Luke 6:1 I dogodi se u drugu subotu iza prve, da on ode kroz polja kukuruza; a njegovi učenici čupali su klasove i jeli, trljajući ih rukama. 6:2 I rekoše im neki od fariseja: Zašto činite ono što nije? dozvoljeno raditi subotom? 6:3 A Isus im odgovarajući reče: Zar niste ovo čitali, šta? David je učinio kad je i sam bio gladan i oni koji su bili s njim; 6:4 Kako je ušao u dom Božiji, i uzeo i jeo prinosne hlebove, i dao i onima koji su bili s njim; koje nije dozvoljeno jesti ali samo za sveštenike? 6:5 I reče im: Sin čovječji je gospodar i subote. 6:6 I dogodi se i druge subote, da on uđe u sinagogi i poučavao: i bijaše čovjek kome je desna ruka bila osušena. 6:7 A književnici i fariseji su ga gledali, hoće li na njemu izliječiti subota; da bi mogli naći optužbu protiv njega. 6:8 Ali on je znao njihove misli, i rekao je čovjeku koji je osušio ruku, Ustani i stani u sredinu. I on je ustao i ustao naprijed. 6:9 Tada im Isus reče: Pitaću vas jedno; Da li je zakonito na subotnje dane činiti dobro ili činiti zlo? spasiti život ili ga uništiti? 6:10 I pogledavši ih sve unaokolo, reče čovjeku: Protegni se ispruži ruku svoju. I on je to učinio: i njegova ruka je bila cijela ostalo. 6:11 I bili su ispunjeni ludilom; i pričali jedni s drugima šta mogli bi učiniti Isusu. 6:12 I dogodi se tih dana da iziđe u goru da molio, i nastavio cijelu noć u molitvi Bogu. 6:13 A kad bi dan, pozva k sebi svoje učenike, a od njih i on izabrao dvanaestoricu, koje je i nazvao apostolima; 6:14 Simon (kojeg je takođe nazvao Petar) i Andrija njegov brat Jakov i Jovan, Filip i Vartolomej, 6:15 Matej i Toma, Jakov Alfejev sin i Simon zvani Zelot, 6:16 I Juda, brat Jakovljev, i Juda Iskariotski, koji je takođe bio izdajica. 6:17 I sišao je s njima, i stao u ravnicu, i društvo njegovi učenici i veliko mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jerusalim, i od morske obale Tira i Sidona, koji su došli da čuju njega, i da budu izliječeni od svojih bolesti; 6:18 I oni koji behu mučeni od nečistih duhova, i ozdraviše. 6:19 I sav narod je tražio da ga dotakne, jer je izišla vrlina od njega i sve ih izliječio. 6:20 I podiže oči svoje na svoje učenike i reče: Blagosloveni bili siromašni: jer tvoje je kraljevstvo Božije. 6:21 Blago vama koji ste sada gladni, jer ćete se nasititi. Blagoslovljeni ste koji sada plaču: jer ćete se smijati. 6:22 Blago vama kad vas ljudi mrze i kad se razdvoje te iz njihovog društva, i prekoriće te, i izbaciće tvoje ime kao zlo, radi Sina čovječjega. 6:23 Radujte se tom danu i skačite od radosti, jer, evo, vaša nagrada je veliki na nebesima: jer su na isti način činili njihovi očevi proroki. 6:24 Ali teško vama koji ste bogati! jer ste primili svoju utjehu. 6:25 Teško vama koji ste siti! jer ćete gladovati. Teško tebi taj smeh sad! jer ćete tugovati i plakati. 6:26 Teško vama, kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! jer su i njihovi očevi lažnim prorocima. 6:27 Ali ja kažem vama koji slušate: volite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji mrzim te, 6:28 Blagosiljajte one koji vas proklinju i molite se za one koji vas usprkosno koriste. 6:29 I onome ko te udari po jednom obrazu ponudi i drugi; a onome ko ti oduzme ogrtač zabrani da ne uzme i kaput tvoj. 6:30 Daj svakome koji od tebe traži; i od onoga koji ti oduzima roba ih više ne pita. 6:31 I kao što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima. 6:32 Jer ako volite one koji ljube vas, kakva vam je hvala? i za grešnike vole one koji ih vole. 6:33 I ako činite dobro onima koji vama čine, kakva vam je hvala? za grešnici takođe čine isto. 6:34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakvu zahvalnost imate? jer i grešnici daju u zajam grešnicima, da opet dobiju isto toliko. 6:35 Ali volite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte, ne nadajući se ničemu opet; i vaša će nagrada biti velika, i vi ćete biti djeca Najvišeg: jer je blag prema nezahvalnim i prema zlima. 6:36 Budite dakle milostivi, kao što je i Otac vaš milostiv. 6:37 Ne sudite, i nećete biti suđeni: ne osuđujte, i nećete biti osuđeni: oprostite i biće vam oprošteno: 6:38 Dajte, i daće vam se; dobra mera, pritisnuta, i potreseni i pregaženi, ljudi će vam dati u njedra. Za istom mjerom kojom mjerite odmjerit će se i vama opet. 6:39 I reče im prispodobu: Može li slijepac slijepca voditi? treba nisu oboje upali u jarak? 6:40 Učenik nije iznad svog učitelja, nego svaki savršen biće kao njegov gospodar. 6:41 I zašto gledaš trun u oku brata tvoga, ali zar ne opažaš gredu u oku tvome? 6:42 Ili kako možeš reći svom bratu, brate, pusti me da izvadim trun koji je u oku tvome, kad ti sam ne gledaš gredu koja je je u tvom vlastitom oku? Licemjere, izbaci najprije gredu svoje oko, i tada ćeš jasno vidjeti da izvučeš trun koji je je u oku tvoga brata. 6:43 Jer dobro drvo ne rađa pokvarenog ploda; ni korumpiran drvo donosi dobre plodove. 6:44 Jer svako drvo se poznaje po svom plodu. Jer od trnja ljudi ne skupljaju smokve, niti sa grma trnine beru grožđe. 6:45 Dobar čovek iz dobrog blaga svoga srca to izvlači što je dobro; i zao čovjek iz zlog blaga svoga srca donosi ono što je zlo, jer od obilja srca njegovo usta govore. 6:46 I zašto me zovete: Gospode, Gospode, a ne činite ono što ja govorim? 6:47 Ko god dođe k meni i čuje moje riječi i izvrši ih, ja ću pokaži ti kome je sličan: 6:48 On je kao čovek koji je sagradio kuću, i duboko kopao, i postavio temelj na stijeni: i kad je poplava nastala, potok je tukao žestoko na tu kuću, i nije je mogao pokolebati: jer je osnovana na kamenu. 6:49 Ali ko čuje, a ne radi, sličan je čoveku koji nema a temelj izgradio kuću na zemlji; protiv kojih je potok učinio žestoko tukao i odmah je pao; i ruševina te kuće je bila super.