Luke
1:1 Zbog toga što su mnogi uzeli u ruke da izlože po redu izjavu
od onih stvari u koje se među nama sigurno vjeruje,
1:2 Kao što su nam ih predali, koji su od početka bili
očevici i službenici riječi;
1:3 I meni je izgledalo dobro, pošto sam sve savršeno razumeo
stvari od prve, da ti pišem redom, najizvrsnije
Teofil,
1:4 Da biste mogli znati sigurnost onih stvari u kojima imate
bio upućen.
1:5 U dane Iroda, kralja Judeje, bio je jedan sveštenik
po imenu Zaharija, iz staze Abije; a njegova žena bila je od
kćeri Aronove, a zvala se Elisabeth.
1:6 I obojica su bili pravedni pred Bogom, hodeći po svim zapovestima
i uredbe Gospodnje besprekorne.
1:7 I nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje
sada su bili dobro pogođeni godinama.
1:8 I dogodi se, dok je on ranije vršio svešteničku službu
Bog po redu njegovog puta,
1:9 Po običaju sveštenika, njegov žreb je trebao da gori
tamjan kad je ušao u hram Gospodnji.
1:10 I čitavo mnoštvo naroda molilo se napolju u to vreme
od tamjana.
1:11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji koji stoji s desne strane
strana tamjanog oltara.
1:12 I kad ga Zaharija ugleda, uznemiri se i strah ga obuze.
1:13 Ali anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva
čuo; i tvoja žena Elizabeta će ti roditi sina i ti ćeš zvati
njegovo ime John.
1:14 I imaćeš radost i veselje; i mnogi će se radovati njegovom
rođenje.
1:15 Jer će biti veliki u očima Gospodnjim, i neće piti ni jedno ni drugo
vino ili žestoko piće; i on će biti ispunjen Duhom Svetim, čak
iz utrobe svoje majke.
1:16 I mnoge sinove Izrailjeve obratiće se Gospodu Bogu njihovom.
1:17 I on će ići ispred njega u duhu i sili Ilijinoj, da se okrene
srca očeva djeci, a neposlušni mudrosti
pravednih; da pripremi narod pripremljen za Gospoda.
1:18 A Zaharija reče anđelu: Po čemu ću to saznati? jer jesam
starac, a moja žena u godinama.
1:19 A anđeo odgovarajući reče mu: Ja sam Gabrijel koji stojim u njemu
prisutnost Boga; i poslan sam da govorim s tobom i da ti ovo pokažem
radosne vesti.
1:20 I gle, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti do dana
da će se to izvršiti, jer ne vjeruješ u moje
riječi, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.
1:21 I narod je čekao Zahariju, i čudio se što je tako zadržao
dugo u hramu.
1:22 I kada je izašao, nije mogao da im govori, i oni su shvatili
da je vidio viziju u hramu: jer ih je pozvao, i
ostao bez teksta.
1:23 I dogodi se, čim su bili dani njegove službe
završio, otišao je svojoj kući.
1:24 I nakon tih dana njegova žena Elizabeta zatrudne, i sakri se pet
mjeseci, govoreći,
1:25 Tako je Gospod postupio sa mnom u dane u koje je gledao na mene
skini sramotu moju među ljudima.
1:26 A u šestom mesecu anđeo Gavrilo je poslan od Boga u grad
iz Galileje, po imenu Nazaret,
1:27 Djevici zaručenoj s čovjekom koji se zvao Josif, iz kuće
David; a djevica se zvala Marija.
1:28 I anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, ti koja si visoko
milostiva, Gospod je s tobom: blagoslovena si ti među ženama.
1:29 I kad ga je ugledala, uplašila se zbog njegovih riječi, i bacila se na nju
imajte na umu kakav bi ovo trebao biti pozdrav.
1:30 I anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost
sa Bogom.
1:31 I gle, začet ćeš u utrobi svojoj i rodićeš sina, i
nadjenut će mu ime ISUS.
1:32 On će biti velik, i nazvaće se Sinom Svevišnjega
Gospod Bog će mu dati prijesto Davida oca njegova:
1:33 I kraljevat će nad kućom Jakovljevom zauvijek; i njegovog kraljevstva
neće biti kraja.
1:34 Tada Marija reče anđelu: Kako će ovo biti, kad ne znam a
covece?
1:35 I anđeo odgovori i reče joj: Duh Sveti će sići
tebe, i sila Svevišnjega će te zasjeniti; stoga također
ta sveta stvar koja će se roditi od tebe zvaće se Sinom
Bože.
1:36 I gle, tvoja rođaka Elizabeta, ona je takođe začela sina u sebi
starost: a ovo je šesti mjesec kod nje, koja se zvala nerotkinja.
1:37 Jer kod Boga ništa neće biti nemoguće.
1:38 A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje; neka bude po meni
na tvoju reč. I anđeo je otišao od nje.
1:39 I ustade Marija tih dana, i ode u brdoviti kraj brzo,
u grad Judin;
1:40 I uđoše u Zaharijinu kuću i pozdraviše Elizabetu.
1:41 I dogodi se da, kada je Elizabeta čula Marijin pozdrav,
beba je skočila u utrobi; i Elizabeta je bila ispunjena Svetim
duh:
1:42 I ona progovori jakim glasom i reče: Blagoslovena si među
žene, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
1:43 A otkud mi ovo da mi dođe majka Gospoda moga?
1:44 Jer, gle, čim je glas tvoga pozdrava začuo u mojim ušima,
beba je skakala u mojoj utrobi od radosti.
1:45 I blagoslovena je ona koja je poverovala: jer će biti izvršenje
ono što joj je rečeno od Gospoda.
1:46 A Marija reče: Veliča duša moja Gospoda,
1:47 I moj se duh obradovao u Bogu, Spasitelju mom.
1:48 Jer je pazio na nisko stanje sluškinje svoje, jer, gle, od
od sada će me sve generacije zvati blaženim.
1:49 Jer moćni mi učini velike stvari; i svet je njegov
ime.
1:50 I milost je njegova na one koji ga se boje s koljena na koljeno.
1:51 On pokaza snagu rukom svojom; on je rasuo ohole u
maštu njihovih srca.
1:52 On je zbacio moćne sa njihovih stolica, i uzvisio ih od niskih
stepen.
1:53 On je gladne napunio dobrima; i bogate koje je poslao
prazno.
1:54 Uzeo je svog slugu Izrailja u spomen svoje milosti;
1:55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i njegovom potomstvu zauvek.
1:56 I Marija je ostala kod nje oko tri meseca, i vratila se svojima
kuća.
1:57 Sada je došlo puno vrijeme Elizabeth da bude izbačena; i ona
rodila sina.
1:58 I njene komšije i njeni rođaci čuše kako je Gospod pokazao veliko
milost prema njoj; i oni su se radovali s njom.
1:59 I dogodi se da osmog dana dođoše da obrežu
dijete; i nazvali su ga Zaharija, po imenu njegovog oca.
1:60 A njegova majka odgovori i reče: Nije tako; ali on će se zvati Jovan.
1:61 A oni joj rekoše: "Nema nikoga od tvog roda koga bi zvali."
ovo ime.
1:62 I davali su znake njegovom ocu, kako želi da ga pozovu.
1:63 I zatraži sto za pisanje, i napisa, govoreći: Njegovo ime je Jovan.
I svi su se čudili.
1:64 I usta su mu se odmah otvorila, i jezik mu se razvezao, i on
govorio i slavio Boga.
1:65 I strah obuze sve koji su živjeli oko njih, i sve ove riječi
bili su bučni po cijeloj brdskoj zemlji Judeji.
1:66 I svi koji su ih čuli stavili su ih u srca svoja govoreći: Šta?
to će biti dijete! I ruka Gospodnja bila je s njim.
1:67 I njegov otac Zaharija ispuni se Duha Svetoga i proreče:
govoreći,
1:68 Blagosloven Gospod Bog Izraelov; jer je on posjetio i otkupio svoje
ljudi,
1:69 I podigao nam je rog spasenja u domu svome
sluga David;
1:70 Dok je govorio ustima svojih svetih proroka, koji su od
svijet je počeo:
1:71 Da budemo spaseni od naših neprijatelja, i od ruke svega toga
mrzi nas;
1:72 Da izvršimo milost obećanu našim ocima, i da se sećamo svetih njegovih
savez;
1:73 Zakletva kojom se zakleo našem ocu Abrahamu,
1:74 Da bi nam dao, da budemo izbavljeni iz ruke
naši neprijatelji bi mu mogli služiti bez straha,
1:75 U svetosti i pravednosti pred njim, u sve dane našeg života.
1:76 I ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega, jer ti
ići će pred lice Gospodnje da mu pripremi puteve;
1:77 Da bi svom narodu dao znanje o spasenju njihovim oproštenjem
grijesi,
1:78 Nežnim milosrđem našeg Boga; pri čemu zora sa visine
posjetio nas je,
1:79 Da dam svjetlost onima koji sjede u tami i u sjeni smrti,
da vodimo naše noge na put mira.
1:80 I dete je raslo, i ojačalo duhom, i beše u pustinji
do dana njegovog prikaza Izraelu.