tražio da ga dotakne, jer je izišla vrlina
od njega i sve ih izliječio.
6:20 I podiže oči svoje na svoje učenike i reče: Blagosloveni bili
siromašni: jer tvoje je kraljevstvo Božije.
6:21 Blago vama koji ste sada gladni, jer ćete se nasititi. Blagoslovljeni ste
koji sada plaču: jer ćete se smijati.
6:22 Blago vama kad vas ljudi mrze i kad se razdvoje
te iz njihovog društva, i prekoriće te, i izbaciće tvoje ime
kao zlo, radi Sina čovječjega.
6:23 Radujte se tom danu i skačite od radosti, jer, evo, vaša nagrada je
veliki na nebesima: jer su na isti način činili njihovi očevi
proroki.
6:24 Ali teško vama koji ste bogati! jer ste primili svoju utjehu.
6:25 Teško vama koji ste siti! jer ćete gladovati. Teško tebi taj smeh
sad! jer ćete tugovati i plakati.
6:26 Teško vama, kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! jer su i njihovi
očevi lažnim prorocima.
6:27 Ali ja kažem vama koji slušate: volite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji
mrzim te,
6:28 Blagosiljajte one koji vas proklinju i molite se za one koji vas usprkosno koriste.
6:29 I onome ko te udari po jednom obrazu ponudi i drugi;
a onome ko ti oduzme ogrtač zabrani da ne uzme i kaput tvoj.
6:30 Daj svakome koji od tebe traži; i od onoga koji ti oduzima
roba ih više ne pita.
6:31 I kao što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.
6:32 Jer ako volite one koji ljube vas, kakva vam je hvala? i za grešnike
vole one koji ih vole.
6:33 I ako činite dobro onima koji vama čine, kakva vam je hvala? za
grešnici takođe čine isto.
6:34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakvu zahvalnost imate?
jer i grešnici daju u zajam grešnicima, da opet dobiju isto toliko.
6:35 Ali volite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte, ne nadajući se ničemu
opet; i vaša će nagrada biti velika, i vi ćete biti djeca
Najvišeg: jer je blag prema nezahvalnim i prema zlima.
6:36 Budite dakle milostivi, kao što je i Otac vaš milostiv.
6:37 Ne sudite, i nećete biti suđeni: ne osuđujte, i nećete biti
osuđeni: oprostite i biće vam oprošteno:
6:38 Dajte, i daće vam se; dobra mera, pritisnuta, i
potreseni i pregaženi, ljudi će vam dati u njedra. Za
istom mjerom kojom mjerite odmjerit će se i vama
opet.
6:39 I reče im prispodobu: Može li slijepac slijepca voditi? treba
nisu oboje upali u jarak?
6:40 Učenik nije iznad svog učitelja, nego svaki savršen
biće kao njegov gospodar.
6:41 I zašto gledaš trun u oku brata tvoga, ali
zar ne opažaš gredu u oku tvome?
6:42 Ili kako možeš reći svom bratu, brate, pusti me da izvadim
trun koji je u oku tvome, kad ti sam ne gledaš gredu koja je
je u tvom vlastitom oku? Licemjere, izbaci najprije gredu
svoje oko, i tada ćeš jasno vidjeti da izvučeš trun koji je
je u oku tvoga brata.
6:43 Jer dobro drvo ne rađa pokvarenog ploda; ni korumpiran
drvo donosi dobre plodove.
6:44 Jer svako drvo se poznaje po svom plodu. Jer od trnja ljudi ne
skupljaju smokve, niti sa grma trnine beru grožđe.
6:45 Dobar čovek iz dobrog blaga svoga srca to izvlači
što je dobro; i zao čovjek iz zlog blaga svoga srca
donosi ono što je zlo, jer od obilja srca njegovo
usta govore.
6:46 I zašto me zovete: Gospode, Gospode, a ne činite ono što ja govorim?
6:47 Ko god dođe k meni i čuje moje riječi i izvrši ih, ja ću
pokaži ti kome je sličan:
6:48 On je kao čovek koji je sagradio kuću, i duboko kopao, i postavio
temelj na stijeni: i kad je poplava nastala, potok je tukao
žestoko na tu kuću, i nije je mogao pokolebati: jer je osnovana
na kamenu.
6:49 Ali ko čuje, a ne radi, sličan je čoveku koji nema a
temelj izgradio kuću na zemlji; protiv kojih je potok učinio
žestoko tukao i odmah je pao; i ruševina te kuće je bila
super.