Luke 1:1 Zbog toga što su mnogi uzeli u ruke da izlože po redu izjavu od onih stvari u koje se među nama sigurno vjeruje, 1:2 Kao što su nam ih predali, koji su od početka bili očevici i službenici riječi; 1:3 I meni je izgledalo dobro, pošto sam sve savršeno razumeo stvari od prve, da ti pišem redom, najizvrsnije Teofil, 1:4 Da biste mogli znati sigurnost onih stvari u kojima imate bio upućen. 1:5 U dane Iroda, kralja Judeje, bio je jedan sveštenik po imenu Zaharija, iz staze Abije; a njegova žena bila je od kćeri Aronove, a zvala se Elisabeth. 1:6 I obojica su bili pravedni pred Bogom, hodeći po svim zapovestima i uredbe Gospodnje besprekorne. 1:7 I nisu imali djeteta, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje sada su bili dobro pogođeni godinama. 1:8 I dogodi se, dok je on ranije vršio svešteničku službu Bog po redu njegovog puta, 1:9 Po običaju sveštenika, njegov žreb je trebao da gori tamjan kad je ušao u hram Gospodnji. 1:10 I čitavo mnoštvo naroda molilo se napolju u to vreme od tamjana. 1:11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji koji stoji s desne strane strana tamjanog oltara. 1:12 I kad ga Zaharija ugleda, uznemiri se i strah ga obuze. 1:13 Ali anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva čuo; i tvoja žena Elizabeta će ti roditi sina i ti ćeš zvati njegovo ime John. 1:14 I imaćeš radost i veselje; i mnogi će se radovati njegovom rođenje. 1:15 Jer će biti veliki u očima Gospodnjim, i neće piti ni jedno ni drugo vino ili žestoko piće; i on će biti ispunjen Duhom Svetim, čak iz utrobe svoje majke. 1:16 I mnoge sinove Izrailjeve obratiće se Gospodu Bogu njihovom. 1:17 I on će ići ispred njega u duhu i sili Ilijinoj, da se okrene srca očeva djeci, a neposlušni mudrosti pravednih; da pripremi narod pripremljen za Gospoda. 1:18 A Zaharija reče anđelu: Po čemu ću to saznati? jer jesam starac, a moja žena u godinama. 1:19 A anđeo odgovarajući reče mu: Ja sam Gabrijel koji stojim u njemu prisutnost Boga; i poslan sam da govorim s tobom i da ti ovo pokažem radosne vesti. 1:20 I gle, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti do dana da će se to izvršiti, jer ne vjeruješ u moje riječi, koje će se ispuniti u svoje vrijeme. 1:21 I narod je čekao Zahariju, i čudio se što je tako zadržao dugo u hramu. 1:22 I kada je izašao, nije mogao da im govori, i oni su shvatili da je vidio viziju u hramu: jer ih je pozvao, i ostao bez teksta. 1:23 I dogodi se, čim su bili dani njegove službe završio, otišao je svojoj kući. 1:24 I nakon tih dana njegova žena Elizabeta zatrudne, i sakri se pet mjeseci, govoreći, 1:25 Tako je Gospod postupio sa mnom u dane u koje je gledao na mene skini sramotu moju među ljudima. 1:26 A u šestom mesecu anđeo Gavrilo je poslan od Boga u grad iz Galileje, po imenu Nazaret, 1:27 Djevici zaručenoj s čovjekom koji se zvao Josif, iz kuće David; a djevica se zvala Marija. 1:28 I anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, ti koja si visoko milostiva, Gospod je s tobom: blagoslovena si ti među ženama. 1:29 I kad ga je ugledala, uplašila se zbog njegovih riječi, i bacila se na nju imajte na umu kakav bi ovo trebao biti pozdrav. 1:30 I anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost sa Bogom. 1:31 I gle, začet ćeš u utrobi svojoj i rodićeš sina, i nadjenut će mu ime ISUS. 1:32 On će biti velik, i nazvaće se Sinom Svevišnjega Gospod Bog će mu dati prijesto Davida oca njegova: 1:33 I kraljevat će nad kućom Jakovljevom zauvijek; i njegovog kraljevstva neće biti kraja. 1:34 Tada Marija reče anđelu: Kako će ovo biti, kad ne znam a covece? 1:35 I anđeo odgovori i reče joj: Duh Sveti će sići tebe, i sila Svevišnjega će te zasjeniti; stoga također ta sveta stvar koja će se roditi od tebe zvaće se Sinom Bože. 1:36 I gle, tvoja rođaka Elizabeta, ona je takođe začela sina u sebi starost: a ovo je šesti mjesec kod nje, koja se zvala nerotkinja. 1:37 Jer kod Boga ništa neće biti nemoguće. 1:38 A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje; neka bude po meni na tvoju reč. I anđeo je otišao od nje. 1:39 I ustade Marija tih dana, i ode u brdoviti kraj brzo, u grad Judin; 1:40 I uđoše u Zaharijinu kuću i pozdraviše Elizabetu. 1:41 I dogodi se da, kada je Elizabeta čula Marijin pozdrav, beba je skočila u utrobi; i Elizabeta je bila ispunjena Svetim duh: 1:42 I ona progovori jakim glasom i reče: Blagoslovena si među žene, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 1:43 A otkud mi ovo da mi dođe majka Gospoda moga? 1:44 Jer, gle, čim je glas tvoga pozdrava začuo u mojim ušima, beba je skakala u mojoj utrobi od radosti. 1:45 I blagoslovena je ona koja je poverovala: jer će biti izvršenje ono što joj je rečeno od Gospoda. 1:46 A Marija reče: Veliča duša moja Gospoda, 1:47 I moj se duh obradovao u Bogu, Spasitelju mom. 1:48 Jer je pazio na nisko stanje sluškinje svoje, jer, gle, od od sada će me sve generacije zvati blaženim. 1:49 Jer moćni mi učini velike stvari; i svet je njegov ime. 1:50 I milost je njegova na one koji ga se boje s koljena na koljeno. 1:51 On pokaza snagu rukom svojom; on je rasuo ohole u maštu njihovih srca. 1:52 On je zbacio moćne sa njihovih stolica, i uzvisio ih od niskih stepen. 1:53 On je gladne napunio dobrima; i bogate koje je poslao prazno. 1:54 Uzeo je svog slugu Izrailja u spomen svoje milosti; 1:55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i njegovom potomstvu zauvek. 1:56 I Marija je ostala kod nje oko tri meseca, i vratila se svojima kuća. 1:57 Sada je došlo puno vrijeme Elizabeth da bude izbačena; i ona rodila sina. 1:58 I njene komšije i njeni rođaci čuše kako je Gospod pokazao veliko milost prema njoj; i oni su se radovali s njom. 1:59 I dogodi se da osmog dana dođoše da obrežu dijete; i nazvali su ga Zaharija, po imenu njegovog oca. 1:60 A njegova majka odgovori i reče: Nije tako; ali on će se zvati Jovan. 1:61 A oni joj rekoše: "Nema nikoga od tvog roda koga bi zvali." ovo ime. 1:62 I davali su znake njegovom ocu, kako želi da ga pozovu. 1:63 I zatraži sto za pisanje, i napisa, govoreći: Njegovo ime je Jovan. I svi su se čudili. 1:64 I usta su mu se odmah otvorila, i jezik mu se razvezao, i on govorio i slavio Boga. 1:65 I strah obuze sve koji su živjeli oko njih, i sve ove riječi bili su bučni po cijeloj brdskoj zemlji Judeji. 1:66 I svi koji su ih čuli stavili su ih u srca svoja govoreći: Šta? to će biti dijete! I ruka Gospodnja bila je s njim. 1:67 I njegov otac Zaharija ispuni se Duha Svetoga i proreče: govoreći, 1:68 Blagosloven Gospod Bog Izraelov; jer je on posjetio i otkupio svoje ljudi, 1:69 I podigao nam je rog spasenja u domu svome sluga David; 1:70 Dok je govorio ustima svojih svetih proroka, koji su od svijet je počeo: 1:71 Da budemo spaseni od naših neprijatelja, i od ruke svega toga mrzi nas; 1:72 Da izvršimo milost obećanu našim ocima, i da se sećamo svetih njegovih savez; 1:73 Zakletva kojom se zakleo našem ocu Abrahamu, 1:74 Da bi nam dao, da budemo izbavljeni iz ruke naši neprijatelji bi mu mogli služiti bez straha, 1:75 U svetosti i pravednosti pred njim, u sve dane našeg života. 1:76 I ti ćeš se, dijete, zvati prorokom Svevišnjega, jer ti ići će pred lice Gospodnje da mu pripremi puteve; 1:77 Da bi svom narodu dao znanje o spasenju njihovim oproštenjem grijesi, 1:78 Nežnim milosrđem našeg Boga; pri čemu zora sa visine posjetio nas je, 1:79 Da dam svjetlost onima koji sjede u tami i u sjeni smrti, da vodimo naše noge na put mira. 1:80 I dete je raslo, i ojačalo duhom, i beše u pustinji do dana njegovog prikaza Izraelu.